ZAGORJE U 2005. GODINI
Svaki put kad se treba osvrnuti na godinu koja je za nama, uvijek je teško izdvojiti i «odvagati» koji su do
Nekoga se više dojmio jedan, drugog pak drugi događaj, a isto je tako i s pogledima na njihov utjecaj na našu zajedničku budućnost.
Imali smo namjeru izdvojiti najznačajnije događaje u 2005., no pali smo već na prvoj prepreci, nismo se (nas nekoliko u redakciji) mogli složiti koji su to «najvažniji» događaji pa smo pretpostavili da ni većina vas ne bi prihvatila naš izbor. Stoga smo umjesto kriterija «važnosti», izabrali kriterije «učestalosti» i «aktualnosti», odnosno, prisjetit ćemo se događaja i problema o kojima smo najviše pisali i onih koji su najdalje odjeknuli. Neki od njih zasigurno će puniti retke Zagorskog lista i u idućoj godini, a za neke se nadamo da su zauvijek za nama.
Slatina i azilanti
Nakon što su skoro cijelu prošlu i veliki dio ove godine proveli u borbi protiv nauma Vlade i Ministarstva unutarnjih poslova da na prostoru bivše vojarne sagradi Centar za tražitelje azila, građani Stubičke Slatine predvođeni Mjesnim odborom, 2005. godinu pamtit će kao onu u kojoj su moćnijeg suparnika natjerali na povlačenje.
Kao što je poznato ideja da se u Slatini smjesti Centar naišla je na veliki otpor stanovnika i šire javnosti. Krug ljudi oko Mjesnog odbora predvođenog predsjednikom Nenadom Gospočićem uspio se odlično organizirati i srušiti namjeru MUP-a. Iako je na početku to izgledalo kao borba Davida i Golijata, pokazalo se da David raspolaže čvrstim stavovima i informacijama, dobrom organizacijskom strukturom i odličnim obavještajnim radom (koliko god to smiješno zvučalo). Na kraju je MUP preko svog glasnogovornika Zlatka Mehuna na iznenađenje svih objavio da odustaju od svog plana da u Slatinu smjeste Centar.
No, Mjesni odbor smatra da su tek na pola puta. Ne žele da vojarna ima bilo kakvu policijsku ili vojnu namjenu već da se tih 18 hektara vrijednog prostora sa svom komunalnom infrastrukturom namijeni u druge svrhe koje bi Slatini i gradu Oroslavju donijele nova radna mjesta i nova sredstva u proračun.
Prodaja Zagorskog metalca
Zagorski metalac d.o.o iz Zaboka, najveći zagorski distributer plina i u 2005. godini punio je retke Zagorskog lista. Nakon što je tvrtka Specijalna oprema iz Lučkog od Općine Veliko Trgovišće kupila 16% Metalca, povela se rasprava hoće li i pod kojim uvjetima ostali suvlasnici, Grad Zabok te Općine Krapinske Toplice, Sveti Križ Začretje i Bedekovčina prodavati svoj udio. Zabok i Sveti Križ Začretje odmah su se izjasnili da ne misle prodavati svoje udjele, a potom je isti stav zauzela i Bedekovčina, no vijećnici Krapinskih Toplica digli su ruke za prodaju. Svoj naum uspjeli su ostvariti tek nakon trećeg natječaja u kojem im je za njihovih 16% zagrebačka tvrtka Montmontaža ponudila 7 milijuna i 820 tisuća kuna.
Budući da ostali suvlasnici imaju pravo prvokupa, Krapinske Toplice morale su ih upoznati sa ponudom i ponuditi im svoj udio u Metalcu pod istim uvjetima koje je ponudila Montmontaža, a to pravo htjeli su zajedno iskoristiti Grad Zabok i Specijalna oprema. Budući su prema društvenom ugovoru vlasnički udjeli nedjeljivi, a Grad Zabok nije u mogućnosti sam izdvojiti gotovo osam milijuna kuna, pao je neslužbeni dogovor da će Specijalna oprema iskoristiti pravo prvokupa te da će se potpisati ugovor prema kojem će ta tvrtka, sada 32-postotni suvlasnik Metalca, u slučaju da se odluči za prodaju, svoj udio morati prvo ponuditi Zaboku.
Također, kako smo pisali, dogovoren je moratorij prema kojem nitko od preostalih suvlasnika neće prodavati svoj udio u naredne tri godine. I dok su jedni nezadovoljni što se naš distributer plina polako privatizira, drugi likuju nad svojom tvrdnjom da su općine i gradovi loši gospodari, pogotovo kad je u pitanju «ozbiljan biznis». Ipak, ako budu složni kao kad su ove godine izabrali novog direktora Zagorskog metalca Zvonka Benjaka, Zabok, Sveti Križ Začretje i Bedekovčina i dalje će moći krojiti sudbinu Metalca jer zajedno imaju veći udio od Specijalne opreme.
Slučaj Regeneracija
Kontroverzna odluka Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji je odabravši gotovo 3 milijuna kuna slabiju ponudu menadžmenta i zaposlenika Regeneracije i njihovog njemačkog partnera Kirchner za kupnju 72 posto dionica, skandalizirao protukandidata, zabočku tvrtku M-Profil, mogla bi rezultirati stečajem tog nekadašnjeg diva za proizvodnju netkanog tekstila.
Regeneracija, naime, duguje M-Profilovoj tvrtki Intex, njenog nekadašnjeg pogona u Srbiji koju je vlasnik M-Profila kupio prije godinu dana, više od 5 milijuna eura (glavnica 2 milijuna eura, plus kamate unatrag 15 godina). Vlasnik M-Profila Zdravko Valec bi taj golemi dug, da je postao kupac Regeneracije, otpisao, za što više nema razloga. Podnio je tužbu i traži ovrhu nad svim njezinim nekretninama. Stečaj visi nad Regeneracijom, dobije li Valec spor.
Potpredsjednik Vlade Damir Polančec je, obrazlažući odluku Fonda rekao da su dali prednost menadžmentu «jer su radnici bili spremni založiti svu svoju imovinu za kupnju dionica», iz čega je iščitao njihovu bezrezervnu podršku svojoj Upravi. –Polančec time, dakako, nije mogao misliti na obične radnike jer su oni većinom kupili dionice na kredit u visini od 1 400 kuna, za što nisu trebali zalagati svoju imovinu. Imovinom su jamčili članovi Uprave za daleko veće iznose - objasnio je direktor Regeneracije Švaljek. Iz toga proizlazi da je sintagma «tvornica radnicima» bez pravog uporišta te da su radnici postali vlasnici minornog udjela dionica, koje je od njih u pravo vrijeme lako otkupiti.
M-Profil je bio zgrožen da se Kirchner smatra jamcem budućnosti Regeneracije, a u usporedbi s njima su minorno društvo s ograničenom odgovornošću sa 10 zaposlenih, bez ijedne nekretnine u vlasništvu i godišnjim prometom od oko 4 milijuna kuna ( potkrijepljeno podacima o bonitetu te tvrtke HGK-e). Prodaja Regeneracije je postala «slučaj», čemu su doprinijeli i neki radnici koji su ispričali da su ih pohodili direktorovi emisari, ucjenjujući ih: kupi, ili otkaz!
Opstanak te tvornice vjerojatno nije upitan, ali je li moglo biti bolje, «samo Vlada zna».
Zagorska bolnica
Danas kad se pogleda na gradilište nove bolnice na Bračku može se vidjeti zaista impozantno zdanje koje se uzdiže na brežuljku ponad ceste. Izrasla zaista brzo, bolnica naoko izgleda kao uspješan projekt. No, iza tog vanjskog okvira krije se prvenstveno problem financiranja.
Već od samog početka povuci-potegni s financijama, tko će platiti troškove gradnje u ovoj je 2005. godini prerastao u problem, tko će financirati opremanje bolnice. Kao i uvijek za Zagorje nema novaca i čak 65% troškova opremanja bi trebalo pasti na pleća Krapinsko-zagorske županije. Pa, koliko ta pleća i bila nejaka, još jednom se stječe dojam da je u ovoj državi Zagorje zadnja rupa na svirali. Drugi dobivaju sve, Zagorci mrvice.
Čak se ni naši cijenjeni saborski zastupnici nisu udostojili bar predati amandman, pa makar bio i odbijen, da se u državnom proračunu osiguraju neka sredstva za opremanje bolnice. Ipak, ima i u Zagoraca dišpeta. Čim se obznanila ovakva odluka razne su udruge predvođene «Zlatnim srcem» krenule s akcijama u kojima se prikupljaju sredstva za opremanje bolnice. Baš u inat onima koji i dalje Zagorce smatraju lajbekima.
Autocesta
Početak izgradnje dionice Autoceste Zagreb – Macelj, od Velike Vesi do Maclja, najvećim je dijelom otklonio zagorsku euforiju «dobili bumo autocestu», jer su većina građana, a i poneki političar, počeli shvaćati da sama izgradnja, a posebno njezin završetak, donosi za lokalno stanovništvo više problema nego koristi.
Nekadašnja državna cesta, Zagorska magistrala, od Zaboka do Velike Vesi pretvorena je u jednu traku autoceste, koja će se od 07. veljače početi naplaćivati. Zagorci su se pokušali izboriti da im se omogući besplatno korištenje autoceste dok se ne izgradi paralelna cesta, koja bi zamijenila nekadašnju magistralu i bila besplatna za vozače, no dobili su samo povoljniju cijenu. Tako ćemo se od Zaboka do Velike Vesi voziti za četiri kune po autocesti ili pak besplatno po vrlo lošim i neadekvatnim županijskim cestama kroz gusto naseljena mjesta. Kako se moglo čuti posljednjih dana 2005., država će ipak izgraditi paralelnu cestu, ali tek kroz osam godina.
Tijekom godine bilo je problema i zbog činjenice da su izvođači oštetili niz lokalnih i županijskih cesta koje su koristili njihovi teški kamioni, no postignut je dogovor i oni su neke već sanirali, a ostale bi tek trebali, no još uvijek nije dogovorena sanacija svih oštećenih cesta. Jedan od problema, koji je u posljednje vrijeme zaboravljen, je i taj da će se zatvoriti i privremeni ulaz i izlaz kod Zaboka, što će produljiti put, recimo Hitnoj pomoći, od Krapine do bolnice na Bračku,
za više kilometara, osim ako i ona neće voziti 50 kilometara na sat županijskim cestama pazeći da, recimo u Lepajcima, ne udari prejako u neku rupu na cesti. Ono što je najtužnije, problemi oko autoceste podijelili su zagorske političare, koji se više bave pitanjem tko je za sve kriv, nego kako sve to riješiti na korist nas Zagoraca.
Pripremili: Ljiljana Pavlina, Ivan Kovačić, Sebastijan Fuštin
