Svjetskog pijanista zagorskih korijena zovu novim Pogorelićem

O blagdanskim danima Zlatarbistričani su primijetili kako mjestom šeće mlad i naočit gospodin, njima nepoznat, pa su počela propitkivanja. Neki rekoše kako je bio viđen i prošlo ljeto. Uglavnom, njegova je pojava u maloj sredini pobudila ljubopitljivost i znatiželju, dok se nije pročulo kako je riječ o mladom, vrhunskom hrvatskom pijanistu Bruni Vlaheku, koji djeluje u Madridu, gdje predaje kao profesor na Glazbenom konzervatoriju Katarine Gurske, na kojemu radi i njegova supruga Dubravka Vukalović, rođena Varaždinka. Nerijetko na koncertima nastupaju kao klavirski duo.

Korijeni iz Konjščine

- Ja sam rođen u Zagrebu i osjećam se Zagrepčaninom. Zagreb je neodvojiv dio mene. U Zagrebu sam i diplomirao na Muzičkoj akademiji, u razredu prof. Vladimira Krpana. Otac je podrijetlom iz Klimna, u konjščinskoj općini. Roditelji su se zaželjeli mirnijega života, u prirodi, i u Zlatar Bistrici prošloga su proljeća kupili kuću, koju polako uređuju. K tome s velikom okućnicom. U početku mi je teško bilo prihvatiti njihovu odluku, ali kako vrijeme odmiče i ja se ugodnije osjećam u Zlatar Bistrici. Mogu mirno vježbati, komponirati,uživati u prirodi … Bio mi je s njima predivan Božić. Dubravka je bila sa svojim roditeljima u Varaždinu. Ja sam sa svojima sada bio treći put otkako su se skrasili u Zagorju, prošlo ljeto dva tjedna, u listopadu kad sam imao koncert u Zagrebu i sada - kaže Bruno čije je ime poznato u glazbenome svijetu i nerijetko mu glazbeni znalci komplimentiraju kako je „novi Ivo Pogorelić“ i pišu o njemu kao „biseru hrvatske kulture“. Premda je uhu ugodno čuti lijepe usporedbe, Bruno, kao i svaki veliki umjetnik, gradi svoj put i karijeru.

Koncerti diljem svijeta

Iz Madrida, kao koncertnog umjetnika, put ga vodi diljem svijeta. - Prošla je godina bila puna projekata, mnogo putovanja, snimanja, koncerti po Europi i Bliskom istoku. Svirao sam u Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj, po Španjolskoj, u Hrvatskoj i dva koncerta u Londonu. Izvedeno mi je djelo na Festivalu suvremene glazbe u Kraljevskoj palači Tower u Londonu,povijesnom središtu britanskih kraljeva – spominje pijanist kojem su tek 33 godine,koji se uspješno ogleda i kao skladatelj čije se skladbe izvode diljem svijeta, iz kojega na madridsku adresu stižu i narudžbe. Bruno se može, kao skladatelj, podičiti i Porinom za najbolju skladbu klasične glazbe.

Dobitnik ugledne nagrade

Ova godina dobro mu je počela. Prvoga radnoga dana ove godine obaviješten je da je dobitnik ugledne nagrade „Stjepan Šulek“ koju od 1993. dodjeljuje Fond Stjepan Šulek, a sastoji se od diplome i novčanog iznosa. - Nagrada je vrijedno priznanje mladim glazbenicima za njihova umjetnička postignuća, ali i poticaj za nova stvaranja. Ove će mi godine izaći četiri CD-a, u Hrvatskoj, Španjolskoj i Velikoj Britaniji, od kojih je jedan naš klavirski duo. Zadovoljan sam dosadašnjom karijerom i zahvalan sam za sve mogućnosti koje su mi se otvorile. I ove će godine biti koncerata, solističkih i sa suprugom. Ponovno ću svirati u Londonu, a u jesen krenut ću na svoju šestu turneju po Kini. Ostat ću tri tjedna, koliko mi omogućuju obveze profesora. Veseli me što ću u svibnju u Lisinskom zatvoriti sezonu sa Zagrebačkom filharmonijom. Svirat ću drugi koncert Sergeja Rahmanjinova, pod dirigentskim vodstvom maestra Pavla Dešpalja. A moje skladbe izvodit će se u Čileu, SAD- u i u Europi -upoznaje nas sa svojim obvezama mladi pijanist koji pet godina djeluje u španjolskoj metropoli i koji naglašava kako se, nakon šok terapije zbog preseljenja roditelja, voli opuštati u Zlatar Bistrici u kojoj se „svi ljudi poznaju, srdačni su,nema otuđenosti, ali ne znam je li me znaju“.