Uz domaće popevke prikazali berbu i lupitvu kuruze
TRADICIJA Udruga naš zavičaj na seoskom imanju pobrala i olupila bijeli kukuruz, kako bi mladim naraštajima pokazala kak' su naše babice i dedeki dolazili do kruha.
U netaknutoj prirodi, na idiličnom seoskom imanju Dragutina Kiseljaka u Gorjanima Sutinskim kod Radoboja prošle subote Udruga naš zavičaj koja njeguje i čuva zagorsku tradiciju od zaborava ovoga puta pokazala je kako se negda brala i lupila kuruza.
-Prije je na njivu išlo puno težaka i dok su se ljudi družili bilo je puno ljepše. Danas dojde kombajn koji pobere 2 rali za pol sata, jer bere više redova odjednom, a ljudi nigdje. Zato smo mi željeli prikazati kako su naši djedovi i bake u prošlosti živjeli i teškom mukom dolazili do kruha kojeg mi danas jedemo – rekao je predsjednik Udruge Naš zavičaj, Stjepan Šalamon.
Dvadesetak vrijednih težaka obučenih u narodne nošnje stoga je krenulo na njivu u berbu bijelog kukuruza. Muži su nosili koše, a žene brale. Potrgana kuruza nosila se u štegenj gdje se odmah i lupila. Dok je trajala lupitva atmosferu su podgrijavali odlični mužikaši koji su gotovo bez prestanka svirali domaće vesele popevke. Gazda imanja Dragutin Kiseljak prisjetio se svoje mladosti.
-Sjećam se kad sam bil mali dečec, cijeli sme dan trgali kuruzu i s konjima i kolima je vozili doma. Kak je ovo naše imanje udaljeno od prvih kuća oko 2 kilometra, mi dečeci razbežali smo se po selima i začas skupili težake za lupitvu. To je bilo dečkiju i puc, našel se i harmonikaš. Tancalo se i popevalo – ispričao nam je gazda Dragec. S
upruga Emica sa svojim je kolegicama pripremila fine domaće specijalitete: meso iz banjice, kukuruzni kruh, grah s povrtnicom i domaćim bučinim uljem, vrganje s jajima i kukuruznim brašnom i par vrsti gibanice kojima su počastili težake koji su još jednom oživili zagorsku tradiciju u zaista izvornom seoskom imanju. Toliko da se prošlost ne zaboravi.
