Šou u zadnjem tjednu nastave: ‘Odvjetnica je uletjela u učionicu mašući mi mobitelom pred licem, a onda je zaprijetila‘

Posljednja dva tjedna nastavne godine škole ne organiziraju roditeljske sastanke niti informativne razgovore, što je propisano pravilnikom zbog pokušaja smanjenja pritisaka roditelja na učitelje i nastavnike radi viših zaključnih ocjena. To, dakako, ne uspijeva spriječiti pojedine roditelje da u zadnjim danima nastave navraćaju u škole. Slučaj iz Splitsko-dalmatinske županije pokazuje dodatnu raskoš ove prakse, budući da je majka, nezadovoljna zaključnom ocjenom svoga djeteta, imala potrebu učitelju priprijetiti svojom strukom. Ona je, naime, odvjetnica, a učitelj je temeljem prosjeka ocjena 4,43 njezinom djetetu iz geografije zaključio vrlo dobar, donosi Jutarnji list.

Priča koju je ispričao učitelj je već pomalo uobičajena: majka uvjerena da njezino dijete (osmi razred) zaslužuje odličnu ocjenu iz geografije ulazi u učionicu pod školskim odmorom i ignorira učiteljevo upozorenje da zadnja dva tjedna nastave nema informacija niti primanja roditelja (18. je lipnja, četiri dana prije kraja nastavne godine). Bezobraznim tonom, mašući mobitelom učitelju ispred lica, valjda pokazujući mu e-dnevnik, insistira na višoj ocjeni.

Odluku o zaključenoj četvorci učitelj je temeljio na rezultatima osam ocjena iz velikih pisanih provjera tijekom školske godine, iz kojih je dijete odvjetnice dobilo četvorke. Majku to, dakako, nije zanimalo, ispričao je učitelj (podaci u redakciji Jutarnjeg lista).

- Tijekom šest godina rada u školi bio sam razrednik dvije generacije. Nikad nisam imao nikakvih problema s roditeljima svojih učenika. Uvijek sam ih primao u izrazito srdačnom raspoloženju jer je pravo svakog roditelja da ima uvid u ocjene i ispite svoje djece. Kao prosvjetnom djelatniku bilo mi je izrazito zadovoljstvo razgovarati s tim roditeljima jer su samim dolaskom pokazivali da brinu o svojoj djeci, da im žele pomoći - priča mladi učitelj koji je ostao odlučan na ocjeni vrlo dobar. Smatra, naime, da su roditelji učenika mogli ranije doći na razgovor da su htjeli, budući da su rezultati posljednje velike provjere znanja u e-dnevnik unijeti 3. lipnja. Majka je, pak, zajedno s još jednim roditeljem (sličan slučaj) odlučila napisati žalbu ravnateljici, a poslala ju je s adrese svojeg odvjetničkog ureda. Učitelj naglašava kako obje majke nikada nisu imale zamjerke na njegov rad, do trenutka kada je učenicima zaključena ocjena vrlo dobar.

Po riječima Sebastijana Troskota, voditelja područnog ureda Sindikata Preporod u Splitu, ovakve se situacije događaju jer su škole propusne. U njih svatko može ući po želji, a to što na nekom papiru piše da roditelji ne smiju ulaziti u škole zadnja dva tjedna nastave zbog razgovora s predmetnim učiteljima i razrednicima, očito nekima ništa ne znači.

– Pritom se često događa da roditelji zaobilaze razrednike i direktno dolaze na vrata pojedinog učitelja ne bi li radili pritisak i tražili veću ocjenu ili mogućnost odgovaranja. Zaboravlja se bitno, a to je da osnovna i srednja škola nisu fakultet. Mi ne radimo sa studentima koji polažu ispite, nego se zaključna ocjena treba temeljiti na cjelokupnom radu i postignućima kroz čitavu nastavnu godinu. Ne opravdavam da se na zadnjem ili predzadnjem satu djetetu daje prilika za popravak onoga što nije napravilo tijekom cijele godine. A ova vrst pritiska na učitelje – "pitajte ga za veću ocjenu" – se često događa, čak i kada su zahtjevi nerealni. Nikako nije dovoljno da jedno ispitivanje dovede do veće ocjene, tvrdi Troskot. Jer, ako na taj način izlazite u susret jednima, diskriminirate druge i od učenika radite studente koji prolaze na temelju jedne ocjene. Troskot pritom primjećuje da se sa zaključnim ocjenama bolje mire učenici, nego neki roditelji.

Komentirajući slučaj majke odvjetnice, kaže kako ne zna kako bi to drukčije protumačio no određenom vrstom zastrašivanja.

– Mislim da se to u našim školama događa češće no što znamo, posebno u zadnjim tjednima nastave, samo se stvari guraju pod tepih. Zato pozdravljam odluku učitelja da javno iznese priču kako bi se vidjelo s čime se suočavaju zaposlenici škola. Upravo bi oni trebali češće upozoravati na taj problem, ne nužno kroz medije, već kroz razgovor s ravnateljima, kaže. Po njemu, ravnatelji bi u dogovoru s osnivačima škola morali početi razmišljati kako zaštiti učitelje od roditeljskih pritisaka, ali i lakog ulaska u škole.

U Pravilniku o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika stoji članak: "Zaključna ocjena iz nastavnog predmeta na kraju nastavne godine ne mora proizlaziti iz aritmetičke sredine upisanih ocjena, osobito ako je učenik pokazao napredak u drugom polugodištu". Time se implicira moguće "podizanje" ocjena u slučaju napretka.

- Pravilnik nije dobro formuliran jer govori da učeniku, ukoliko je pokazao napredak u radu, može biti zaključena viša ocjena. U suprotnom smjeru to ide teško. Pitam se zašto ne u suprotnom smjeru? Ako je učenik iz kriterija vrednovanja koji su bitni imao lošije ocjene, a ocjenu je "bildao" na praktičnim radovima, umnim mapama i zalaganju, te dvije komponente znanja i vještina ne možemo izjednačiti. Zato se ne slažem se da se članak Pravilnika odnosi samo na jedan smjer ocjene, onaj prema višoj ocjeni, kaže Troskot, uz napomenu kako Ministarstvo obrazovanja i propisi koje ono donosi gotovo nikada ne idu u korist učitelja, već učenika, time i roditelja.

– Kada bi se taj maćehinski odnos Ministarstva prema nama promijenio, ovakve bi se situacije rjeđe događale jer bi se dala jasna poruka da to ne može proći. Ovako se šalje upravo suprotna poruka, zaključuje sindikalac.

Ukratko, poboljšanje obrazovne prakse naprosto nije moguće djeluje li se na slabljenju stručne i socijalne pozicije učitelja, što se, po svemu sudeći, stalno događa.