Zagorci su hrvatski rekorderi po rastu broja razvoda brakova. Vlč. Pušec objasnio razloge

Prema nedavno objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku, Krapinsko-zagorska županija zabilježila je najveći postotni porast broja razvoda u Hrvatskoj u prošloj godini. U Republici Hrvatskoj, 2023. godine, sklopljeno 17.306 brakova, a razvoda je bilo 4.407, a u odnosu na 2022. broj sklopljenih brakova pao za 4,25%, a razvoda za 8,34%. U 2022. ukupno su sklopljena 18.074 braka, a za 87,7% ženika i 87,8% nevjesta to je bio prvi brak.

Kako se već godinama ističe, parovi se sve kasnije odlučuju na brak, što potvrđuju i podaci za 2022., kad je prosječna starost ženika pri sklapanju prvog braka bila 31,7, a nevjeste 29,3 godine. U 2023. godini, u Zagorju se razvelo 111 parova, što je 25 više u odnosu na prethodnu godinu, što predstavlja porast od 29,07 posto. Među općinama, Konjščina se istaknula kao mjesto s najviše zabilježenih razvoda – šest parova, što je pet više nego godinu ranije. Zanimljivo, broj novozaključenih brakova u Konjščini ostao je stabilan, s 10 parova koji su prošle godine izrekli sudbonosno ''da''.

Svjesna odluka
Velečasni župe svetog Dominika u Konjščini, Milan Pušec kaže nam kako je u protekloj godini sklopljeno 10 brakova. Ističe, u zadnjih sedam, osam godina brojke se uglavnom i kreću u tom rasponu. Na pitanje jesu li mladenci koji se odlučuju za crkveni brak češće iz župe ili dolaze iz drugih mjesta, Pušec kaže da su danas različite kombinacije, ali svima je zajedničko polaganje tečajeva ili poduka župnika. - To znači da se svjesno, slobodno i bez prisile odlučuju da će se ljubiti i poštovati sve dane života. To im se posvješćuje na neki način. Recimo, ako se dijete rodi prije braka, da je dijete prisila. Nije, nego je zajednička radost – govori Pušec.

Previše očekivanja
Podatak da se u 2023. razvelo se 111 parova, 25 parova više nego godinu ranije,a najviše u Konjščini, Pušec komentira kroz velika iskušenja. - Takva je godina. Da li su ljudi više rascjepkani? Znamo da su ljudi danas osjetljiviji nego prije, da dublje doživljavaju svoje dostojanstvo i od bračnog druga očekuju previše, rekao bih, uz svo poštovanje. Svi smo mi ljudi, a kada dođe taj realni život, onda su iskušenja vrlo velika. Ljudima nije lako danas živjeti uz toliki stres i dolazi do razvoda. Bilo bi ih još više da ljudi ponekad ne potraže pomoć od svećenika i/ili psihologa. S druge strane, u crkvi, ali i općenito, treba stvoriti raspoloženje da ne treba zazirati od pomoći. Ako me boli kičma, idem fizioterapeutu, ali ako su narušeni odnosi, od toga se zazire, a potrebno nam je kao i sve drugo. Trebamo se truditi da nađemo toplinu i atmosferu koja ne osuđuje. Stvari se mogu prebroditi – poručuje Pušec pa se osvrće na pojam žrtve koja je danas, kaže, razdvojena od ljubavi.

- Danas je riječ žrtva premalo spojena s riječju ljubav. Ljubav negdje lebdi, a ona je povezana sa žrtvom. To stariji ljudi razumiju, ali danas je to mentalno razdvojeno. Treba vježbanja čovjeku da zna podnijeti neke žrtve, da je po tome on vrijedan. To je ono lijepo. Koliko mi uspijevamo do ljudi? Kod nas ide 10 posto ljudi na misu, to su naši slušatelji – objašnjava velečasni, aludirajući da poruka Crkve, a time i poziv na žrtvu, oprost i zajedništvo, ne dopire do većine. Mladi danas, objašnjava velečasni Pušec, često ulaze u brak s nesigurnošću, što nije iznenađujuće s obzirom na odgođenu zrelost u modernom društvu.
Izazovi i stabilnost brakova

- Svi osjećamo da je danas teže ostati u braku nego prije. Potražiti pomoć nije sramota. Ako znamo podnijeti žrtvu, isplatit će nam se i vratiti na neki način bez obzira na stresan način života u kojem živimo. Često posvješćujem da mladi imaju svoju snagu u sebi, da ono što obećaju i održe. Mladi jesu nesigurniji... Teško mi je naći adekvatne riječi. Nije im lako. Ne mogu reći ništa protiv njih. Općenito, zrelost se postiže u kasnijoj dobi nego prije. Pitanje je sigurnosti, koliko je čovjek u sebe siguran, da je sposoban... A to je važna stvar – kaže.

Da bi mogao voljeti druge, morate voljeti sebe

- To je točno. I to nije sebičnost. To znači biti sposoban za neke veće stvari pa i one koje imaju cijenu žrtve. Nije to: 'Volim se pa se zavalim u fotelju nego volim sebe, ako ostvarujem život za nekog'. Rekao je jedan župnik: 'Ako želiš biti sretan, nemoj se ženiti, ali ako želiš drugoga usrećiti ženi se' – kaže Pušec kroz smijeh, ali kaže i kako je to dobra formula.

- Uloga Crkve je njegovanje povjerenja. Uloga je znati i oprostiti. Ima teških stvari, ali ništa nije ne izlječivo pa čak i u ljudskoj slabosti. Praštanje je temelj svega. Mi imamo lijepih stvari i njih trebamo sačuvati – zaključuje velečasni Pušec.