Petar je siguran da je on ta peta generacija obitelji Šanjek koja će se nastaviti baviti konjogojstvom

Kada 12-godišnji Petar, kojeg inače jako zanimaju informatika i robotika kaže, da će kad odraste biti poljoprivrednik, onda tata Mladen ne treba strahovati da će se ugasiti tradicija konjogojstva u obitelji Šanjek u Hrašćini, koja traje već četiri generacije. Petar je siguran da je on ta peta generacija koja će nastaviti s uzgojem ovih plemenitih životinja.

– Ostat ću doma, s kojima i raditi na poljoprivredi. Srednjoškolsko obrazovanje nastavit ću ili u poljoprivrednoj školi ili za šofera - siguran je u svoje planove mladi Šanjek,koji programiranje robota, za čas zamijeni vožnjom kombajna za žito ili traktora. Mama Dubravka i tata Mladen ga podupiru za što god da se odluči, no ipak im je drago da imaju nasljednika, jer pogledavši svo to imanje, grunt, staje, mehanizaciju… koje su gradili preci, šteta bi bilo da se to ne nastavi u sljedećim generacijama. Petar ima i dvije sestru, odvjetnicu i apsolventicu ekonomije, koje su također od malih nogu rasle uz konje i naslijedile tu ljubav.

- Obitelj Šanjek konjogojstvom se bavi već četvrtu generaciju. Peta generacija će biti, ako Bog da, sin Petar. Ljubav prema konjima u Zagorju je tradicijska, tako i u našoj obitelji. Konjogojstvom se bavio moj pradjed koji je bio učitelj u školi u Hrašćini i kad je negdje bio sajam, njega taj sat nije bilo u školi. Markirao je, djeci na veselje. Njegovu tradiciju nastavio je djed Josip, koji je bio jedan od osnivača Vajde, najvećeg izvoznika konja u bivšoj Jugoslaviji. Nastavio je moj otac Mladen koji je bio tada jedan od najjačih ljudi koji je u tvornici mesnih prerađevina Sljeme radio na izvozu. Falio mu je još jedan ispit iz veterine, ali nije je nikad završio. S 22 godine ostao je bez oca i majke i krenuo je u tu trgovinu konjima koju je nastavio i doma – prisjetio se sin Mladen, koji je u konjogojstvu naslijedio svog oca po kojemu je i dobio ime.

Proširenje matičnog stada

Iako su u Zagorju male, raštrkane parcele, imaju dovoljno zemlje jer je već godinama kupuju i okrupnjuju. Ipak kroz ljeto konji idu i na ispašu na pašnjake kod Siska. Uzgoj konja zahtijeva velika financijska sredstva jer da bi se ždrijebe oždrijebilo treba 11 mjeseci, a onda gotovo još dvije godine da postane spolno zrelo. Javljali su se i na natječaje europskih fondova, no nisu prošli ni na jednom jer nemaju dovoljan broj bodova.

- Očito oni koji odlučuju smatraju da nam toga u Zagorju ne treba – kaže Šanjek, čiji je pastuh Vihor ove godine na županijskoj izložbi stoke i konja osvojio lentu najljepšeg. Danas uzgajaju do pedesetak konja pasmine hrvatski hladnokrvnjak. - Do prije 90-ih bilo je 80 –ak, ali je došla bolest koja je uništila naše matično stado. Sada smo ostavili 10 mladih ždrebica kako bi to stado ponovno proširili do nekih 30 kobila – ispričao je Mladen Šanjek, koji ističe da je držanje konja ljubav, a ne ekonomija. Zato Šanjeki imaju firmu Šanjek d.o.o. koja se bavi otkupom konja i najveća je u Hrvatskoj te imaju veliki broj kamiona za prijevoz stoke iz okolnih zemalja za Italiju.