Zagorje eldorado za pljačkaše
Po našim saznanjima barem 7 lokala osiguranje ljudi i imovine rade pripadnici vojske i policije, a novac dobivaju direkt
ZL: Neki dan si poslao molbu inspekciji rada za provođenjem Zakona o privatnoj zaštiti na području naše županije. Što je posrijedi: tko se tu ne drži propisa i koga treba opaliti po džepu zbog toga?
Sinković: Postojimo već 10 godina, redovito sve plaćamo, sve radimo po zakonima RH. Svaka tri mjeseca imamo inspekcijski nadzor od strane MUP-a. Provedba zakona u našoj županiji provodi se samo u okviru našeg poslovanja- jedina smo ovakva firma u KZŽ. Naši djelatnici moraju zadovoljiti visoke kriterije o nekažnjavanju, SSS, moraju imati posebne liječničke svjedodžbe…Imamo i posebnu kontrolu unutar firme. Moramo zadovoljiti Zakon o privatnoj zaštiti. Propisana kazna za gazdu koji dozvoljava obavljanje čuvarskih poslova osobama koje nemaju za to propisno dopuštenje iznosi od 40 000 do 100 000 kuna. U NN br. 68/3 možete vidjeti što sve mora zadovoljavati poduzeće koje bi htjelo obavljati takvu vrstu djelatnosti. No, zakon se ne poštuje, a sve to dovodi u pitanje naše daljnje poslovanje. Naš posao van zakona u županiji radi preko 120 ljudi, bave se čuvarskim i zaštitarskim poslovima, a ne zadovoljavaju zakonske akte i direktno su u prekršaju. No, do dana današnjeg, nitko ništa ne poduzima. Ako te netko od policije uhvati bez pojasa uredno ćeš platiti kaznu od 500 kuna, dok za ovo do danas nitko nije dobio prijavu, nitko nije dobio ni upozorenje da bude dobio prijavu i zato se ponašaju kako se ponašaju. Isto tako, što se tiče policije: svaka čast svemu, ali samo jedan čovjek koji obnaša dužnost provedbe Zakona o privatnoj zaštiti, nije dovoljan.
ZL: Javna je tajna da neke objekte na crno čuva i policija, u fušu.
Sinković: Po našim saznanjima barem 7 lokala osiguranje ljudi i imovine rade pripadnici vojske i policije, a novac dobivaju direktno na ruke, oko 300 ili 400 kuna po večeri. Samo u prvih 5 mjeseci izgubili smo tri objekta jer smo vlasnicima bili preskupi. Osim toga, nijedna bolnica u našoj županiji nema licencirane čuvare tj. unutarnju zaštitarsku službu osim bolnice u Krapinskim Toplicama.. Hrvatske robne rezerve «čuva» trgovačka kuća koja nema odobrenje za rad. Javne skupove osiguravaju lovačka društva i vatrogasci. Primjerice, natjecanje u motocrossu. Po lokalima rade ljudi s pet krivičnih prijava…A u 2004. je u Hrvatskoj raspisano 106 javnih natječaja za čuvanje objekata, dok u našoj županiji nije raspisan nijedan. Bizarno. Smatram naravno da za nastalu situaciju nisu odgovorne osobe koje rade direktno taj posao već vlasnici lokala i direktori poduzeća. Zakon o privatnoj zaštiti 68/03 jasno govori tko je i na koji način u prekršaju. Želim samo konkurentnost i provedbu zakona u županiji- bili bi tako i mi zadovoljni, a i punio bi se državni proračun.
ZL: Ti si sad povjerenik jedne stranke (HSP) koja ima određenu snagu. Da li si kroz političke strukture pokušao pomaknuti stvari, kad već ne ide drugačije?
Sinković: U principu ne miješam politiku i posao, to je jako bitno i mislim da bi to bilo smiješno. Opet, kao stranački čovjek mogu zahvaliti dožupanu Zorku Vidičeku, koji je napisao jedan dopis banci da mi nismo skupina «nečega» nego ozbiljna firma koja radi 10 godina, koja plaća porez, isplaćuje plaće, sve ono unutar zakona RH. Mi radimo maksimalno što se tiče svih poreza, PDV-a, mirovinsko-zdravstvenog. On me ugodno iznenadio: 2006. godine je dobio naše dopise, a i Đidara je prezentirala način na koji radi prema osiguravajućim društvima, bankama, MUP-u, Županiji. Vidiček je bio prisutan i iznenađen, ne znajući da takav segment postoji u Hrvatskoj. Čovjek nije imao pojma. Kad je čuo, poslao je dopis predsjedniku Uprave jedne jake banke, kojim ga moli da primi našeg predstavnika, budući da njihov čovjek nije bio na našoj prezentaciji. Kako piše, banke su dužne osigurati fizičku zaštitu svojih poslovnih prostora, što upućuje na angažiranje nas kao zaštitarske tvrtke koja ima sjedište u centru Zaboka i ima interventnu jedinicu aktivnu 24 sata i imamo reference Mi moramo svakoj firmi kao privatna firma objašnjavati što se tu događa. To je smiješno. Ako znamo da je taj zakon prošao u Saboru, ako znamo tko ga sprovodi, tko ga kontrolira… Ispada da to vrijedi samo za nas. To nije točno.
ZL: Kažeš da Županija kao institucija nije raspisala niti jedan natječaj?
Sinković: Ne, Županija nije mogla ni raspisati natječaje, ali sve firme na području KZŽ, npr. Elektra Zabok, to mogu. To je jedina Elektra u Hrvatskoj koja ima unutarnju zaštitu. Sve druge «elektre», a razgovarali smo s direktorima, začuđeno nas pitaju «vi ste zaštitarska firma, vi bi trebali znati zakon». Oni rade po zakonu. Nije se netko sjetio idem ja raditi unutarnju zaštitarku službu, nego je napravljen normalni javni natječaj, gdje normalnim tijekom što se tiče same usluge smo jeftiniji nego njegovih šest ljudi koji ujedno nemaju pojma tko je ušao, kad je izašao, zašto je izašao, nemaju pojma o ničemu. Sve firme u Hrvatskoj što se tiče HEP-a tu su odradile posao prema zakonu, dok ove ostale… nemaju pojma da je Zakon o privatnoj zaštiti izašao.
ZL: Čiji je to propust. Tko to može spriječiti i promijeniti?
Sinković: MUP. Mi smo sad poslali dopise na inspekcije, gospodarsku, ceh zaštitara Hrvatske, ravnateljstvo MUP-a, direktno gospodinu Cujzeku i poslali smo u područnu službu nadzora RH u Krapinu. Sad je samo pitanje da li oni tu problematiku mogu razumjeti u duhu tog zakona. Sad je samo u pitanju da li zakon vrijedi samo za nas ili za sve firme i isto tako javne skupove.
ZL: MUP je, dakle, ta adresa kojoj se obraćaš. Može li inspekcija doći u Elektru, banke itd. i reći «to tako ne može, moraju vas čuvati licencirani zaštitari»?
Sinković: Mi smo imali par sastanaka s MUP-om gdje smo inzistirali da MUP obavijesti poduzeća, jer nije isto kad privatna tvrtka obavještava državni sektor, kao kad ga obavještava MUP i napiše jedna dopis: gospodo od dana današnjeg vrijedi taj i taj zakon. Imali su prema zakonu u Narodnim novinama šest mjeseci da se prilagode zakonu.
ZL: Oni sad, dakle, imaju ilegalnu čuvarsku službu.
Sinković: U principu da. Nije to rad na crno jer su ljudi prijavljeni kao vodoinstalateri, bravari ili nešto drugo, ali nitko od njih nema pravu licencu. Imamo primjer gdje šest ljudi radi, a dva imaju licencu. To je izigravanje zakona. To isto ne vrijedi za nas. Mi smo hodali po sudu zbog takvih banalnih stvari premda su te banalne stvari koštale otprilike 40.000 do 100.000 kuna kazne. Primjer su blindirana vrata koja ne služe ama baš ničemu, ali zakon propisuje blindirana vrata i mi smo ih morali staviti. Točka.
ZL: Imaš sve što traže, ma kako besmisleno bilo?
Sinković: Da. Inače, naša firma ima svaka tri mjeseca inspektorski nadzor svih akata, prostorija, firmi gdje radimo, licenci.
ZL: Može li inspekcija doći u Elektru i kazniti ih što imaju tako ustrojenu čuvarsku službu?
Sinković: Bojim se da da. Imaš i primjer Trgocentra, Metalca. Gdje je problem? Ti ljudi nas sada nikada ni ne budu uzeli, znam. Ali je činjenica: ako treba, neka Sokol radi, bilo koja firma iz Zagreba, ako su toliko inteligentni da uzmu nekoga sa strane, ali će isto raditi kao što mi radimo. Znači po zakonu. Zakon ako vrijedi za nas, vrijedit će za sve. Sve je ok do trenutka dok ti ne trebaš platiti čuvara. Gađanje, dva puta godišnje. Svake tri godine posebna liječnička, ne obična. Prije toga ga trebaš licencirati, mora završiti tečaj i ne daj Bože da ima nekakvu mrlju, prekršajnu, krivičnu, nema šanse da može dobiti taj posao.
ZL: Što je s novčarskim institucijama? Njih pljačka tko kad stigne.
Sinković: Mi smo sad u zrakopraznom prostoru jer ovaj zakon nije zaživio svom svojom snagom. Zašto? Oni moraju znati da li će uzeti blindirana stakla, da li će uzeti tjelesnu zaštitu, kombinirati tehničku s tjelesnom zaštitom, staviti samo tjelesnu zaštitu… Mi smo na to spremni. Imali smo konzultacije sa svim bankama, mjenjačnicama, štedno-kreditnim zadrugama. Svugdje su obavljeni razgovori, predane su ponude. Da li će to biti naš posao, to nitko ne može garantirati. Mogu reći da banke nešto poduzimaju. Nešto se pokazuje. Tu je isto specifikum. Elektra, Privredna banka, Zagrebačka banka, Vodovod, bolnica županijska, sve druge veće institucije su kiosk koji dobiva iz Zagreba robu, kad je proda, mora novce vratiti u Zagreb i onda dobiva mrvice. I onda u Zagrebu odlučuju tko će raditi u Zaboku, Oroslavju ili Krapini. Tu je problem. Ovo je prvi primjer da je jedan županijski čelnik napravio pritisak. Zapravo, nije to pritisak, napravio je to da ljudi znaju da mi postojimo. Naravno da je u interesu bilo kojoj banci van Zagreba i po cijeni i po kvaliteti usluge da mu to odradimo. Još je interesantnije i to da imaš kockarnice i banke gdje su alarmni uređaji spojeni u Zagreb, primjerice banka u Stubičkim Toplicama. Kad njemu javlja alarm, onda se naziva policija koja mora ići bez obzira je li se alarm ili nije oglasio s razlogom. Tko odgovara za to? Policija može doći za 5 minuta, a može za 5 sati. Što ti možeš policiji. Ukratko, alarm može biti spojen samo na licenciranu zaštitarsku firmu koja može obavljati taj posao.
ZL: Zar ne razmišljaju bedasto? Kad vi preuzimate posao, preuzimate i odgovornost i snosite posljedice? Prema tome, oni se na taj način osiguravaju.
Sinković: Naravno. Dat ću primjer- nekoliko desetaka tisuća kuna plaćamo osiguranje tih istih objekata koje čuvamo. Nismo mi supermeni, ali ako dođe do bilo kakvog incidenta, da naš čovjek ne daj Bože nešto napravi ili ako se zbog njega dogodi šteta, mi to moramo vratiti. Već taj primjer govori koliko je ovo bezveze, da ne govorim o ulazu-izlazu ljudi i dobara. Imamo primjer direktora gdje radimo, gdje čovjek dolazi na portu i od našeg običnog djelatnika traži što je bilo 11.5.2003. godine. Ovaj mu lijepo izlista knjige od dana kada smo mi unutra. Ulaz i izlaz djelatnika se vodi. Ako je došao kamion on mora biti upisan da je tog dana ušao u toliko, izašao u toliko. To nisu naše bilježnice, to su knjige zakonom propisane.
ZL: Zagorje je eldorado za pljačkaše.
Sinković: Ne bih se upuštao u to. Već su pričali da i mi imamo ekipe koje kradu. To su gluposti. To može reći netko tko nije normalan i nema pojma o čemu se radi. Napravljena je fama o mafijašima. Nema tu mafijaša. Ovo je mala sredina i samo za jednu grešku već bi bila naša firma zatvorena. Primjer vrtića. Prije šest mjeseci smo poslali ponudu u Grad Zabok, koji je vlasnik vrtića. Trebali su instalirati par senzora, jedan dojavnik i ova pljačka od neki dan se ne bi desila. Ne mogu reći da bi bila spriječena u ulasku, ali bi sigurno bila u izlasku spriječena. Oglasio bi se alarm. Ja sam doma 60 sekundi do vrtića. Ne košta puno, a dobiva se puno. Danas čujem da djeca nemaju gdje gledati crtiće. Dobar primjer je i da u jednoj instituciji kakva je Grad, dolje rade ročnici koji jednostavno ne mogu raditi taj posao. Oni zakonski nemaju pravo tražiti osobne iskaznice, nemaju pravo zadržavati osobu na ulasku u objekt. Nemaju zakonsko pravo na to. Ima slučajeva i po firmama gdje zaustavljaju ljude i traže podatke. To nemaju pravo raditi. Za to postoji službena osoba, mi kao zaštitari ili policija. Drugo nema smisla.