ŠIMLEŠA: Idealno vrijeme za udaju ili ženidbu bilo bi nakon što se zaljubimo, odljubimo te posvađamo barem dva puta

Bruno Šimleša, za kojeg kažu da je najpoznatiji hrvatski stručnjak za ljubav, prošlog je petka u Gradskoj knjižnici Ksaver Šandor Gjalski promovirao svoju novu knjigu 'Istine i laži o ljubavi'. Riječ je o njegovom devetom uratku, a govorio je o prirodi ljubavi, preljubu, zašto padamo na određene tipove, kako odgajamo djecu, ali zašto ne bismo trebali odgajati partnere, zašto su žene samokritičnije, a muškarci slabije izražavaju emocije. Pokušao je dati odgovore na mnoga pitanja koje muče ljude u ljubavnim odnosima. Dobro raspoložena publika u knjižnici pažljivo je slušala njegove riječi i još jednom pokazala kako je Šimleša rado viđen gost u Zaboku.

I sami smo mu postavili nekoliko pitanja vezana za ljubav i ljubavne odnose.

ZL: Zabočkoj publici predstavljate novi uradak. O čemu govori knjiga 'Istine i laži o ljubavi'?

ŠIMLEŠA: 'Istina i laži o ljubavi' je moja deveta knjiga. S jedne strane sam govorio o mitovima koje imamo o ljubavi i o krivim idejama koje imamo kad se radi o ljubavi. Govorio sam i o razlici ljubavi i zaljubljenosti što brojni ljudi ne razumiju pa se mnogi žene dok su zaljubljeni, što ne bi smjeli napraviti. Kad su zaljubljeni idealiziraju partnera, misle da je sve savršeno i onda ih stvarnost ošamari nakon toga. Idealno vrijeme za udaju ili ženidbu bilo bi nakon što se zaljubimo, odljubimo, posvađamo barem dva puta, vidimo da se znamo svađati i da je ono što nas spaja je jače od onog što nas razdvaja te da onda imamo šanse, da ako to preživimo, da imamo sretan odnos. Dok ste zaljubljeni svadbe nema.

ZL: Može li se ljubav naučiti? Možemo li prateći savjete kroz život naučiti kako dobro postupati u ljubavi?

ŠIMLEŠA: Ljubav nije matematička jednadžba u kojoj je sve egzaktno, ali ima nekih stvari koje možemo naučiti. Možemo naučiti zdravo cijeniti sebe, komunicirati, pametno birati partnera. Ne da ga biramo po tome kakvim se mi nadamo da ćemo postati, već prema tome kakav on jest. Žene puno češće od nas muškaraca biraju partnere kakvi oni nisu danas nego kakvim se nadaju da će se oni razviti za tri-četiri godine. Često ih vide kao svoj projekt. To najčešće završi kao propali projekt. Ima stvari koje možemo naučiti. Možemo naučiti da svatko u ljubavnim odnosima ima pravo tražiti sve ono što može dati. Ako možete nekome dati količinu truda oko veze, strpljenje, razumijevanje, suosjećanje, imate pravo i to tražiti. Ako se vi trudite oko veze, a vaš partner ne, veza neće funkcionirati. Ne moramo apotekarskom vagom mjeriti i misliti da smo se mi zalagali tri sata pa mora i naš partner, ali da, ako se mi trudimo oko veze, mora se i naš partner.

ZL: Aktivni ste na društvenim mrežama i mnogi od vas traže savjete. Koji su problemi u ljubavi u ovo moderno doba?

ŠIMLEŠA:  Većina problema je istih kao i prije 70 godina. Tu je krivo biranje partnera, preljub koji je čest, treba li ga oprostiti i kako. O tome sam još u 'Ljubavologiji' koja je objavljena prije 8 godina pisao, a pisao sam i kako zdravo komunicirati. Najčešći problem u komuniciranju kod muškaraca i žena nije to što žene koriste dva ili tri puta više riječi od nas muškaraca, kažu istraživanja, već što imaju drugačiji cilj komunikacije. Žene komuniciraju da bi se povezale s nekim, da bi prepričale priču, razvile bliskost, a mi muški komuniciramo pragmatično. Komuniciramo tako da nađemo rješenje. Nas ne zanima slušati 15 minuta o nečemu, već ono 'što treba napraviti'. Tu parovi imaju problem. Ovo moderno vrijeme s društvenim mrežama s online upoznavanjem dodalo je jednu novu stvar, ali sve je to isto. Ljudi koji lažu online, oni će lagati i offline. Oni su lagali u pravom svijetu samo što im je bilo tad malo teže.

ZL: Što kada pukne ljubav?

ŠIMLEŠA: Definitivno ne treba odmah ulaziti u novu vezu. To je jedna od najčešćih grešaka koje ljudi rade. Iste sekunde pronađu novog partnera ili to učine za tri dana ili tri tjedna. Trebali bi na neki način oplakati prošlu vezu te izraziti emocije. To znači da ako smo ljuti, da vičemo, ako smo su tužni da plačemo, a ako smo sretni da plešemo. Treba shvatiti i uvidjeti sve ono što smo dobro radili, a ono što smo loše radili, pokušati promijeniti.  Treba promijeniti barem dio svojih uvjerenja i dio svojeg ponašanja te potom eventualno ući u novu vezu. Tek kad su nam rane koje nam je prošla veza ili veze stvorile djelomično zacijeljene, vrijeme je za novu vezu.