Reforma poreza na dohodak koristi samo imućnijima

Od povećanja osobnog odbitka u sustavu poreza na dohodak veću će novčanu korist ostvariti porezni obveznici s višim dohocima, upozorava Ivica Urban s Instituta za javne financije.

Naime, kako osobni odbitak i ostale olakšice ne mogu prijeći iznos dohotka, porezni obveznici s višim dohocima mogu iskoristiti više osobnog odbitka i ostalih olakšica, tvrdi on u ovih dana objavljenom članku »Novi Zakon o porezu na dohodak: utjecaj na raspodjelu poreznog tereta«.

Tako, primjerice, porezni obveznik koji ima godišnji dohodak od najviše 17.000 kuna, ne može ostvariti ni osnovni odbitak od 18.000 kuna, na koliko je do sada po zakonu imao pravo, a nema nikakvih koristi ni od olakšica, jer bi za njihovo korištenje morao povećati dohodak.

S druge strane, poreznim obveznicima s višim dohocima povećanje neoporeziva dijela dohotka s 1.500 na 1.600 kuna donekle povećava raspoloživi dohodak. U korist im ide i pomicanje poreznih razreda, premda se na njih i dalje obračunavaju iste četiri porezne stope kao i ranije.

Kako je, k tome, riječ o ljudima bolje platežne moći, oni mogu lakše trošiti i na usluge, poput životnih, zdravstvenih i mirovinskih osiguranja, koje im ulaze u poreznu olakšicu. Dodatnu uštedu ostvarit će ukidanjem oporezivanja dohotka od dividendi i udjela u dobiti, ističe autor studije.

»Ušteda poreznih obveznika s niskim dohocima zapravo je neznatna«, zaključuje Urban. Dodaje i kako umanjenje porezne osnovice za jednu kunu pojedincu s višim dohotkom umanjuje poreznu obvezu za veći iznos nego pojedincu s nižim dohotkom.

Naime, obvezniku koji spada u» razred 45 posto« od svake kune porezne osnovice veće od 21.000 kuna mjesečno ostaje 55 lipa, dok 45 lipa odlazi državi kao porez. No, ako on nekom poreznom olakšicom umanji svoju osnovicu za jednu kunu, platit će 45 lipa poreza manje. S druge strane, porezni obveznik koji spada u »razred 15 posto«, od jedne kune olakšica uštedjet će samo 15 lipa, pokazuje Urbanova računica.

Unatoč tome, Urban ističe kako teret poreza na dohodak u Hrvatskoj nije ravnomjerno raspoređen. Naime, dok polovica poreznih obveznika, zahvaljujući osobnom odbitku, ne plaća porez, desetina poreznih obveznika s najvišim dohocima podnosi čak dvije trećine poreznog tereta, s obzirom da prosječna porezna stopa raste s dohotkom.

Autor studije naglašava i kako reforma sustava poreza na dohodak, koja je na snagu stupila ove godine, nije postigla proklamirane ciljeve. Najznačajnija promjena koju je ona donijela je povećanje neoporeziva dijela dohotka za 100 kuna, čime se bezuspješno željelo porezno rasteretiti socijalno najugroženije skupine stanovništva.

Urban naglašava kako se od izmjena Zakona o porezu na dohodak očekivalo ukidanje granične porezne stope od 45 posto, što bi bilo u skladu sa svjetskim trendovima, te bi potaklo štednju. Od porezne se reforme očekivalo i ukidanje olakšica, koje znatno kompliciraju porezni sustav, kao i izjednačavanje različitih izvora dohotka pri oporezivanju.

Da je to ostvareno, moglo bi se govoriti o poreznoj reformi, koja bi dovela do kvalitetnijeg poreznog sustava, zaključuje Urban.