U OŠ Donja Stubica na poseban način obilježili Svjetski dan Down sindroma

U Osnovnoj školi u Donjoj Stubici na poseban su način jučer obilježili Svjetski dan osoba s Downovim sindromom. U 1. b razredu ugostili su Maris i Josipa, braću svojih školskih kolega.

-Različitost nas obogaćuje i jako je važno djecu od samih početala učiti da prihvaćaju različitost. Ako to sada nauče, naučit će i kasnije u životu prihvaćati druge različitosti. To je temelj koji vodi k nekom boljem društvu – rekla je učiteljica Snježana Štefek Borovčak, koja je i organizirala ovo malo druženje u 1. b razredu, uz potporu majki koje su na druženje dovele 4.5 – godišnju Maris i 7 – godišnjeg Josipa, djecu s Downovim sindromom čija braća pohađaju 1.b.

Prva dva školska sata bila su rezervirana za druženje uz pjesmu, ples i igru. Djeca su nam ispričala kako su obukla različite čarape kako bi obilježili ovaj Svjetski dan te kako su donijeli svaki svojeg plišanca za trenutke koje će provesti u igri. Rekli su i zbog čega je važno pomagati drugima i prihvaćati druge kao naše prijatelje. Uz šarene čarapice, nosili su i posebne majice, a čitala se i slikovnica 'Moja prijateljica ima Downov sindrom', za što su se pobrinule upravo mame, Lucija Putak i Petra Potočnjak.

Down sindrom je najčešći genetski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela. Jedno od 650 novorođene djece rađa se s Down sindromom koji sprječava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta. Imaju specifičan izgled, a posebni su i po tome jer su izrazito veseli i komunikativni. Obilježavanjem Svjetskog dana osoba sa sindromom Down želi se upoznati javnost sa ovim sindromom te potaknuti na veće poštovanje, razumijevanje i uključivanje njihovog položaja u društvu. Tako i od malih nogu.

 – Ovaj se dan obilježava 21. ožujka zbog toga što osobe s Downovim sindromom upravo na 21. kromosomu imaju taj treći kromosom viška, koji sa sobom nosi određene poteškoće. Čarape zbog toga što podsjećaju na kromosome, a različite kako bismo pokazali da prihvaćamo različitost – pojasnila je još Lucija Putak, mama 4,5 – godišnje Maris, čiji brat Mateo polazi 1.b, a sama Maris polazi Dječji vrtić Bubamara. – Maris je ispunila živote našoj obitelji, ali i okolini. Jako nas uveseljava, pokazuje nam stvari kojih mi sami nismo svjesni, upravo ta neiskvarenost i iskrenost je nešto što njih definira, a zagrljaja i osmijeha nikad ne nedostaje – rekla je mama Putak, istaknuvši koliko su podrška, prihvaćanje i inkluzija važni za djecu s Downovim sindromom. – Oni puno toga mogu, samo ako im se da prilika – dodala je, naglasivši kako su se vremena po pitanju svijesti, ali i mogućnosti koje su pružene djeci s Downovim sindromom itekako promijenila, kako bi im se omogućilo da budu uključena u školski program zajedno s djecom urednog razvoja te kako b ih se pripremalo za samostalan život, no unatoč tome, kaže, ima tu još puno posla.

Petra Potočnjak, majka blizanaca Franka i Josipa, zahvalila je ravnateljici i učiteljici što su omogućile da se djeca na ovaj način i ovom prigodom integriraju među djecu urednog razvoja. – Josip je lani dobio odgodu upisa u prvi razred, pa trenutno polazi program predškole u Dječjem vrtiću Bubamara, gdje je lijepo prihvaćen i ima asistenticu. Na jesen bi trebao u prvi razred. Oni imaju velikog potencijala, samo im treba otvoriti vrata da bi mogli napredovati i pružiti im se prilika da uče – zaključila je mama Potočnjak.