Osuđenik za šverc oružjem: 'Kriminalca su od mene napravili pojedinci iz HV-a'
Mirko Vugrek iz Novog Golubovca tvrdi da je njegov obiteljski posao, kao i njegova reputacija, namjerno uništen zbog osobnih interesa pojedinaca iz Hrvatske vojske, visokih časnika koji su od njega i njegovog pokojnog oca tražili novac.
Jedna od najpoznatijih hrvatskih obitelji puškara, obitelj Mirka Vugreka iz Novog Golubovca, od nekad ugledne puškarske obitelji u posljednjih je dvadesetak godina postala obitelj koja nerijetko puni stupce crne kronike. Na koncu, sve je kulminiralo 2006. godine, kada je Mirko Vugrek stariji preminuo tijekom privođenja, a Mirko Vugrek mlađi, nakon godinu i pola dana pritvora, bio osuđen na taman toliko zatvora, zbog ilegalne proizvodnje i prodaje oružja.
Mirko Vugrek mlađi od nedavno je u mirovini, a, kako je u ekskluzivnom razgovoru ispričao uredniku Zagorskog lista, još uvijek je ogorčen na hrvatske vlasti koje su ga, kako kaže, na koncu proglasile kriminalcem, iako je početkom devedestih godina prošlog stoljeća mnogo toga napravio za Hrvatsku vojsku.
-Uvijek sam bio ponosan kad su mi došli s problemom kojeg nitko nije mogao riješiti. Svaki put sam bio sretan da mogu pomoći Hrvatskoj vojsci. Morate znati da početkom rata Hrvatska vojska nije imala oružja. Ljudi su čak sa zida skidali staro oružje i nosili meni da ga modificiram i osposobim za vojnu upotrebu. Nikada to nisam naplaćivao, to je bilo donatorski, za što sam dobio i brojna priznanja – ispričao nam je Vugrek.
Inače, početkom devedesetih, Mirkov otac dizajnirao je i modernu strojnicu nazvanu Agram, koja, nakon Domovinskog rata, nikad nije dobila službenu licencu za legalnu proizvodnju, a kako tvrdi Mirko Vugrek, jedini razlog za to bio je što su pojedinci u Hrvatskoj vojsci gledali samo vlastitu materijalnu korist.
-Neki visoki časnici Hrvatske vojske dolazili su ovdje i rekli da, ukoliko je cijena naše strojnice devetsto maraka, strojnicu naplatimo 1300 maraka, od čega bi sto maraka više išlo meni, a 300 maraka po strojnici bi trebali davati njima u gotovini. Ja na to nisam pristao - ispričao nam je Vugrek te dodao da su nakon toga počeli brojni problemi za njegovu obitelj te da je svemu dodatno kumovalo što se zamjerio i tadašnjoj HDZ-ovoj vlasti.
-Moj brat Ivan se na to sve uvrijedio i, pošto nismo dobili licencu za proizvodnju Agrama, on je ishodovao dozvolu za proizvodnju kopije češke Zbrojevke. I kad je napravio 1996. godine prvih nekoliko probnih prototipa, ispostavilo se da je riječ o odličnom proizvodu, po nekim karakteristikama boljem od originala. Nakon što je časopis Delta objavio odličnu recenziju tog pištolja, kroz tjedan dana policija nam je opkolila kuću i napravila pretres. Službeno, nisu došli radi tog pištolja, nego su tražili Agrama. No, neslužbeno, pravi cilj je bio uništiti proizvodnju Zbrojevke da bi netko drugi dobio na vremenu i radio hrvatski pištolj HS. Tada nisu ništa našli, ali su kod brata uzeli svu pripremu, opruge, alate, materijale, dakle, sve pripremne stvari za proizvodnju Zbrojevke. Nisu nam našli nikakve odgovornosti, čak štoviše, sud koji je za nas vodio Ante Nobilo na kraju smo 2002. godine i dobili – kaže Vugrek te dodaje da je u presudi ostavljena mogućnost da obitelj Vugrek tuži hrvatsku Državu, no, oni to nikad nisu uradili, jer, kaže Vugrek, 'nemaš kaj tužiti tu sirotinju'.
Vugrek tvrdi da niti on, niti itko iz njegove obitelji, nikad nakon rata nisu ilegalno proizvodili oružje, ali kaže da nije ni čudno da su se neki komadi oružja kojeg su proizvodili ili prepravljali za vrijeme rata kasnije našli u rukama raznih kriminalaca diljem Europe, obzirom da je tog oružja bilo svugdje i da su ga mnogi preprodavali kako bi nešto zaradili.
-Ako realno pogledate, koliko god sad to čudno zvučalo, mi bismo trebali na neki način biti ponosni da se kriminalci služe našim oružjem. To vam samo govori koliko je kvalitetno i pouzdano. No, zbog nečijih osobnih interesa, ja nisam danas ugledni proizvođač oružja, nego kriminalac koji se, kao, bavi ilegalnom proizvodnjom oružja. Evo vam primjer, kad su nas priveli 2006. godine, sveukupno je bilo privedeno sedamdesetak ljudi, ali na svim naslovnicama sam bio ja. Proglasili su me mozgom operacije. Zamislite. A naravno da su kod mene doma našli svašta. Pa mi smo u ratu puno toga radili. I sad da mi pretražite kuću, radionu ili dvorište, na garantiram da nećete pronaći neki zaostali metak ili nešto slično. Ali zar je to dokaz da radim nešto ilegalno? U konačnici, oni su kod raznih kriminalaca pronašli mnoštvo oružja i za pet vrsta oružja optužili mene da ih ja proizvodim. Pa toliko ni jedna tvornica oružja poput one u Ozlju ne proizvodi, pet vrsta oružja –kaže Vugrek.
Inače, kad su Mirka Vugreka priveli u akciji Okidač 2006. godine, priveli su i njegovu braću Ivana i Slavka, kao i njihovog oca Mirka, koji je nakon privođenja preminuo.
-Moj otac je pio tablete za srce. Kad su mu provalili u kuću, pronašli su ga na podu. Njihova priča je bila da im nije htio otvoriti. Pa su ga priveli bez da su mu pružili adekvatnu medicinsku pomoć. Dali su mu samo neki koktel lijekova, a on je bio skroman čovjek i rekao im: 'Dečki, samo vi radite svoj posao'. I onda su nas odveli u policijsku postaju u Krapinu i u njoj sam ja gledao svojeg oca kako umire. Njemu je bilo teško zbog svega što se dogodilo. A nisu mu pružili pomoć koju su trebali – tvrdi Vugrek te dodaje da razumije lokalnog liječnika koji se iz straha nije htio miješati te da je za sve krivac policija.
Pred Vugrekom je sada, inače, još jedan sudski proces. Naime, 2013. godine uhićen je s još petnaestak osoba pod optužbom da se i dalje bavi ilegalnom prodajom oružja, a neki mediji prozvali su ga i mozgom organiziranog lanca proizvodnje i prodaje raznog oružja. Vugrek sve te optužbe negira, a jedan od glavnih svjedoka, koji je zapravo bio policijski službenik, te poput tajnog agenta nagovarao Vugreka da mu proda oružje, tvrdi da je preko novogolubovečkog puškara uspio nabaviti 'pištolj penkalu', popularnu kod mnogih europskih kriminalaca.
-Ma ja sam čovjeku poklonio, ne prodao, nego poklonio jedan privjesak, koji se koristi za omamljivanje riba. Uistinu je neozbiljno na temelju toga me optuživati kao preprodavača oružja. I još me proglašavaju mozgom lanca ilegalne prodaje oružja. To je smiješno – konstatirao je Vugrek.
Na kraju, Vugrek objašnjava da je, prema optužnici, kostatirano tek da je na njegovim strojevima moguće napraviti oružje, a ne da je ono uistinu proizvedeno.
-Prema svemu što su pisali o meni, trebao sam dobiti barem petnaest godina zatvora. A na kraju sam dobio samo onoliko koliko sam bio u pritvoru. Da opravdaju moje zadržavanje u pritvoru. Kad je sve to čitala moja baka, došla je do mene i pitala me: 'Mirko, jel ti imaš neku veliku tvornicu ispod zemlje? Di ti je ta tvornica?' – prepričava Vugrek te dodaje kako mu je važno da javnost shvati da je, zapravo, nemoguće u njegovoj maloj obiteljskoj radioni proizvoditi sve ono za što je bio optuživan, a optužbe su, kaže, bile dodatno uzrokovane i pritiskom EU da se krene u razoružavanje hrvatskih građana, od kojih su mnogi nakon rata bili naoružani.
-Odgovarala im je priča kako ozbiljno kreću u borbu protiv oružja na način da, kao, uništavaju ilegalnu proizvodnju oružja u mojoj radioni, koje, zapravo, nikad nije ni bilo – tvrdi Vugrek.