POSTOLAR CIPELIĆ: 'Više mušterija imam s one strane Sutle jer Slovenci kupuju kvalitetnije cipele'
Usredotočio sam se na popravljanje cipele od prave kože, đonova na tenisicama, slomljenih peta na ženskoj obući, kožnih jakni, torbi i druge kožne galanterije. Rijetko kad netko naruči nove ručno napravljene cipele od kože, jer je ručni rad preskup - ističe Zrnc
U kraljevečkom Čemehovcu, nedaleko od granice sa Slovenijom, oglasna ploča uz cestu s napisom "Postolar Cipelić" usmjerava nas u dvorište kuće, gdje u svom gospodarskom objektu Ivica Zrnc, poznat po nadimku Cipelić, ima svoju radionicu. Zatekli smo u poslu obrtnika, koji će iduće godine proslavljati svoj zlatni pir.
- Postolarsku školu pohađao sam u Zagrebu na Črnomercu. Bio sam vrlo dobar učenik. Dvije godine obvezne nastave i 1,5 godina prakse. U Zagrebu sam kao šegrt i obrtnik radio 10 godina kod privatnika Stjepana Beloša u Masarikovoj ulici, a potom još 7 godina u "Cipele Grič"-u kod obrtnika Nikole Mazalina u Tomićevoj 3, jedno vrijeme i kao poslovođa. Međutim, iz poznatih razloga posla je bilo sve manje i manje, pa sam se nakon 17 godina rada u Zagrebu, vratio doma. Budući da u općini Kraljevec na Sutli i šire nije bilo postolara, mještani su me nagovarali da otvorim svoju obrtničku radionicu. Poslušao sam ih, jer sam imao dovoljno životnog i postolarskog iskustva stečenog kod mog majstora Beloša – ispričao je Zrnc koji ističe kako zna da postolari s ručnom proizvodnjom ne mogu konkurirati serijskoj proizvodnji cipela. - Zato sam se usredotočio na popravljanje cipele od prave kože, đonova na tenisicama, slomljenih peta na ženskoj obući, kožnih jakni, torbi i druge kožne galanterije. Rijetko kad netko naruči nove ručno napravljene cipele od kože, jer je ručni rad preskup - ističe Zrnc.
Mušterije mu dolaze iz Klanjca, Dubravice, Bizeljskog te, naravno, iz Kraljevca na Sutli. - Zanimljivo je da imam više mušterija s onu stranu Sutle. Slovenci kupuju kvalitetniju obuću koja im se nakon oštećenja ili istrošenih đonova isplati popravljati – otkrio nam je kraljevečki postolar. U poslu su mu velika podrška i obitelj – supruga Josipa te dva sina, Martin koji studira ekonomiju i Nino koji pohađa 2. razred srednje škole. Nitko od sinova nije se, kaže, odlučio izučiti postolarski obrt pa će se, nakon što gospodin Cipelić ode u mirovinu, ugasiti još jedan stari, tradicijski obrt.
