Rođak Hrvoju Petraču htio preoteti vinograd

Autor

Hrvoje Petrač oslobođen je optužbe za poticanje drugookrivljenog Marija Petrača, trećeokrivljenog Stjepana Jurička i čet

p_124146crn_deset_txt.jpg
Hrvoje Petrač oslobođen je optužbe za poticanje drugookrivljenog Marija Petrača, trećeokrivljenog Stjepana Jurička i četvrtookrivljenog Martina Lovreka na davanje lažnih iskaza u kaznenom postupku koji je danas počeo i završen na Općinskom sudu u Zaboku, i to temeljem tužbe Branka Petrača, koji je već jedanput na istom sudu, ali u privatnom parničnom postupku, izgubio spor s tim svojim daljnjim rođakom oko vlasništva nad vinogradom u Krapinskim Toplicama.


Branko Petrač (65), umirovljenik koji živi u Švicarskoj, izgubio je parnicu još 2002., pokrenutu 2000. zbog smetanja posjeda jer je Hrvoje Petrač, prema njegovim navodima, odbio prestati s radovima u njegovu vinogradu na Hršak bregu, gdje je H. Petrač napravio impozantnu klet i okrupnio cijeli posjed otkupom svih ostalih vinograda.

Prema iskazu Marija Petrača, Jurička i Lovreka, Branko je najprije pristao na otkup, a Mario je bio prisutan isplati 30.000 njemačkih maraka na ruke u podrumu Hrvojeve vinarije na Hršak bregu. Da se broje “bradonje” (apoeni od po 1000 DEM) vidio je i Mato Lovrek, koji je iz pristojnosti izašao, a na bregu je bio kao ispomoć pri špricanju vinograda.

Ukratko, Branko je najprije pristao na ustupanje vinograda Hrvoju “do penzije”, a zatim i na isplatu, ali je kasnije sve porekao. No, da je Branko lagao, kako je dokazivala obrana Hrvoja Petrača, vidljivo je zato što se, iako je bio vlasnik vinograda i kleti od 1983., u zemljišne knjige uknjižio tek 1999., i to upravo zato kako bi se usmeni dogovor oko kupoprodaje realizirao do kraja i kako bi se Hrvoje mogao uknjižiti kao vlasnik.

- Hrvoje je kao Djed Mraz, svakome je davao više i na ruke, vjerujući usmenom dogovoru - rekao je Stjepan Juričko, prisutan isplati spornih 30.000 maraka. Ukratko, Branko Petrač prvi je spor izgubio, a zatim se upustio u ponavljanje procesa, uz navodni dogovor s tadašnjim ravnateljem USKOK-a Željka Žganjera.

Branko je, naime, kako je sam rekao, vidio da se na televiziji reklamira USKOK pa ih je zvao, a Žganjer ga je primio već nakon dva dana. Prema mišljenju odvjetničkog tima, to je postao dio akcijskoga plana: Petrača je trebalo izručiti iz Grčke, a nevjerojatno je komično što je tužba oko vlasništva nad vinogradom, uz optužbe za otmicu, bila drugi razlog za izručenje Petrača.

No, kako se pokazalo, Branko se preračunao jer Hrvoje nije mogao utjecati na svjedoke u inkriminiranom razdoblju od siječnja 2001. do rujna 2002. naprosto zato što tada nije bio u Hrvatskoj. Sud je istaknuo da su svjedoci suglasno iskazivali i ranije, kao i sada, dok je Branko Petrač bio u nesuglasju sam sa sobom, baš kao i njegova žena.

A cilj je Branku bio, rekao je, ne prodati svoj vinograd, premda je okolo sve već bilo Hrvojevo, zato što je htio napraviti “pufer” kad je vidio “kako se ovaj širi”. Prema pojašnjenju sutkinje, “pufer” je tampon-zona.

Osiguranje izručenja

Prema objašnjenju odvjetničkog tima okrivljenika, pravi motiv Branka Petrača bio je milijun švicarskih franaka, odnosno htio je ucjenom doći do goleme svote, odbivši raniju ponudu od 160.000 maraka, ili u zamjenu stan u Zagrebu ili na moru. A kako je rekao odvjetnik Rajko Mlinarić, sve je iskoristio naš pravosudno-državni aparat koji je taj beznačajni spor uzeo radi osiguranja izručenja, “uvidjevši da je optužnica za otmicu na klimavim nogama”.

Izvor: Jutarnji list
NAjčitanije