[VIDEO] Vanna: 'Božić obavezno provedem u krugu obitelji, a Novu godinu volim dočekati radno'

ZL: Nemamo Vas baš priliku slušati u Zagorju, no evo Vas u Mariji Bistrici i to u jednom posebnom blagdanskom okruženju.

Vanna: Ja bi voljela da se češće viđamo. No, ovo je krasan dan, dan pred Badnjak, tu na ovom prekrasnom trgu koji izgleda prezgodno. Preporučila bih svima da dođu u adventsko vrijeme u Mariju Bistricu, ako već nisu ove godine, da dođu sljedeće.

ZL: Kako se Božić slavi u Vašoj obitelji?

Vanna: Kao i u svim obiteljima gdje funkcionira obitelj. Na Badnjak se uvijek nešto još prije podne nabavlja, sretnemo neke ljude, zadržimo se. Kćer kiti bor, ja nafrljim neke božićne pjesme, koje ne puštam prije i ne prate me cijeli 12. mjesec, nego baš na blagdan. Lagano spremam nešto riblje i spremamo se za Badnju večer kod roditelja mog supruga Andrije. Tamo dođu svi, skupi nas se 15 svih generacija, a djeca već i razmataju neke poklone. A Božić je dan koji se slavi u našem domu, dođu moja majka i moja sestra iz Koprivnice na ručak. Radimo puricu i mlince i mama donese božićne kolače koji kakti mogu stajati, ali ne stoje nikad predugo jer se pojedu.

ZL: Imate li vremena ispeći blagdanske kolače, pored svih obaveza?

Vanna: Nemam, ali zato imam mamu koja je majstor u tome. Nisam fan tih sitnih malih kolačića, a ona to radi neodoljivo dobro i jednom godišnje je ona zvijezda toga. Ali sam zato u purici, mlincima, juhi, heljdi, batatu i svemu ostalome ja majstor.

ZL: Gdje ćete dočekati Novu?

Vanna: Volim kad me se angažira za Staru godinu. Nisam fan dočeka inače, 31. prosinac mi ne znači puno. U svojoj poslovnoj godini planova, prekretnica mi je rujan,  povratak s mora i početak akademske godine, to je nešto što mi stvara novi osjećaj. 31. 12. na 1.1. ne vidim neku preveliku razliku. No, volim zabavljati ljude koji se vesele na Novu godinu, ove godine bit će to Novalja na Pagu.

ZL: Novi singl je izašao. No, iza Vas je mnogo singlova i negdje otprilike 27 godina karijere. Kako se sjećate početaka?

Vanna: Kad bih si brojala godine, osjećala bih se depresivno. Da, puno je godina nažalost, ali i na sreću. Neki dan smo razgovarali o nečem, nekom sastanku koji je bio jako važan za moju karijeru, kojeg se uopće ne sjećam, niti ljudi koji su u tom trenutku odlučivali o nekim važnim stvarima u mom poslu, tako da sam počela već i zaboravljati. Volim sadašnje trenutke, meni je uvijek sve novo i sve svježe, jer se pol toga ne sjećam. Neke stvari pamtim, neke ne, ali razlog time je što je bilo puno mjesta, puno susreta, puno koncerata, pjesama, tako da ne mogu sve zapamtiti, ali moj opći dojam je da mi je lijepo, da volim raditi to što radim, da su mi susreti s ljudima ugodni, da nemam neugodnih iskustava i da me to sve skupa veseli.

ZL: Znači li to da ste zadovoljni svojom dosadašnjom karijerom, što potvrđuje i Vaša vjerna publika?

Vanna: Imam jedan dio vjerne publike. No, publika u principu nije baš vjerna. Publika voli ono što je u tom trenutku aktualno, fora, novo i drugačije, tako da ima ljudi koji me vole kroz godine, ali i onih koji su me prestali iz nekog razloga pratiti, kao i onih koji su me počeli pratiti. Nemam nekakve ideje o ekskluzivitetu, da postoji gomila ljudi koji će za vas u vatru i vodu, radi vaših pjesama. Ljudi vole pjesme koje im se u tom trenutku sviđaju. Oni koji idu na moje koncerte su pred tjedan dana slušali nekog drugog, za dva tjedna će slušati nekog trećeg i može biti da mi izvođači nećemo uopće imati neke poveznice. Ali ja to razumijem, meni se isto često sviđaju raznorodni izvođači, tako da je to normalno. Na nama je da ponudimo pjesme koje će ljudi prihvatiti, koje će im nešto značiti i koje će izdvojiti iz nekih drugih. Ono što je važno da kad odu s koncerta kažu ''ma baš me iznenadila, mislio sam da će biti ovako ili onako, a bilo je bolje''. To je ideja.

ZL: Izdali ste i neke autorske pjesme, gdje pronalazite inspiraciju?

Vanna: Zapravo nisam umjetnik praktičnog života, znam stvari dosta zakomplicirati i puno me toga zna uplašiti, ne objašnjavam si sve racionalno. Volim maštati i fantazirati i to je neprimjereno mojim godinama. Mogu provesti dobar dio dana maštajući, tako da u tim trenucima napišem neki stih koji me povede za nekom melodijom ili obratno. Inspiracija nije nikakva izvanzemaljska. Nisam neki naročiti fan pjesama o nepomućenoj sreći i ljubavi, jer smatram da je život napravljen tako da uvijek postoji nešto što malo kvari savršenu sliku nečega. Mislim da je to realno, životno, nisam sigurna da ljudi umiru jedni za druge i da postoji nešto što traje vječno i što je veće od nas samih. Mi smo samo ljudi, sa svim manama i greškama, djelujemo upravo tako da je sve prepuno životnosti, mana i grešaka i ne volim od toga bježati. Volim pjesme koje me intrigiraju, a ne koje mi nude savršenu sliku veću od sudbine i života, u to ne vjerujem. Zato pišem pjesme u kojima ima nekakva greška.

ZL: Kako komentirate današnje trendove na glazbenoj sceni?

Vanna: Ljudska je potreba da odabere od ponuđenog ono što mu se sviđa. Možemo komentirani medijski pristup hrvatskoj glazbi, činjenicu da hrvatska publika u principu više voli slušati izvođače iz drugih zemalja susjednih, nego hrvatske izvođače i pitati se zašto je to tako. No, publika je takva kakva je.

ZL: Je li onda teško ostati dosljedan sebi i raditi i dalje kvalitetnu glazbu?

Vanna: Meni nije to teško, jer radim s lakoćom i to me zabavlja i veseli. Teško je gledati kakva se klima u društvu stvara oko nekih stvari, što nije sfera mog utjecaja. Ljudi koji rade u medijima su dosta odgovorni, zaslužni ili krivi za neka stanja. Ako konstantno pišete o tome da je strašno važno koliko je netko imao kratku minicu ili dekolte i o tome da su se ljudi pomamili i izgubili tlo pod nogama pri pogledu na nešto takvo, onda možda to postane istina, a svi znamo da nije. Tako da nekad je teško gledati koje su teme interesantne ljudima iz medija. Jer ne vjerujem da su interesantne ljudima kao ljudima. Ali ponekad u medijima rade ljudi koji se priklanjaju liniji manjeg otpora pa jednostavno pišu o onom što im je najlakše i procjenjuju nečije noge ili novu plastičnu operaciju. To su nevažne stvari iz mog kuta gledanja. Volim se baviti glazbom i zabavljati ljude, a ove ostale stvari je nekad teško promatrati. Nekad je bilo apsolutno drugačije, a za 20 godina će opet biti drugačije. Ili se prilagodiš ili se izgubiš. Bit će kako bude bilo, čovjek treba raditi prema svojim moralnim zakonima i ono što je rak rana je okrivljavanje nekog drugog za neki neuspjeh, a to mi Hrvati volimo jako često. ''U ovoj zemlji nije dobro jer nam političari…'' A kaj su političari? Izvanzemaljci? Ako nisi zadovoljan, smijeni ga i prijavi se sam, vrlo jednostavno. I u nekoj drugoj zemlji samo žive neki drugi ljudi koji su se potrudili oko svoje zemlje. Ne vjerujem u super moći, vjerujem u marljivost, rad i poštenje i u princip da radite najbolje što možete. Stvaram glazbu za koju vjerujem da je najbolja koju mogu stvoriti i pjevam iz sveg srca, to je moj princip.

ZL: Je li teško kombinirati jednu ovakvu karijeru poput Vaše i majčinstvo?

Vanna: Karijera je i rad u banci, apoteci i OPG – u. Radila sam što i većina drugih žena radi, imala djecu i radila svoj posao. Imala sam privilegiju da se moj posao sačinjavao od toga da odlazim navečer na koncerte kad su već klinci spavali. No, često sam kod kuće, imam i dosta slobodnog vremena za baviti se obitelji. Bilo je trenutaka kad je bilo vrlo naporno, kad sam bila umorna i neispavana, no samoživost nije recept za sreću. Tako da sam radila koliko sam mogla, trudila sam se oko djece koliko sam mogla, kao i sve žene koje su se odlučile na obitelj. Isplati se uložiti trud i vrijeme u odgoj djece, jer odgajaš nove ljude koji će na kraju možda baš tebi samoj postati najbolje društvo u životu. I uspjelo mi je to. Usklađivanje nije ništa spektakularno, to je samo odricanje i stavljanje sebe na drugo, treće, četvrto, peto mjesto.

ZL: Kakvi su Vam planovi za iduću godinu?

Vanna: Vidjet ćemo. Svega je bilo ove godine, bila je predivna. Pobijedila sam na Zagrebačkom festivalu u siječnju, pjevala s Andreom Bocellijem u Zagrebu, što smatram možda i najljepšim trenutkom u svojoj karijeri, imala sam koncert u Lisinskome za Jacquesom, dobila sam tri nagrade za jednu pjesmu na Splitskom festivalu, napravila sam pjesmu o svom rodnom kraju Podravini, predstavila sam je u Požegi, imam sad singl koji se izvrsno vrti… Planova imam, da li ću ih realizirati, potrudit ću se. Dotad mi je plan da me zdravlje posluži, a i to je izvan smoje moći. Imam puno energije i puno želja, a vidjet ćemo što ću od svega zamišljenog napraviti u ovo doba u sljedećoj godini.