Ovo su zagorski majstori za izradu slamnatih krovova, educirali su se u Nizozemskoj

Hrvatsko zagorje prelijepi je dio našeg zavičaja, a bogata kulturna i tradicijska baština ovog kraja bila je poticaj za osnivanje udruge 'Naš zavičaj' iz Velike Vesi kod Krapine. Ukoliko se vratimo u bližu prošlost, 2008. godinu, kada je udruga osnovana, i rezimiramo koji su projekti i radionice sve odrađeni, možemo s pravom reći, da su itekako doprinijeli razvoju i očuvanju baštine. Svoj su program nazvali Da se prošlost ne zaboravi.

Plot, kukuruzni kruh, meso iz banjice
Jedna od njihovih prvih aktivnosti bila je izrada tradicijskog plota. Bila je to pokazna radionica izrade tradicijske ograde od prirodnih i ekološki prihvatljivih materijala kako se to radilo u prošlosti od strane naših predaka. Takvi plotevi izrađivali su se od granja lijeske i svibe. "Zagorska zlijevka i domaći kuruzni kruh" bila je radionica pripreme brašna u mlinu vodenici, izrada domaćeg kukuruznog kruha na tradicijski ručni način i zlijevke (zlevanke) te pečenje u krušnoj peći. Prikazana je i lupitva kukuruza na tradicijski način, kako su to radili naši stari. (ručna berba kukuruza, komušanje ili lupitva u ambijentalnom seoskom (ruralnom) prostoru). Težaki su se nakon posla osnažili 'mesom iz banjice', koje je također bila dio programa. Peročehom su pokazali za sjećanje kako su se nekad izrađivali jastuci, tuhice, blazine i popluni punjeni perjem od domaćih guski, purica ili kokoši. Ujedno je to bio prikaz običaja druženja u zimskim danima bez televizora ili kompjutora.

Od zrna do pogače
Jedna od većih manifestacija bile su "Žetvene svečanosti" (od zrna do pogače, od zrna do krova, od zrna do kruha) kojima je bio cilj prikazati mlađim naraštajima na koji se način u prošlosti pospremalo žito, od običaja ručne žetve, vršidbe na ručni način i uz pomoć zastarjelih strojeva na ručni pogon, mljevenje žita na mlinu "žrvnju", priprema smjese za izradu pogače ili domaćeg kruha. Žetvena svečanost održana je tri puta u mjestu Globočec u Mariji Bistrici, upravo na OPG-u Stjepana Šalamona, predsjednika udruge Naš zavičaj.

Slamnati krovovi
Projekt na koji su najponosniji je "Slamnati krov" - projekt "škop" - edukacija krovopokrivača slamnatih krovova. To je višegodišnji projekt koji ima za cilj naučiti vještinu izrade slamnatog krova. Ovo je jedan od najznačajnijih i najkompleksnijih projekata udruge jer iziskuje velike napore pojedinaca da bi mogao dati svoje konačne rezultate. Majstori su već jako usavršili, u udruzi ih je petorica koji su učeni krovopokrivači slamnatih krovova te se i dalje educiraju.U najosvještenijim dijelovima Zapadne Europe slamnati krovovi, zbog svojih ekoloških karakteristika, ponovo se uvode i vračaju u punom sjaju. Tako se slamnati krovovi ponovo vračaju i u nekim dijelovima Hrvatske ali samo zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca koji žele sačuvati ovu tradicijsku, kulturnu i graditeljsku baštinu, te su pokrenuli projekt edukacije budućih krovopokrivača odnosno majstora za izradu slamnatih krovova.

Usavršavanje u Nizozemskoj
Šalamon i sam priznaje da kad je tek ušao u taj projekt, mislio da je slamom prekriveno par kuća u Zagorju, ali ih ima po cijeloj Hrvatskoj i Europi. Imaju ih Slovenciji, Austrijanci, u Njemačkoj ih ima, no najviše takvih slamnatih krovova ima na modernim kućama u Nizozemskoj. Kaže da se sam čudio tomu, dok nije vidio na svoje oči. Tamo postoji i škola za krovopokrivače slamnatih krovova. Doduše, oni više rade s trskom, a Šalamonu i kolegama ostvario se san da su bili na usavršavanju u Nizozemskoj. Naučili nešto novo i vratili se još učeniji doma.

Vu plavem trnaci mi hiža stoji

– Izrađivali smo krovove od slame na mnogim značajnim objektima, na Starom selu u Kumrovcu, muzeju Nikola Tesla u Gospiću, po Zagorju, Koprivnici, hiži Matije Gupca u Hižakovcu, na objektima koji su ušlu u muzejske vrijednosti. Posebno smo ponosni što smo radili krov na rodnoj hiži Đure Prejca u Desiniću, autoru popevke Vu plavem trnaci, koja upravo govori o srcu i duši Hrvatskog zagorja – istaknuo je Šalamon. Pa smo se i mi poželjeli prisjetiti dijela stihova pjesme: Vu plavem trnaci mi hiža stoji, od zelenih vejah je videti ni. Bogica je z dreva, ne vufa se reva pokazat pred lud'mi, kak da se boji. Vre slaba je stara prek stotinu let, od njezine brajde posušil se cvet. Od blata je zbita i škopom pokrita ne moreš prav znati, jel' hiža il' klet. Nju muški su žuli prinesili na svet za onda, dok Zagoraec bil je još kmet….

Izdržljiv
Od davnina u Hrvatskom zagorju krov od slame naziva se "Škop". Tako je nastala i pjesma Gjure Prejca pod nazivom "Vu plavem trnaci" u kojoj se opisuje izgled zagorske hiž riječima ..."od blata je bita, škopom pokrita"... "Škop" je zapravo naziv za jedan snop očišćene ražene slame spreman za ugradnju i izradu slamnatog krova. nati krov ima dobru termoizolaciju, nepropustan je i postojan na atmosferski utjecaj, lagan je i uz najjednostavniju njegu dugotrajan (od 30 - 50 godina). Krovovi od slame u Hrvatskom zagorju dominirali su u ne tako davnoj prošlosti ali su ih moderni materijali potisnuli što je dovelo i do nestanka vještine izrade slamnatih krovova, a time i do nestanka majstora koji poznaju ovu vještinu. Sada ih opet imamo. Šalamon najavljuje da u revitalizaciju ide i Slamarica u Stubičkim Toplicama, gdje će pokazati svoje vještine i vratiti je pod slamnati krov.