TALENTIRANI DVANAESTOGODIŠNJAK: Imamo li u Zagorju Kostelićevog nasljednika?

Kad su Zlatarščani u Noći muzeja slušali o sportu kroz vrijeme u svojoj sredini, nemalo su se iznenadili podatku kako je početkom prošloga stoljeća u Zlataru postojao skijaški klub. Danas ga nema, ali postoji dvanaestogodišnji izvrstan skijaš Tomo Valjak, učenik šestoga razreda zlatarske Osnovne škole Ante Kovačića. Njegovo odrastanje i prijelaz iz dječačkog u rano mladenačko doba ne izgleda bajno. A sve zbog sporta, koji je njegova strast! Dani su mu programirani i živi životom drukčijim od svojih vršnjaka. Smiješi mu se lijepa sportska budućnost. Dakako, ako bude uspjeha, kojima je preduvjet novac. Kako u nas već bude, razvitak individualnih sportova svoje djece financiraju roditelji, a to mogu rijetki.

Izostanci u školi

Prošle godine Tomo je bio pobjednik Plinacro CroSki Kupa u svojoj kategoriji starijih dječaka. U međuvremenu, počeo je nastupati u kategoriji mlađih kadeta, u kojoj se natječu dječaci od 12 do 14 godina. Trenutno je na drugom mjestu ukupnog poretka. - Svaki sport traži velika odricanja. Najviše ih je u školi jer imam mnogo izostanaka s nastave. Srećom, razrednik mi je prof. Stjepan Škrlec, učitelj tjelesne i zdravstvene kulture, koji ima mnogo razumijevanja i prati moje uspjehe. Kako je mama Nataša učiteljica povijesti, kopira mi sve što moji prijatelji u razredu uče dok me nema, pomaže mi u savladavanju gradiva i za sada sam odlikaš - kaže potencijalni budući 'Ivica Kostelić', koji je jedan od „krivaca“ zbog kojih je Tomo zavolio skijanje. Naime, Tomo nije propuštao televizijske prijenose Ivičinih i Janičinih utrka i uspjeha, a sada je član u njihovu SKI klubu Zagreb. Sprijateljio se i s Natkom Zrnčićem Dimom. Zajedno su i skijali na austrijskom ledenjaku Mőlltalergletscher.

Tatin utjecaj

Na Tomino skijaško opredjeljenje vjerojatno je odlučujući utjecaj imao njegov tata Krešimir. Neobično, on je kasno proskijao, na nagovor prijatelja iz Zaboka 2005. i to u svojoj 43 godini, kada se rodio Tomo. Prvi put na skije tata je stao na Rogli, a njegov sin Tomo s 3,5 godine i bio je stalna očeva pratnja na skijalištima. Dječakov talent bio je brzo zapažen, ponajprije zbog lakoća kojima je savladavao skijaške probleme. Tomine su natjecateljske discipline slalom, veleslalom, a otkako je prešao u kategoriju mlađih kadeta i super-veleslalom odnosno super G, alpska skijaška disciplina koja je posebna na taj način što je brža od veleslaloma i spada u brze skijaške discipline. Brzina je veća od 100 kilometara na sat. Na nedavnom natjecanju u Sappadi (Italija) Tomo je sudjelovao u dvije utrke superveleslaloma i jednoj veleslaloma i osvojio treće i drugo mjesto u vrlo jakoj konkurenciji. Na Sljemenu je u siječnju bio prvi, premda je njegov trener postavio stazu s maksimalnih 65 vrata, više nego što su ih imali skijaši u Schladmingu. Mnogi fizički nisu mogli izdržati taj napor. Tomo je uz nevjerojatnu koncentraciju, a ona ga najviše krasi, znao odmjeriti utrku od starta do cilja, izdržao je sva vrata i - pobijedio ! Da bi se ostvarivali takvi rezultati treba pravodobno početi s pripremama odnosno odraditi određene skijaške dane.

Preskupe pripreme

Prvo skijanje počinje posljednjeg vikenda u kolovozu, na nekom od austrijskih ledenjaka. Sedmodnevni uvod u sezonu košta 1000 eura, a Tomini roditelji to mu ne mogu omogućiti. U hrvatskim uvjetima o nekom sponzorstvu nema ni govora, tako da Tomo na takvom skijanju do sada nije bio. Tijekom rujna treninzi se nastavljaju na nešto nižim visinama, oko 3000 metara. I to je za njegove roditelje neodrživo skupo, tako da Tomo počinje s treninzima tek početkom studenoga, dakle najmanje dva mjeseca prekasno. Umjesto 120 skijaških dana, odradi ih sedamdesetak i sada se već primjećuje kako se teže nosi s najboljima, premda o njemu njegov trener Tadej Drinković ima samo riječi hvale. To se primijetilo i prošlog utorka i srijede na Zagreb Children FIS-u na Sljemenu. U slalomu je osvojio 13. mjesto, od 26 natjecatelja, a u veleslalomu 24. od 33 sudionika iz raznih zemalja svijeta. No, kakvi su uvjeti vladali na Sljemenu, znajući da su se Tomo i tata jedva automobilom dovezli neočišćenom cestom na vrh Medvednice, i to je uspjeh.

S Fischera na Elan

Tomo skija na skijama Fischer, koje kupuju njegovi roditelji. S obzirom na svoje rezultate, dobije određeni popust, a jedan je par dobio besplatno. Tijekom sezone koristi pet pari skija. Svaki košta oko 600 eura. Otkako je počeo voziti super G na revers je dobio skije Elana, za koje se opredijelio njegov klub. Osim skija, trebaju mu ski odijela i pancerice koje se rade po mjeri. Ako ima u njima samo desetak milimetra „lufta“ i noga u njoj „hoda“, pojavljuju se bolne kvrge. Kod Tome su eskalirale u siječnju, tako da liježe s oblozima gaveza koje mu pripremaju roditelji. Spava osam do devet sati, a što se hrane tiče, ne bira, premda se njegova majka opredjeljuje za lakšu kuhinju. Tomi su omiljene lazanje. Nerijetko ustaje u pet ujutro, zatim ga tata vozi na Sljeme i čeka dok trening završi poslije 9,00 sati. Primjerice, prije tjedan dana, u petak je bio na nastavi prva tri sata, zatim je morao na Sljeme. U subotu je igrao obrambenog na malonogometnoj utakmici u Zaboku za starije pionire zlatarskog NK Oštrc,a u nedjelju morao je ustati u pet, pa na Sljeme, u ponedjeljak trening. Pred njim su i utrke CroSki Kupa na Platku.

Dodatne vježbe

Opušta se sjedenjem na lopti za jogu, gleda TV i sluša radio. S vršnjacima ne izlazi. K tome, dosta je narastao. Visok je 174 cm, težak šezdesetak kilograma, a zbog brzog rasta ima određenih problema s kralježnicom odnosno s koordinacijom ruku i nogu, tako da se zbog toga počeo baviti gimnastikom u Zaboku, pod paskom trenera iz Gimnastičarskog kluba Dubrava iz Zagreba. U lipnju, kad završi nastava, tata ga svakodnevno tijekom tri tjedna vozi u Krapinske Toplice, na bazenske vježbe, a u ljetnim mjesecima s njim suhe treninge uspješno radi Branimir Krmpotić iz Tenis kluba Zlatar.