[VIDEO] ‘Zbog neimaštine, kao dijete sam jeo golubove, a kasnije ih zavolio, uzgajao i s njima osvajao medalje’

Dragutin Kuleš (66) iz Krušljevog Sela prije četrdesetak godina počeo se baviti golubarstvom, a ispričao nam je sve o tom hobiju i o ljubavi prema golubovima. Za cijelu priču vezan je jedan paradoks. Naime, današnji uzgajivač i ljubitelj golubova Dragutin, kao dijete, njima se morao prehranjivati. – Bili smo u neimaštini i život nas je natjerao da se hranimo golubovima uličarima. Mlade golubove pripremali smo na saft i paprikaš. Kad se danas toga sjetim, jako mi je žao, ali nismo imali izbora. Plakao sam svaki put kad sam ih bio primoran jesti – objasnio je Dragutin. A uzgajivačka priča kreće kada su on i brat prve golubove dobili od susjeda 1958. godine te ih odlučili hraniti.

– Dao nam je mlade i njih smo hranili, a bili smo im kao mama – rekao je Kuleš dodajući kako se odmah rodila ljubav prema ovim pticama. - Na staroj kući smo imali krletke, napravili smo rupe, stavili kutije i golubovi su unutra stanovali. Golubovi su u paru doživotno i mijenjaju se na sjedenju na jajima. Mužjak dođe oko 10 sati ujutro i sjedne na jaja, ženka preuzme oko 4 popodne, zamijenjuju se, a ženka sjedi na jajima kroz noć – priča nam Kuleš. Ženka stvara kašu koja je poput ptičjeg mlijeka i prvih par dana s tim hrani malog goluba. - Poslije se za mladog goluba brine I mužjak. Nakon toga mali dobe perje i onda tata još više hrani mlade, jer ženka više odmara. Otkad se izlegnu, pa dok ne prolete, prođe mjesec dana – objašnjava. Kuleš ima 60-ak golubova pismonoša, a velik su mu hobi bila natjecanja s njima. – S tim me zarazio Branko Gorupec, predsjednik Hrvatskog saveza klubova uzgajivača golubova listonoša.

Golubarske ‘cake’

Nakon toga smo napravili i svoje društvo u Oroslavju, kupili kamion za natjecanja i počeli se natjecati prije petnaestak godina – govori i dodaje kako golub pismonoša ima sposobnost otkrivanja magnetskog polja te se zato, nakon što ga se pusti, vraća doma. Naš sugovornik je sa svojim golubovima pismonošama išao na natjecanja u Poljsku i Mađarsku, a opisao je kako to točno izgleda. – Moj golub Crveni ima 15 godina. Uzeo sam ga na trening, a kad je prošao trening, kupovala se posebna hrana koja je imala sve sjemenke, od suncokreta, soje, graška i dr. Jeo je na mjeru, ne koliko hoće. On je bio u paru čitav tjedan, a kad je išao na trke, odvojilo ga se od ženke kako se ne bi parili. Golubari imaju sisteme kako stimulirati golubove. Ako mu pustiš da s njom snese jaja, onda ženka bolje leti i brže se vraća doma, jer zna da ju doma nešto čeka. Ja sam čak znao davati plastična jaja da ženku prevarim, a neki su čak znali staviti i muhu unutra prije nego golub ide na trke, jer muha zuji u jajetu i golubica misli da se budu izlegli mladi i brže se vraća doma. To su golubarske ‘cake’ – priča Kuleš.

Timski igrači

Njegov Crveni se vraćao iz Poljske i Mađarske s visoko osvojenim mjestima koje je osvojio u timu. Naime, golubovi pismonoše se natječu po 10 golubova u timu. - Mladi golub kad se izlegne, mora imati prsten i matični broj kako bi se mogao natjecati. Trening je takav da mjesec dana leti oko kuće, a zatim sve dalje i dalje. Prije nego idemo na trke, treniramo da dobije kondiciju. U autu ga vozim do Marofa u krletki i pustim ga i on se onda vraća. Jedino se ne vraća ak' ga jastreb ulovi – duhovit je u svojem izlaganju Kuleš. Prije natjecanja mora odrediti koordinate s mjestom golubinjaka, kako bi suci mogli izmjeriti daljinu koju golub mora prijeći. Mjeri se, kaže Kuleš, daljina i vrijeme. - Iz Poljske je oko 1000 kilometara zračne linije. Navečer golub nije došao, iako je bio je blizu, jer golubovi noću ne lete, pa je došao ujutro. U prvoj sezoni imao sam šampiona koji je došao u istom danu iz Poljske. Jednom je bio pušten oko 5 ujutro, a vratio se u 10 navečer. To je bilo 17 sati leta u komadu – govori. Zanimljivo je i kako se trenira odnosno stimulira golub. - Kad dođe doma na dijeti je jedan dan, ne možeš mu odmah dati kuruzu jer je iscrpljen, kao da je mrtav. Krila mu stoje kontra, kao da dojde iz veš mašine. Onda ga u vodi čeka glukoza, u gajbi je i ne leti. Popije vodu, i onda se strese i bude življi. Umro bi da se najede kukuruza, zato dobije dijetnu hranu, a to su sjemenke i ječam. Drugi dan mu skuham čaj za dišne organe. Kupim mu bijeli sljez, to pije dva dana da mu se pročiste dišni organi, pa ga se hrani sve više – priča nam.

Crveni je u penziji

Zanimljiv je i uređaj koji se nekad koristio kako bi se se vidjelo koji je golub bio najbrži.- Imam staru mašinu koja izgleda kao sat, koja je poput tahografa, s gumicama, na kojima piše broj prstena i broj gumice. To je starinski sistem da se može utvrditi točno vrijeme leta, no danas je sve to modernizirano, golubovi imaju digitalne prstene i sve ide automatski – govori. Njegov Crveni je danas u penziji. – Ne nese jaja i nije više plodan. Ja mu podmetnem jaja i to je veselje kaj još on uvijek misli da je mladić i da ima sve mogućnosti. On othrani jednog do dva godišnje i to ga valjda stimulira – završava naš sugovornik.