Što Slovenci misle o skorašnjem ulasku Hrvatske u Europsku uniju?

Građani Hrvatske su uspješnim referendumom stigli do praga Europske unije koja će im otvoriti vrata 1. srpnja 2013. godine. Kao 28.članica ući ćemo u zajednicu oko 500 milijuna ljudi. Granica sa Slovenijom i Mađarskom postat će unutarnja granica Europske unije. 

Šengenska granica pomaknut će se prema Bosni i Hercegovini, Crnoj gori i Srbiji, a nama i ostalim članicama EU otvara se brži i svestraniji protok ljudi, roba i kapitala na jedinstveno tržište rada i kapitala.

Otišli smo s onu stranu granične rijeke Sutle, da čujemo što naši susjedi Slovenci misle o uspješnom referendumu i skorom ulasku Hrvatske u «zajedničko kućanstvo»?!

JANEZ MALUS (46), vinogradar iz Orešja na Bizeljskem:

Drago mi je da se Hrvatska na referendumu odlučila za ulazak u Europsku uniju. Time će konačno prestati sve one teškoće koje doživljavamo na prelasku granice iz Slovenije u Hrvatsku i obratno. Kao dvovlasnik imam vinograd u klanječkom kraju. Preko granice možemo prenijeti samo po 2 litre vina po osobi, dok za grožđe nema ograničenja. Kad idemo na odmor, zabranjivali su nam nošenje hrane. Moja je supruga  Hrvatica iz Tomaševca. Baki nismo smjeli nositi komad dimljenog mesa. Zato jedva čekamo da nam se Hrvatska pridruži. Povezani smo rodbinski, prijateljski i poslovno, ali su nas ograničenja sputavala da to zajedništvo živimo opuštenije i djelotvornije.

JOŽICA RESNIK (54), konobarica u gostioni Šekoranja na Bizeljskem:

Iskreno sam bila vesela kada sam čula da je referendum u Hrvatskoj uspio. Jedva čekam da nam se pridružite, da se granice otvore. Svima će nam biti bolje. Imat ćemo i više gostiju. Neće više biti problema na granici, kao dosad. Mi smo inače i za vrijeme zajedničke države često odlazili na plac u Samobor, a sada samo ponekad odemo u trgovinu u Klanjec. Gospodarstvo Bizeljskega je bilo navezano na zagrebačko područje. Sada su se mali proizvođači vina i drugih proizvoda prorijedili. Imamo problema s plasmanom vina, jer nam je Zagreb nedostupan. Što zapravo možemo utržiti s par litara vina zbog ograničene količine prenosa preko granice? Od sredine iduće godine sve će se promijeniti nabolje.

ROMAN UREK (44), Dobova, profesor tjelesnog odgoja u OŠ Marije Broz u Bistrici ob Sotli:

Čestitam Hrvatskoj na uspjelom referendumu i radujem se vašem ulasku u Europsku uniju.
Time će biti lakši život i nama i vama, pogotovu kad padne Šengenska granica i kad se oslobodi protok ljudi, roba i kapitala. Da ponovo živimo kao normalni susjedi, oslonjeni jedni na druge. Sve će biti ljepše, osobito nama koji živimo uz granicu. Više ćemo surađivati na svim područjima. Imamo puno zajedničkim projekata, ideja ne samo u poslovnim odnosima već i na području kulture, sporta, zabave. Svjesni smo toga da je globalna gospodarska kriza pogodila cijeli svijet, pa i Europu. Ali, svjesni smo da će doći do oporavka i da ćemo živjeti bolje, sretnije i čvršće u našem zajedništvu.

ANICA BERCKO (48), dipl. upr. org. iz Lastniča, Podčetrtek, direktorica Občinske uprave Bistrica ob Sotli:

Pozdravljamo vašu odluku da nam se pridružite. Mi kao susjedna općina Bistrica ob Sotli pratimo pozitivna događanja preko Sutle i razvoj naših susjeda. Kod vas je mnogo mladih i obrazovanih ljudi kojima se otvara bolja perspektiva života i rada. Razvoj će ići naprijed, otvarat će se radna mjesta, što većina ljudi u Hrvatskoj želi. Pojačat će se suradnja slovenskih i hrvatskih građana s obje strane Sutle. Još uvijek je mnogo mješovitih brakova. Imamo i neke prijatelje i poslovne veze u Hrvatskoj. Kao općina radimo sa susjednom općinom Kumrovec na nekim zajedničkim projektima.

PRIMOŽ BABIČ (36), iz Trebč, trgovac u «Marijan Marketu» u Polju pri Bistrici:

Pao mi je kamen sa srca kad sam čuo da je referendum bio uspješan i da nam se Hrvatska pridružuje. Bit će bolje svima nama. Lakše će se poslovati i trgovati, posebno mi uz granicu, jer će se dosta toga otvoriti i liberalizirati. Neće biti carine, granične policije, rampi. Čeka nas sloboda kretanja. Lakše će se živjeti. Globalna kriza neće dugo potrajati i svima nama će biti bolje. Prvi srpnja iduće godine „zadihat“ ćemo punim plućima, veseliti se zajedno s vama. A onda svi skupa prionuti za posao i iskoristiti nove mogućnosti koje nam se otvaraju u «zajedničkom kućanstvu». Jer nam ništa neće padati s neba.  Ali, samo marljivim radom možemo napraviti da nam bude bolje.