Svako 14. dijete ima jezični poremećaj, a na terapiju kod logopeda čeka se mjesecima!

Hrvatska je jedna od tri europske zemlje koje nemaju zakonski reguliranu logopedsku djelatnost. To bi se uskoro trebalo promijeniti zahvaljujući prijedlogu nacrta Zakona o logopedskoj djelatnosti, koji predstavlja ključan korak prema osiguravanju jasnih standarda u pružanju logopedskih usluga.

"Kao vlasnica privatne logopedske prakse, ali i kao članica Upravnog odbora Hrvatskog logopedskog društva, svim srcem pozdravljam i podržavam prijedlog nacrta Zakona o logopedskoj djelatnosti. Mi logopedi već jako dugo čekamo taj zakon", rekla je u razgovoru za Index Jelena Gligora Segedi.

"Logopedi rade u sustavu zdravstva i u sustavu predškolskog i školskog odgoja i obrazovanja, u sustavu socijalne skrbi i u privatnom sektoru. Logopedi u svim tim sustavima su ravnopravni i jednako vrijedni stručnjaci te prate osobitosti sustava u kojima rade. Logopedi su danas potrebni i traženi s obzirom na potrebe današnjice", kaže Gligora Segedi.

Naša sugovornica opisala nam je što točno rade logopedi i kako sve pomažu u podizanju kvalitete života.

"Logopedi su stručnjaci koji se na temelju svojih kompetencija, koje su stekli petogodišnjim sveučilišnim obrazovanjem, bave prevencijom, probirom, dijagnostikom, terapijom i istraživanjem, kraće rečeno, poremećaja verbalne i neverbalne komunikacije i oralno-laringealnih funkcija kod osoba svih dobnih skupina.

Preciznije rečeno, to su stručnjaci koji se bave razvojnim ili stečenim poremećajima komunikacije, jezika, govora, čitanja i pisanja, računanja, glasa, hranjenja i gutanja. Sve to obuhvaća rad logopeda", rekla nam je.

"Smatram da i građani ove zemlje kao možebitni korisnici logopedskih usluga i mi logopedi zaslužujemo reguliranje ove važne i prepoznate struke. Zakon o logopedskoj djelatnosti bi trebao standardizirati i regulirati rad logopeda u svim sustavima, posebice u privatnom sektoru, što dosad nije bio slučaj.

Zakon bi također trebao donijeti krajnjem korisniku višestruku korist zato što bi mu bila pružena visokokvalitetna, ujednačena i pouzdana usluga. 6. rujna je prijedlog nacrta Zakona o logopedskoj djelatnosti upućen u javno savjetovanje. To javno savjetovanje je završeno 16. listopada i mi sada željno iščekujemo konačno mišljenje Ministarstva zdravstva te očekujemo da će ono biti pozitivno i da će prijedlog zakona što hitnije krenuti u daljnju proceduru.

Po donošenju zakona osnovalo bi se regulatorno tijelo, komora logopeda koja bi se bavila licenciranjem magistara logopedije, ali i stručnim, cjeloživotnim usavršavanjem magistara logopedije. Propisan bi bio registar logopeda koji bi bio izuzetno koristan jer bi nam dao informaciju koliko je točno logopeda na području Hrvatske. Mi danas ne raspolažemo preciznim podacima."

"Podršku ovom prijedlogu nacrta Zakona o logopedskoj djelatnosti ističu i isticali su kroz javno savjetovanje brojni kolegice i kolege logopedi, kao i Hrvatsko logopedsko društvo, sveučilišni profesori svih studija logopedije u Hrvatskoj, Europsko udruženje logopeda, ali i brojna druga profesionalna udruženja ili pojedinci nama logopedima srodnih ili suradnih struka."

Logopetkinja Gligora Segedi smatra da je naše društvo sve osvještenije o potrebi za logopedima. No, smatra da ćemo o potpunoj osviještenosti moći govoriti kada svaki pojedinac koji zahtijeva usluge logopeda pravovremeno zatraži i dobije podršku te ističe da nije stvar samo osviještenosti nego i dostupnosti logopeda. 

"Opće poznata je činjenica da smo prvenstveno centralizirani po pitanju zaposlenja, što znači da logopedi rade mahom u velikim gradovima, u većim sredinama, a nedostaju u manjim sredinama, na otocima ili u Lici i Gorskom kotaru. Imamo problem predugih lista čekanja s obzirom na standarde kojima težimo", kaže i dodaje da je logopeda sve više. 

"U posljednjih 20-ak godina odsjek logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu je ipak povećao kvote, a otvorili su se i drugi studiji logopedije u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina. Otvaraju se nova radna mjesta, a tu je i nova mreža javnozdravstvene usluge, koja podrazumijeva uskoro zapošljavanje 135 magistara logopedije na razini primarne zdravstvene zaštite u domovima zdravlja u Hrvatskoj.

Bez obzira na povećan broj logopeda u posljednjih 20 godina i na otvaranje novih radnih mjesta, potrebe su veće. Još uvijek nam je nepovoljan omjer broja logopeda i broja osoba koje zahtijevaju logopedske usluge.

U drugim zemljama Europe na jednog logopeda spada 2000-3000 stanovnika, a u Hrvatskoj jedan logoped pokriva 6000 stanovnika. Svjedočimo i generalno povećanom broju komunikacijskih i jezično-govornih poteškoća. To nije samo prema statistici na svjetskoj razini nego i prema podacima naših državnih tijela. Nažalost, poteškoće s komunikacijom, jezikom i govorom su u porastu."

Gligora Segedi je 2003. završila studij logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu te se dodatno obrazovala kroz razne edukacije i time stekla dodatne kompetencije za rad. "Prvih godinu dana sam radila u okviru dječjeg vrtića poliklinike Suvag, potom 13 godina u okviru službe za govorne poremećaje u poliklinici Suvag.

Godine 2021. sam otvorila svoj logopedski kabinet i moram reći da sam sretna i zahvalna svim dosadašnjim iskustvima koja su me oblikovala za stručnjaka, po pitanju dijagnostike i po pitanju terapije, prevencije i probira osoba s komunikacijskim i jezično-govornim poteškoćama", kaže. 

Ističe da se na procjenu u njezinom kabinetu čeka mjesec dana, a za terapiju i nešto dulje, ovisno o periodu godine. Nastoje naći strategije i rješenja da bi tijekom tog čekanja ipak mogli pružiti neki vid usluge kroz intenzivne i kraće oblike logopedske terapije. 

Gligora Segedi nam je objasnila kako logopedi pomažu u podizanju kvalitete života. Logopetkinja ističe da su komunikacija, jezik i govor vještine koje su svima potrebne u svakodnevnom funkcioniranju, a kada postoji poremećaj na tom području, to itekako utječe na kvalitetu života samog pojedinca i njegove okoline. 

"Ako pravovremeno detektiramo određena odstupanja i ako pravovremeno uključimo osobu u proces rehabilitacije, time ne djelujemo samo na osobu nego i na njenu obitelj koja je u potrebi, ali i na širu okolinu, na društvo u cjelini. Pravovremenim uključivanjem u logopedsku terapiju značajno preveniramo napredovanje poremećaja koje je trenutno prisutno.

Jako velik broj djece danas ima dijagnosticiran razvojni jezični poremećaj. Riječ je o poremećaju koji podrazumijeva kašnjenje u jezično-govornom razvoju, siromašan rječnik, siromašnu jezičnu strukturu i slično. Djeca s tim poremećajem sklona su ulasku u druge vidove poremećaja, kao što su poremećaj čitanja i pisanja u školskoj dobi, odnosno disleksija i disgrafija.

Ako dijete s razvojno-jezičnim poremećajem na vrijeme uključimo u logopedsku terapiju, nećemo ga lišiti poremećaja jer je to stanje koje prati čovjeka čitav život. Ako postoji sklonost razvoju disleksije, nećemo spriječiti postavljanje dijagnoze disleksije kasnije, ali ćemo smanjiti opseg simptomatologije koja može pratiti dijete.

Osnažit ćemo dijete i njegove jezične kompetencije na svim razinama i na vrijeme ćemo mu pružiti različite strategije koje će mu pomoći u tom trenutku, ali i kasnije. Ublažit ćemo kliničku sliku trenutnog poremećaja, ali i kliničku sliku poremećaja koji se može razviti.

Dijete će imati manje poteškoća s razvijanjem loše slike o sebi, manje će ulaziti u sustave frustracije i ono i njegova obitelj, a posljedično će se rasteretiti i samo dijete i njegovu obitelj, ali i sustav u kojem je i u kojem će biti (školski sustav)." 

Ističe da se dugo priča o poremećajima artikulacije kao najzastupljenijim komunikacijskim i jezično-govornim poremećajima te da je sve veći broj djece s razvojnim jezičnim poremećajem, djece koja imaju disleksiju i one s dječjom govornom apraksijom. Naša sugovornica tvrdi da su generalno komunikacijski i jezično-govorni poremećaji u porastu. 

"Danas je više djece, ali i osoba svih dobnih skupina s razvojnim i stečenim komunikacijskim i jezično-govornim poremećajem. Još uvijek ne postoje longitudinalna istraživanja koja dokazuju koji je točno uzrok povećane učestalosti.

Sve se više problematizira i manje kretanja kod djece, povećana izloženost ekranima, manjak komunikacije i stresan način života, a ne smijemo zanemariti ni porast neurodegenerativnih bolesti koje u sklopu kliničkih slika imaju i jezično-govorne poteškoće, a i njih je sve više.

Danas je slučaj da će svako 14. dijete imati razvojno-jezični poremećaj, a svako 36. dijete u dobi od 8 godina će imati poremećaj iz spektra autizma. Sve je više odgoda upisa u prvi razred osnovne škole. Prilikom sistematskih pregleda djece u nižim razredima utvrđeno je da, kada se procjenjuje koje su razvojne poteškoće koje djecu te dobi prate, poremećaji artikulacije su na drugom mjestu po učestalosti. Riječ je o generalnom porastu komunikacijskih i jezično-govornih poteškoća.

Kada roditelji s djecom dođu na procjenu, znaju mi reći: 'Evo, treće dijete i s njim opet logopedu. Pa kako to?' Znam im reći da moj suprug i ja nikada nismo imali jezično-govornih poteškoća te nismo išli na logopedsku terapiju, a suprugovi i moji roditelji sveukupno imaju 14 unučadi i većina dječice iz naše obitelji je pod određenim komunikacijskim i jezično-govornim poremećajem. Nitko od njihovih roditelja nije bio uključen u logopedske tretmane tako da i taj podatak svjedoči o pokazateljima porasta."

Pitali smo je što roditelji mogu činiti kod kuće s djecom kako bi eventualno prevenirali nastanak poteškoća u govoru.

"2019. godine je u jednom američkom časopisu objavljeno istraživanje u kojem je pisalo da, ako se djeci do pet godina svakodnevno čita nekoliko slikovnica, ta djeca će čuti 1.4 milijuna riječi više nego djeca kojoj se ne čita. I moj savjet ide u tom smjeru: razgovarajte, pjevajte pjesmice i brojalice te svakodnevno čitajte djeci naglas slikovnice i knjige prilagođene njihovoj dobi.

Neka roditelji čitaju slikovnice i opisuju slike, neka razgovaraju s djecom i često postavljaju pitanja: tko, što, gdje, s kim, s čim i zašto, neka sve nove riječi koje su naučili, jezične izraze i konstrukcije nastoje implementirati u svakodnevni život i neka ne zaborave pritom uživati." 

Logopetkinja Gligora Segedi za kraj daje savjet roditeljima: "Ako primijete odstupanja kod svoje djece po pitanju komunikacije i jezika i govora, neka se jave logopedu na procjenu. Svakako je dobro javiti se logopedu na sveobuhvatnu logopedsku procjenu jer je bolje spriječiti nego liječiti."