Zagorske policajke: 'Kad građani trebaju nešto priznati, prije priznaju nama, nego muškim kolegama'

Iako je na graničnim prijelazima već odavno sasvim uobičajeno vidjeti policajku, sve do prije desetak godina one su bile poprilična rijetkost 'na terenu' u Zagorju, bilo da je riječ o temeljnoj ili prometnoj policiji. Ipak, unazad nekoliko godina, ta se slika znatno promijenila i danas ih stanovnici Krapinsko – zagorske županije sve češće susreću u raznim ophodnjama i intervencijama.

Četrnaest posto

- Početkom devedesetih u Policijskoj upravi nije bilo žena kao ovlaštenih osoba, već samo na poslovima upravnih poslova te u administraciji, jer nije bilo upisivanja žena u policijsko srednjoškolsko obrazovanje. Tek u poratnim godinama počelo se s programom za ovlaštenje onih koji su se priključili u ratnim godinama te se na taj način omogućilo dobivanje statusa ovlaštene osobe. Unatrag deset godina započeo je  Program srednjoškolskog obrazovanja odraslih za zanimanje policajac/policajka pa se na taj način povećao broj kolegica u našoj upravi. Prema zadnjim podacima, žena, ovlaštenih osoba, policajki je 14 posto u odnosu na cjelokupan broj ovlaštenih osoba u našoj PU – rekli su nam u Policijskoj upravi krapinsko - zagorskoj.

Policajkama je teže

Ako uzmemo u obzir da je ovlaštenih policajaca u Zagorju manje od 500 to bi značilo da policajki sada ima tek nešto više od šezdeset. Ipak, kako je riječ o većinom mladim ženama, koje su nerijetko u dobi kada zasnivaju obitelj, određeni broj policajki je na porodiljnom, tako da se u nekim dijelovima Zagorja, na samom terenu, ponekad i ne bi reklo da ih ima 14%. S druge strane, njihovi muški kolege iz PU krapinsko – zagorske upravo zbog toga smatraju da je, iako su potpuno ravnopravne, njihovim kolegicama ipak teže, nego njima.

 -Žene u policiji kao policijske službenice, ovlaštene službene osobe, bilo u odori ili u civilu, jednake su u obvezama i pravima u obavljanju službenih zadataka kao i muške kolege, ali moramo priznati da je kolegicama teže jer ili imaju, ili će imati i ulogu majke u privatnom životu – kažu u PU krapinsko – zagorskoj.

Jedna od prvih

A jedna od njih koja već dva puna desetljeća uspješno spaja težak i zahtjevan policijski posao s majčinstvom je i Marijana Ivanuš (42) iz Lobora, službenica granične policije PU krapinsko - zagorske i voditeljica smjene Graničnog prijelaza Macelj. U policiji je od 1996. godine i od prvog dana radi upravo na tom, najprometnijem graničnom prijelazu u Zagorju, gdje je provela čitavi svoj dosadašnji policijski radni vijek te napredovala do voditeljice smjene. - Nakon završene četverogodišnje srednje škole, prijavila sam se na policijski tečaj i primili su me. Tečaj za policajca trajao je šest mjeseci, a nakon toga sam odmah išla i na specijalizirani tečaj za graničnog policajca. Po završetku tečajeva, primljena sam ovdje na GP Macelj kao granična policajka – ispričala nam je Marijana.

Uvijek oko 14

Kako nam je potvrdila, tečaj je bio jednak i za žene i za muškarce, odnosno, bez obzira na spol, policajke i policajci trebaju usvojiti iste vještine i znanja.

- U to vrijeme u čitavoj policijskoj upravi bilo nas je tek nekoliko policajki, ali s vremenom ih je sve više. No, u Postaji GP Macelj  je oduvijek broj policajki otprilike jednak i varira između 12 i 14, od sveukupno stotinjak policajaca. Primili su svojevremeno i nekoliko mladih cura, ali isto tak nekoliko starijih je otišlo, tako da je taj broj i dalje tu negdje. Na samom graničnom prijelazu Macelj u svojoj smjeni, na kontroli, obično imam jednu ili dvije policajke. Ostalo su sve muški kolege – rekla nam je Marijana, jedna od čuvarica hrvatske granice.

Pozitivna iskustva

Niti tada kad se zaposlila, a niti tijekom svog dvadesetgodišnjeg staža, kako nam je rekla, muški kolege nisu je doživljavali drugačije zato što je žena. Čak štoviše, kao voditeljica smjene, kaže, nikad nije imala problema s autoritetom, iako uglavnom radi s muškim kolegama. Vrlo pozitivna iskustva Marijana ima i s građanima.

- Mislim čak da građani nas žene, policajke, više uvažavaju nego što uvažavaju naše muške kolege. Konkretno, u raznim postupanjima, bilo to uhićenje ili odbijanje ulaska, obično nema problema kad policajka na granici veli: 'Ideš natrag'. Ili kad trebaju nešto priznati, obično nama ženama prije priznaju. I kakvo god bilo postupanje, mi se na kraju sa strankama srdačno rastanemo i rukujemo. Dakle, nema problema ili 'čudnih pogleda'. Možda je prije dvadesetak godina žena u policiji nekima i bila malo neuobičajena pojava, ali sada je to najnormalnije i nemamo nikakvih problema što se tiče građana – podijelila je Marijana s nama svoja pozitivna iskustva.

Mlade snage

Njezina mlađa kolegica s GP Macelj, Slađana Štefanec (25)  iz Bednje, nova je generacija žena u policiji. Tečaj je upisala nakon završetka srednje škole, 2012. godine, a po njegovom završetku odmah je zaposlena na sadašnjem radnom mjestu.

- Kada sam se pitala što bih voljela raditi u budućnosti, odnosno što ne bih voljela raditi, shvatila sam da ne želim raditi neki monotoni posao, a ovaj naš posao to sigurno nije. I onda kad još imate velike simpatije i poštovanje prema odori, tada sigurno izaberete ovako nešto. Imala sam u tome podršku obitelji i prijatelja, a kad sam počela  raditi, imala sam podršku i kolega. Naime, meni je malo lakše jer radim na granici, gdje ima dosta cura, tako da moj dolazak muškim kolegama nije bio ništa novo. Uvijek su spremni pomoći – rekla nam je Slađana, koja također kaže da nije imala, zbog svog spola, neugodnih iskustava niti s građanima.

Samostalna inspektorica

Svoja iskustva ispričala nam je i jedna visokoobrazovana zagorska policajka, diplomirani kriminalist Martina Kolarić (39) iz Martinca Orehovičkog, pomoćnica načelnika za zaštitu granice u PP Krapina, koja je po zvanju samostalni policijski inspektor. U policiji je već 12 godina, a od toga je posljednjih osam godina na svom sadašnjem radnom mjestu.

- Prije dolaska u policiju, završila sam gimnaziju, a potom i Višu policijsku akademiju. No, nisam tada mogla dobiti zaposlenje pa sam nastavila školovanje na Visokoj policijskoj akademiji. Inače, prvo sam stigla u PP Zabok, gdje sam odradila vježbenički staž, a nakon toga sam zaposlena u PP Krapina na mjestu vođe graničnog sektora – prepričala nam je Martina Kolarić svoj policijski put.

Ravnopravnost

Kad je stigla u PP Krapinu, u studenom 2005. godine, kaže, nije bilo puno policijskih službenica. – Tada je u Policijskoj postaji Krapina bila samo jedna policijska službenica i ona je imala visoku stručnu spremu, a na samom terenu nismo imali niti jednu policijsku službenicu. Tek nakon nekoliko godina počelo se popunjavati s policijskim službenicama i danas ih imamo deset. Imamo ih i u temeljnoj, i u graničnoj, i u kriminalističkoj policiji, a imamo i visokoobrazovanih policajki – rekla nam je Martina koja također nema pritužbi na ponašanje muških kolega, ali priznaje da je u prvim danima policijskog zaposlenja u nekoliko navrata primijetila svojevrsna čuđenja od strane pojedinih građana, obzirom da nisu bili naviknuti na policajke u svom kraju. Ipak, neugodnih iskustava nije imala, a naglašava kako je, iako je poštuju i uvažavaju kao ženu, njezini muški kolege 'ne štede' na način da bi joj davali neke lakše poslove, već je u svemu ravnopravna s njima pa tako i u podjeli zadataka.

Lijepe intervencije

Anamarija Kirin (27) iz Gornje Stubice, odnosno iz Svetog Mateja, policajka je PP Donja Stubica već osam godina. Policijski posao, kaže, oduvijek ju je privlačio i za njega se odlučila već u srednjoj školi, nakon koje je završila jednogodišnji policijski tečaj. U svemu tome imala je, kaže, i podršku svojih bližnjih.

-Kad sam 2009. zaposlena u PP Donja Stubica, bila je ovdje samo jedna kolegica, no ona je tad bila na porodiljnom, a inače je više radila uredske poslove, tako da sam ja jedna od prvih policijskih službenica koja se na ovom području pojavljivala u patroli. No, komentari građana bili su pozitivni, a i kolege su me odlično prihvatili, ravnopravni smo, tako da uistinu nisam imala nikakvih problema po tom pitanju – kaže Anamarija, koja od lijepih stvari iz policijskog posla izdvaja intervencije u kojima policija pomaže ljudima, a kao jedan od primjera navela je događaj kad su prije nekoliko godina, nakon tri dana traganja, pronašli jednu baku koja je bila nestala.

Iz Splita u Zlatar Bistricu

Tamara Brlek (27) iz Jertovca kod Konjščine, jedna je od dvije zagorske policajke kojima je šef također policajka. Naime, Tamara je zaposlena u PP Zlatar Bistrica, koju vodi načelnica Zdenka Kolačko, a u policiju je stigla na identičan način kao i njena donjostubička kolegica Anamarija Kirin. No, nakon policijskog tečaja,  ona je prvo godinu dana radila u PU Splitsko – dalmatinskoj, a tek je onda dobila radno mjesto u PP Zlatar Bistrica.

- Meni je bilo lijepo i u PU Splitsko – dalmatinskoj, no, imala sam velike troškove tako da sam od 2010. ovdje. I lijepo mi je tu. Kad sam stigla, bila je još jedna kolegica ovdje, no tad je bila na porodiljnom. Nakon godinu dana se ona vratila i od tada smo još uvijek nas dvije ovdje. Moji muški kolege su me dobro prihvatili, tretiraju me kao jednog od njih i ja osobno nemam nikakvih problema po tom pitanju, a što se građana tiče, bilo je ispočetka nekih neugodnih situacija, dobacivanja, ali sada su se već priviknuli oni na mene i ja na njih. Izgladili smo te stvari – ispričala nam je Tamara koja se, uz to što radi, istovremeno i dalje školuje na Visokoj policijskoj školi.

Odora i pištolji

Ivana Krajcar (31) iz Kumrovca, policijska službenica PP Klanjec, od malena je htjela postati policajka, no ta joj se želja ostvarila ipak nešto kasnije nego njenim mlađim kolegica. Naime, nakon što je završila srednju školu, prvo se zaposlila u jednoj drugoj djelatnosti, a kad je otvoren natječaj za policijski tečaj, na kojeg se odmah prijavila, imala je 24 godine.

- Policijskom poslu najviše me privukla odora i pištolji. Nakon što sam završila tečaj, zaposlila sam se u PP Klanjec na poslovima temeljne policije i tada sam bila jedina žena u temeljnoj policiji naše postaje, a sada smo dvije. Ispočetka su neki muški kolege bili pomalo zabrinuti u smislu 'Kako će žene obavljati taj posao, ipak su fizički slabije' pa su se ponašali pomalo zaštitnički prema nama. Ali s vremenom su se privikli i ponašaju se ravnopravno, kao da nismo žene. Zbilja nemam negativnih iskustava. No, obzirom da smo mala sredina, građani se ponekad još uvijek začude kad vide policajku, jer nisu naviknuti – rekla nam je Ivana Krajcar.