Zagorje nikada nije bila zaostala županija
Hoćemo mi napraviti malu retrospektivu? Što se radilo u Županiji proteklu godinu i s čim ćemo ući u novu?Hubicki: U 2006
Hubicki: U 2006. godini su bile živahne aktivnosti općina, gradova, Županije pa i može se reći i naših svih ustanova, gospodarskih subjekata, obrtništva, gospodarstva. Kraj godine je donio završetak investicije u Termama Tuhelj, što je izvrsno. Sad definitivno kročimo putem kontinentalnog turizma, wellnessa i SPA, isto tako uskoro će biti gotovi građevinski radovi na bolnici. Jedna faza je skroz došla do kraja. Dugo najavljivana revitalizacija pruge Savski Marof-Kumrovec također kreće. Studija utjecaja na okoliš, brze ceste Popovec-Marija Bistrica. Spoj na Breznički Hum je jako interesantan, otvara istočni dio županije pa i toliko spominjana spojna cesta koju smo krstili svim mogućim imenima...niti jednoj cesti nismo tepali toliko koliko ovoj, najviše je bila paralelna spojna veza..., ne znam više kakva sve ne. I tu isto se najavljuje studija utjecaja. Otvorena je sportska dvorana u Bedekovčini. Uistinu je lijepa, ima dobru akustiku, moglo bi se i pjevati unutra, a ne samo baviti sportom. Dograđivane su škole, otvorena je hemodijaliza privatna, pa poliklinika Vita. Donesen je regionalni operativni plan, pa županijski program za mlade. Osnovana je javna ustanova za zaštićene dijelove prirode. Općine i gradovi su vrlo marljivo zajedno sa županijom i dakako s hrvatskim cestama radile na infrastrukturi. Ulažu se sredstva u vodoopskrbu tj. u nastavak ali sa puno znatnijim sredstvima. I mislim da je bila dobra 2006. godina, a što je najvažnije od svega čini mi se da se i Zagorje sve više otvara, da nismo više ono ´svoj na svome´ u svom frtalju svijeta. Mislim da pokazujemo to svoje lice za koje mi doma znamo da smo takvi da sad sve više pokazujemo i vani. Donesene su odluke o kreditiranju studenata. Nadam se da će biti dobre. Negdje su se pokazale dobre, negdje ne. Donesena je isto tako odluka za 50% subvencija srednjoškolskog prijevoza. Mislim da su sve sfere pokrivene, da se radilo sa puno strasti i mislim da se radilo dobro.
A što ste planirali, a niste mogli realizirati i iz kojih razloga?
Hubicki: Pa planirali smo već ove godine krenuti s prepoznatljivošću županije iliti brandiranjem županije. Mislim da ćemo krenuti odmah na početku siječnja. Najprije još moramo uvjeriti djelomično sebe da smo izvrsni, a onda dakako i prepoznatljivošću svojom privući sve one koji žele doći, ući, proći naše destinacije, pomaziti svoja nepca s nekim dobrim jelom. Dakako dušu olakšati u kojem od naših svetišta, tijelo urediti u kojem od naših wellnessa i SPA centara, poliječiti se u specijalnoj bolnici, čuti legendu naših dvoraca i kod nas nešto novčeka ostaviti.
Dovršen je i projekt katalogizacije dvoraca i kurija...
Hubicki: Da, projekt je dovršen i izuzetno je to što je sad sve na jednom mjestu, i internet stranica. 2007. godine bi trebala biti jedna mini konferencija, i za ozbiljno se raspravlja o centru za dvorce koji bi se moguće našao i u okviru muzeja Hrvatsko zagorje. I znate, dobra je stvar i ta, tog cijelog projekta što smo i sad vidjeli čime mi muku mučimo da to muči i puno, puno razvijenije. Mislim da je dobro skrenuti pažnju na to. Dobro je što su konzervatori definitivno prisutni, da su i vlasnici koji obnavljaju i ulažu. Da to ide po pravilima struke, da se ne mijenja, ali je i dobro moguće na taj način i otvoriti (možda je bogohulno) ne tržište nego jednostavno da dobiju namjene dvorci i vlasnike koji im neće zatvoriti vrata.
Vi ste ipak prije svega političarka, a morate zbog svoje pozicije surađivati sa ljudima iz raznih stranaka. Kakav je doista ta suradnja?
Hubicki: Suradnja je bila dobra, iako ja osobno mislim da je ta suradnja dobra već šestu godinu. Četiri godine je bila koalicija 6 stranaka koja se nije zabavljala sama sa sobom, odnosno nastojala se što manje zabavljati. Isto tako i sad i ovaj nastavak, mislim da je bio dobar. Mislim da će vrijeme pred nama donijeti to da surađivati treba, da treba posluhnuti opoziciju ali da dakako i treba nastojati u mandatu nešto napraviti.
Reorganizirali ste upravne odjele. Ima ih manje?
Hubicki: Ne, sad ih ima više. 2002. godine je bilo razmišljanja. Nije samo naša županija preboljela te dječje bolesti. I nadam se da je to vrijeme isto negdje iza nas. Dakle, reorganizirao se odjel za društvene djelatnosti. To sad više nije taj mamutski odjel nego su dva- zdravstvo, školstvo i kultura svaki za sebe i isto tako odjel za gospodarstvo neće više biti taj veliki nego će biti poljoprivreda, gospodarstvo i komunalne djelatnosti i formira se ured župana. Ured župana se formira jer mislim da u tom uredu trebaju biti protokoli i odnosi sa javnošću ali da iz tog dijela mora u stvari kretati sva organizacija svih tih događanja.
Na čelu tih malih sektora su osobe koje su regrutirane političkom linijom ili su to stručnjaci?
Hubicki: Nisu regrutirani politički, za našeg vremena nisu regrutirani. Isto tako sad recimo Zavod za prostorno uređenje, odjel za financije i tajništvo se uopće ne mijenjaju. Tu se neće ni raspisivati natječaj. Nastojat će se ne regrutirati politički isto kao što se nije regrutiralo ni ovih godina, a što je bilo prije, a Bože dragi...(smijeh)
Što biste promijenili da možete, ali vas koči struktura koja vodi državu? Dosta amandmana je ponuđeno u Saboru pa nisu prošli. Što se krije iza toga?
Hubicki: Mislim da sve županije, sve općine i gradove muči decentralizacija. Država definitivno još nije krenula tim putem. 2001. godine je napisano veliko D , malo slovo e se započelo pisati i tu je stalo. Fiskalna decentralizacija je bitna, a ovo nije fiskalna decentralizacija. Ovo je preustroj sredstava ali nije baš ni bila nekakva namjera decentralizirati. Isto tako bi trebalo decentralizirati ovlasti. To je put pred državom. Ma koja stranka sjedila morat će decentralizirati, samo sad ovisi koliko će se kolača htjeti odreći, budući smo i na putu približavanja Europi. Cijela Europa funkcionira i razvija se na regionalnoj osnovi. To je nešto što se priča već jako, jako dugo. Nadamo se da će novo vrijeme donijeti tu decentralizaciju. Dakako političku, upravnu i fiskalnu. Jer bez sredstava nema ništa. Jer je europsko načelo subsidijarnosti, solidarnosti, odluke se najbolje donose i realiziraju. Recimo u Krapinsko-zagorskoj županiji se izvrsno pokazala decentralizacija zdravstva i školstva ali decentralizacija na način da iz fonda poravnanja se spuštaju sredstva. Za sve što se usmjerava se mora dakako gore pitati i donositi odluke u skladu s tim. Tako da decentralizacija nije upitna. Mislim da i pred budućim vladama će biti i regionalizacija.
Kako biste ocijenili vertikalu vlasti? Gdje su vam najveće kočnice?
Hubicki: Ja mislim da najprije mi moramo svi zajedno naučit neke stvari. Moram reći da jako brzo učimo, a pri tom mislim na općine, gradove, Županiju- da definitivno treba raditi projekte. Treba osmišljavati projekte i treba raditi programe i onda aplicirati za sredstva, a što se tiče vertikale općine, gradovi, županije, država... U ovoj centraliziranoj državi to niti ne može biti drukčije, nemojmo se zavaravati da to može biti drukčije.
Zato vas i pitam, jer vi možete imati izvrsne planove i programe ali kako će to onda zaživjeti ako netko tko je na čelu to blokira? Novaca nikad dosta.
Hubicki: Novaca nikada dosta ali ne možete gledati samo županiju kroz sredstva samo Županije. Županiju čine općine i gradovi. Masu projekata i programa općine i gradovi realiziraju mimo Županija, direktno se javljaju na natječaje. Tako da definitivno mislim da u ovoj centraliziranoj državi, da se i dosta programa i projekata realizira, živahno se je radilo.
Zagorje je po nekim parametrima zaostala županija. Mi koji tu živimo ne doživljavamo Zagorje takvim.
Hubicki: Zagorje nikada nije bila zaostala županija. Vi kad gledate sve te statistike, nema statistika bez grada Zagreba. Kad stavite grad Zagreb na stranu statistike izgledaju skroz drugačije. U nekakve politikanske svrhe se izvlače nekakve brojke, pa sad nismo ovakvi, onakvi smo. Nama je prednost blizina Zagreba, prednost nam je i zato jer puno ljudi i radi u Zagrebu, prednost nam je i ta što puno ljudi radi u obrtništvu i uslužnim djelatnostima. Po nezaposlenosti smo mi negdje u gornjem vrhu po toj mjeri. Naš županijski izvoz je veći od uvoza, zahvaljujući Vetropacku i svim ovim firmama. Da smo zadovoljni...pa nismo zadovoljni jednostavno zato jer nam se čini da možemo bolje ali možemo samo svi zajedno. Bez sinergije gospodarstva, sinergije dakako obrtništva i svih stanovnika, nema razvoja. Ja mislim da može bolje. Treba dakako otvarati nova radna mjesta ali i trend se mijenja u društvu.
Vi ste iz Marija Bistrice, a baš ona nije dovoljno iskorištena. Dobro to znate.
Hubicki: Vjerski turizam je nešto što nije nikada zaživjelo. Svetište, crkva ne smatra da bi to bio dakako vjerski turizam. Majka Božja Bistrička jest nacionalno svetište. Prateći smještajni kapaciteti gotovo ne postoje, ali malo ljudi bi i noćilo u Mariji Bistrici. Ljudi ujutro dolaze, a navečer odlaze. Mislim da tu treba zajedno dakako dobiti volju i samoga svetišta. I vidite da u okviru Hrvatske turističke zajednice nema sektora vjerski turizam. Dakle, svetište bi trebalo ostati za dušu. A dobro, ugostiteljski objekti jesu u Mariji Bistrici razvijeni. Mislim, ljudi koji dođu mogu suvenir kupiti, mogu nešto pojesti, mogu otići u neke od naših toplica, mogu spojiti ugodno s korisnim. Općenito, u Hrvatskoj turističkoj zajednici bi trebalo više pažnje skrenuti da li je to zeleni turizam, da li je to kontinentalni turizam, da li uopće dati značaja više kontinentu. Bojim se da sve snage su još usmjerene ka obali koja je prelijepa, koja je naša, na koju mi rado odemo, ali dio kolača bismo ipak htjeli i mi. Promotivnoga kolača. Ako to rade same županije to je, dakako, puno lošije.
Jesu li i druge županije brandirane»? Čija je to ideja bila?
Hubicki: Ne nemaju, tu smo prvi. Ja sam to predložila. Mi smo županija koja nema svoju monografiju. Sad za Dan županije će biti promocija najprve monografije. Mi smo županija koja nema vizualni identitet i o tome pričamo od kad smo sjeli i evo sad smo se odlučili za brandiranje, a to je nadogradnja cijele priče. I moram reći da su baš danas zvali iz jedne Županije. Rado bi bili prisutni da vide kako to ide jer bi se i oni odlučili.
I kada bi to bilo gotovo?
Hubicki: Pa negdje za dvije godine. Cijeli projekt traje godinu i pol i onda još godinu i pol praćenja. Financira ga županija.
Budite malo neskromni- što ste vi još osobno predložili i pokrenuli?
Hubicki: Bez obzira čija god ideja bila, da je i moja ideja vi trebate dobiti volju cijele koalicije. Pa ne volim ja sad pričati ´moja ideja´. Istina je da se i koalicija dobro razumjela i dobro radila. To sad nisu floskule, mi smo učili koalicijske odnose i slaganje tih odnosa. Mislim da su pred nama, što se politike tiče, čvrste programske koalicije koje će se unaprijed dogovarati i gdje će se možda i slamati koplja. Ja neću reći da smo mi išli linijom manjeg otpora, nego probali smo najprije rješavati stvari za koje smo se odmah dogovorili, a ono što je išlo malo sporije, vi znate da smo mi krenuli raditi regionalni plan još prije pa smo stali jer to nije bila volja svih koalicijskih partnera. A sad kad se dobila volja svih koalicijskih partnera sad je regionalni operativni plan napravljen. Ništa ne treba prelamati preko koljena.
Što najavljujete kao nešto osobito značajno za 2007. godinu?
Hubicki: Meni je jako velika stvar ovaj naš početak naše prepoznatljivosti. Ne znam da li mi je značajnije što smo se uopće odlučili na taj projekt koji jest nešto novo. Mi smo i izazov ljudima koji će raditi taj projekt. Ili mi je značajnije to da mi probamo sami sebe uvjeriti da smo uistinu dobri, da smo pametni, da živimo u lijepom frtalju svijeta i da ne smijemo prema sebi biti kritičari. Samo moramo duge rukave zafrknuti iznad lakta i primiti se posla i nema tu drugoga i dakako ne bismo smjeli sami u odnosu na sebe biti veliki kritičari. To mi se čini značajno. Značajno mi se čini što će i autocesta biti otvorena, pa ovo ljeto je prošlo eto igrom slučaja, rekli bismo baš igrom slučaja, bez nekakvih nezgoda, nesreća. Dakle prolaz kroz Krapinsko-zagorsku županiju će biti gotov. E sad, veselim se da krenuvši tu od grada Krapine, od muzeja Hušnjakovo, da će se tu ipak zadržavati ljudi, veselim se većem angažmanu Turističke zajednice Krapinsko-zagorske županije koja će ipak od samog ulaska skretati ljude i nuditi im ipak jedan naš dio ponude.
Da nemamo samo jednu krasnu, umivenu sliku, što biste istakli kao velike probleme i kako ih riješiti? Što niste uspjeli, a trebali ste?
Hubicki:Meni je recimo jako žao što mi se čini da sve ono što je recimo u četverogodišnjem planu bilo, nije napravljeno: na primjeru Hrvatskih cesta, pojačano održavanje se sad tek planira za ovu godinu. To bi bila recimo ona cesta kroz Laz, Čret se radi. Ali to mi se čini da su to onak iz plana u plan... nadam se tom završetku. Nadam se da će nam dakako biti prihvaćen spoj te brze ceste spojene na Breznički Hum. Jer to da se istočni dio županije otvori, to je važno. Nadam se da nam neće u ministarstvima projekti biti odbacivani. Žao mi je, recimo, nije prošao ovaj naš projekt, marketinške pripreme Zagorskih štrukli. Tu se i Obrtnička jako veselila. Mislim da baš i nekakvih većih problema nema, s tim da smo nekad generirali i sami takve nekakve situacije, a da to ne bismo trebali bez obzira na političke opcije. I gradovi i općine i Županija su relativno dobro disali, ali teško će biti ove sljedeće godine, jer ovo je izborna godina. Već sada se evo recimo primjećuje da smo se svi malo više nategnuli koji centimetar bi hteli biti viši. A mislim da nam je to sudbina. Općine, gradovi, Županije moraju raditi zajedno i moramo saslušati kao što smo se dobro slušali sve ove godine.
Gdje ste bili za Novu godinu?
Hubicki: Ne mijenjam lokal već godinama, ne mijenjam špajzkartu iliti jelovnik, ne mijenjam odjeću i moram vam reći, ma koliko nepristojna bila nikada me ne izbace iz lokala jer- čekam doma! I koliko god nepristojna bila prema meni su uvijek jako fini. U 2007. godini nam želim zdravlja, želim nam više samouvjerenosti, želim nam više odvažnosti, želim više dakako više radnih mjesta ali i više volje da se na tim radnim mjestima radi, želim penez Krapinsko-zagorskoj županiji i želim nam svima zajedno nečega što je imaginarno. Želim nam mira i sreće.
Razgovarala: Ljiljana Pavlina
