Državu nije briga za "Tuđmanovu cestu smrti"

Koliko ljudi treba poginuti na nekoj našoj cesti da bi se otklonili nedostaci? Koliko nesreća se treba dogoditi? Razuman čovjek ne bi čekao crne brojke da bi cestu učinio sigurnom. No, naše 'glavonje' nisu razumne. Njima je broj od 12 nesreća u protekle dvije godine na tzv. Industrijskoj cesti minoran.

Statistika kaže da je u 2008. na toj cesti bilo pet nesreća, tri s ozlijeđenim osobama, ostale s materijalnom štetom. Nedovoljno? Godinu kasnije, 2009. dogodilo se sedam nesreća, jedna osoba je poginula, dvije su ozlijeđene, četiri nesreće su rezultirale materijalnom štetom. Da, nedovoljno za državu koja strogo kategorizira crne točke, uzeveši u obzir samo one ceste na kojima se gine svaki čas.

No, zadnja nesreća koja se dogodila na toj našoj opasnoj cesti je prava tragedija na koju nitko ne može više samo slegnuti ramenima i reći: nema novaca, čekaju se bolja vremena. U utorak navečer, u 20 sati i pet minuta na mjestu je poginuo otac dva malodobna djeteta, starih niti dvije i šest godina. Miran obiteljski čovjek iz Velikog Trgovišća, S. Z. star 37 godina, žrtva je nesmotrenog 50-godišnjaka iz Zagreba koji je tko zna zašto prešao na njegov trak. Žena preminulog je u komi, i mlađe dijete se bori za život u Dječjoj bolnici u Klaićevoj, ozlijeđeno je i starije dijete…
Hoće li se konačno netko trgnuti?

Pogrešna kategorizacija ceste za građanstvo u državnu

Uz Zagorsku magistralu, tzv. Industrijska cesta u Zaboku, koja je 2000. godine pala pod nadležnost Hrvatskih cesta i postala državna dobivši i novi naziv Prilaz dr. Franje Tuđmana, svrstava se ipak uz bok prometnicama s velikim brojem prometnih nesreća. Toga se sjetimo samo onda kada se dogodi nova prometna nesreća. Na toj je cesti uvijek gužva, a uz strahovite 'grabe' i neravan teren posebno na ulasku u Zabok s južne strane, iz smjera benzinske Tifon maksimalno koliko možete potegnuti svojim limenim ljubimcem je 30 kilometara na sat. Previše je prometa na njoj. Naime, tzv. Industrijska cesta kroz Zabok bila je predviđena samo za potrebe građanstva, a ne da preuzme teret i ulogu državnog prometa. Istrošila se kako zbog prevelikog i preteškog prometa, tako i zbog klimatskih uvjeta. To su trebali znati oni koji su je 1999. godine (odluka Vlade) uvrstili u kategoriji državne ceste, a za nju od onda nisu napravili ništa.

Nešto malo je kroz godinu zakrpaju. Industrijska cesta kroz Zabok blago je rečeno u 'koma' stanju. U planu je bilo i proširenje, no do sad pomaka nema, iako su Zabočani kod Hrvatskih cesta urgirali u par navrata. Riječ je o državnoj cesti D1, a Grad Zabok je još 2005. godine financirao geodetsku snimku i idejno rješenje sa spojem na D205 (ulaz na Kumrovečku magistralu) i do ulaza u Lug Zabočki kod Regeneracije, no Hrvatske ceste dalje nisu ništa poduzele. Njihova intencija je navodno pričekati da se napravi brza cesta do čvora Bračak, pa bi se onda i rasteretila Industrijska cesta, pa čak i vratila u lokalnu nadležnost. Ovako svako malo pokrpaju par stotina metara asfalta.

Sve državne ceste koje prolaze kroz Krapinsko-zagorsku županiju su tu i tamo malo pokrpane, neravne i čekaju obećanu rekonstrukciju ili uopće nisu u planu, kao primjerice državna cesta D29 koja ide kroz Zlatar i susjedne joj općine. Jedina državna cesta koja prolazi kroz našu županiju, a koja je rekonstruirana je državna cesta D35: cesta od Kuzminca prema Švaljkovcu koja nas spaja s Varaždinskom županijom. Sanaciju čeka i D24 koja prolazi kroz Konjščinu prema Varaždinskoj županiji.

Bobanova 'tajna presica' u HDZ-ovim prostorima

Ovoga puta ni nismo kontaktirali Hrvatske ceste, jer iz iskustva znamo da je pokušaj stupanja u kontakt s njima je uzaludan. Probali smo u nekoliko navrata kada nam je potvrđeno da Hrvatske ceste nemaju svog glasnogovornika, već da probamo preko resornog ministarstva. I to smo probali i nismo uspjeli dobiti adekvatan odgovor. Ne odgovaraju ni institucijama, barem ne našoj Krapinsko-zagorskoj županiji koja je upućivala zahtjeve i molbe s upitima, posebno kada je riječ o gradnji brze ceste. Presedan je bio kada je tadašnji direktor Hrvatskih cesta Stjepko Boban u prostorijama županijskog HDZ-a u Krapini održao tiskovnu konferenciju za novinare kako bi obvijestio javnost da je počela gradnja prve dionice brze ceste od Mokrica do Bračka, a da za to u Županiji nisu ni znali. Čak se nije udostojio navratiti u prostorije Županije, udaljene svega nekoliko metara od HDZ-ovih prostorija.

Jedini odgovor koji smo dobili, i to ne mi, već odgovor koji je zatražila saborska zastupnica Danica Hursa u Saboru od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture jest da će se Zagorska magistrala, prozvana odavno 'cestom smrti rekonstruirati 2011. godine, a do tad će se izvršavati najnužniji popravci kroz program redovnog održavanja. Ako su to takva redovna održavanja kakva smo imali do sad, da se tu i tamo spusti 'krpa' asfalta, broj nesreća i smrtno stradalih osoba će se znatno povećati. Na pitanja o ostalim prometnicama nisu joj dali nikakav odgovor (!?) zbog čega će zastupnica ponoviti svoj upit.

i Mirjana Bašak