Hanžek: 'Nema svjetlosti na kraju tunela'

Čelnici regionalne i lokalne samouprave iz dana u dan izražavaju sve više nezadovoljstva. Osim što se proračuni zbog gospodarske krize manje pune nego je planirano, a mnogi su projekti zaustavljeni ili odgođeni, najava izmjena poreza na dohodak kojim bi se još smanjili prihodi dodatno su alarmirali županijske, gradske i općinske čelnike. Župan Siniša Hajdaš Dončić prošlog je tjedna izašao s podatkom da će KZŽ mjesečno gubiti oko 400.000 kuna u proračunu. Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, čak je najavio kako će Udruga gradova čiji je predsjednik podnijeti tužbu Ustavnom sudu.

O toj i drugim aktualnim temama razgovarali smo sa saborskim zastupnikom i gradonačelnikom Zaboka, Ivanom Hanžekom.

ZL: Župan je iznio alarmantne podatke. Svakog dana od čelnika općina i gradova slušamo slične priče o nedostatnom punjenju proračuna.

Hanžek: Negdje između šest i sedam posto je pad poreznih prihoda, što samo po sebi ne bi bilo alarmantno da to nisu namjenski prihodi za zadovoljavanje općih društvenih potreba, znači socijalnog programa, društvenih djelatnosti, sporta, kulture. Namjenski prihodi iz komunalnih djelatnosti ne mogu se trošiti za te potrebe i tu je sad situacija takva da tendencija zabrinjava. Ne sami financijski iznos. Već su to i pametniji i bolje informiraniji od mene rekli, programi koje je Vlada donosila pod mjerama stabilizacije idu zapravo na teret lokalne i regionalne samouprave. Niti jedna od tih mjera financijski ne zadire u prihode države, a istovremeno ono što se kod nekih više kompenziralo, kod nekih manje, a to su državne potpore, potpuno su stale. To se vidi po investicijama, u Zagorju pogotovo. Imamo samo jedno gradilište u Krapini koje funkcionira, a i ta cesta je gotova. Ovo drugo je u totalnom zastoju. Nešto malo rade Hrvatske vode. Kad se jedno s drugim zbroji onda se vidi daleko teža situacija. Za sada se naše obveze od građana ispunjavaju u standardnim odnosima, po nekakvoj krivulji koja je poznata i ponavlja se iz godine u godinu. Problem, dakle, nije toliko manji iznos prihoda već tendencija. Zato se i planirane investicije odvijaju sporije. Ne žurimo s raspisivanjem natječaja i ugovaranjem poslova većeg obima iz straha da ne bude gora situacija. A gora situacija se očekuje u trećem kvartalu, srpnju, kolovozu i rujnu. Nema svjetlosti na kraju tunela. Sve procjene govore da će situacija u rujnu biti najteža. Ne želimo se dovesti u situaciju da ne plaćamo našim izvođačima. Nikad nismo imali problema s izvršavanjem obveza. Unutar 90 dana se sve plaćalo, u većini slučajeva je to zapravo bilo i ranije. Mi u Zaboku imamo jedan plus i jedan minus. Minus nam je da su prosječne plaće relativno niske. Dok drugi skokovito rastu, mi rastemo lagano. Ali sad nam je plus da kad drugi padaju jako, mi padamo usporeno. Tu se vidi da je puno ljudi u javnom sektoru. Kako za njih ne dolaze bolja već teža vremena, za očekivati je da bi i kod nas moglo biti teže. Svega čega se odrekla, država se odrekla na teret lokalne i regionalne samouprave i za sada ne očekujemo ništa bolje.

ZL: Ima li u rezanju sredstava lokalnoj upravi i namjere da im se dokaže da ne mogu same funkcionirati i da treba smanjiti broj gradova i općina?

Hanžek: Ne bih rekao da je to baš svjesno i ciljano. S obzirom na moje informacije i razgovore s ministrom uprave, po meni je to rezultat nedostatka koncepta. Svi razgovaraju po sistemu crno-bijelo. Ja sam to već jednom izjavio za Zagorski list: zašto razgovarati o ukidanju općina, treba razgovarati o promjeni funkcioniranja i ovlaštenjima. Ako jedna mala općina nema uvjeta za profesionalnu ekipu, zašto ne bi bila volonterska? U nekim zemljama je npr. lokalni brico načelnik, ima lentu, vjenča one koji nisu izabrali crkveno vjenčanje. Kao nekad u mjesnim zajednicama. Imali su profesionalnog tajnika i eventualno službenicu koja je vodila financije. Dobar dio općina je opravdao svoju svrhu. Nakon godina zaostajanja ta su područja, jer su bila uz jače centre, došle u poziciju da se razvijaju. Ne treba njih ukidati, ali treba vidjeti da li mogu funkcionirati na način koji imaju danas da općina od 500 stanovnika i grad od 15.000 stanovnika imaju ista ovlaštenja. Prvenstveno mislim da je to nedostatak koncepcije i nedostatak hrabrosti da se u taj problem uđe, računajući na političke posljedice gubitka glasova onih koji budu nezadovoljni. Nezadovoljstvo bi se smanjilo kad ne bi bilo govora o ukidanju, već o transformaciji, troškovima i ovlaštenjima. Mnogi su se bunili na utvrđivanje plaća gradonačelnika i načelnika, ali ja mislim da nekakav red u državi mora biti. Ne sviđa mi se da je donesena uredba na Vladi, ali nije objavljena jer očito Vlada kalkulira s objavljivanjem jer bi mogla donijeti nezadovoljstvo zaposlenika u lokalnoj samoupravi, kao sa Zakonom o radu. Moj stav oko tog pitanja je da nisu u lokalnoj upravi plaće visoke, već su u državnoj upravi plaće niske, a niske su jer je previše zaposlenih. Vladajuća stranka se to boji dirati jer je to njeno biračko tijelo. Ako ljudi osjete da će biti eliminirani iz tih struktura, gubiš glasove. Prisutno je previše politikantstva. Oko tog pitanja trebalo bi se dogovarati i zauzeti stav oko koncepta izgleda buduće državne uprave. Neovisno o tome tko je sada na vlasti, netko drugi će sutra imati isti problem. Ali kako je kod nas sve čista politika i 'pripetavanje', nema niti s jedne niti s druge strane spremnosti da se razgovara. Trebamo novi koncept teritorijalnog ustroja. S ovako malim sredstvima i ovlastima, pitanje je da li nam trebaju Županije. A nama ipak treba nekakva institucija, ne zbog Zaboka ili Krapine koji mogu sami, već zbog onih koji ne mogu sami, koji trebaju solidarnost, stručnu pomoć poput Hraščine, Kraljevca na Sutli, Zagorskih Sela. Bez obzira koliko se sami sada bore, oni će uvijek trebati pomoć nekoga tko će moći organizirati određene projekte i programe, u krajnjem slučaju osigurati izvore financiranja. Ovako Županija gubi svoju svrhu jer se pretvara samo u distributera nečega što je već ranije odlučeno. Osobno mislim da ima potreba za jednom takvom institucijom, pitanje koje veličine i kakva, ali to se ne rješava tako da im smanjuješ sredstva, eutanaziraš ih, ne ubiješ nego ih polako 'gutiš' da ostanu bez zraka.

ZL: Zapravo se stalno vrtimo oko istih stvari, decentralizacije i strukturnih reformi.

Hanžek: Znam da je za one na vlasti jako atraktivno kad imaš više izvora iz kojih možeš raditi redistribuciju. Imaš fondove preko koje realiziraš politiku i usmjeravaš sredstva, ali nažalost politika regionalnog razvoja nije još Zaživjela i pitanje je kad će. Onda imaš i porezne prihode u kojima je jedan dio tzv. sredstava za izravnavanje, gdje opet vlast svojom pozicijom odlučuje gdje će ih dati. Osobno mislim da 80 posto općina i gradova u Zagorju s drukčijom preraspodjelom poreza u kojoj može biti 10 do 12 posto solidarnost, mogu jako dobro funkcionirati. Primjer su samo Stubičke Toplice. Nije moj kolega Bosnar tako veliki genijalac. Je sposoban, ali kao brdsko-planinsko područje ima veće učešće u porezu na dohodak. On daleko lakše može lakše realizirati prioritetne investicije poput nogostupa, odvodnje, kanalizacije za razliku od drugih koji imaju pola manje. Ako imaš 54 posto, a netko 100 posto, a kod ovog kod 100 posto odlično funkcionira, znači da bi i kod drugih moglo funkcionirati. Stubičke su po broju stanovnika mala općina i ta matematička procjena govori da bi i drugi mogli više i bolje napraviti za svoj razvoj da im je preraspodjela poreznog kolača drugačija.

ZL: Ovih dana aktivno je pitanje promjena Zakona o radu. Sindikati su pokrenuli skupljanje potpisa za referendum. Kako to izgleda iz saborskih klupa?

Hanžek: Ja se slažem da kolektivni ugovori i način na koji je sada regulirano njihovo trajanje nije idealno riješeno. Ali protivnik sam svega što se rješava ad-hoc kao 'vatrogasna mjera'. I požar koji krivo gasiš nećeš ugasiti, već ćeš GA rasplamsati i povećati štetu. Tu ima puno skrivenih misli kod onih koji su to predlagali. Socijalni dijalog i socijalno partnerstvo ova nacija ne samo da zaslužuje, već ima i tradiciju. Samo udarati na zaposlenike, na stranu da su sindikati malo previše orijentirani na javni sektor, šteti na način da se linearno svima skidaju plaće i prava. Zato nikada neće biti sreće. Tko ima političke uzde u svojim rukama mora biti svjestan i odgovornosti i posljedica. Nije izabran da ništa ne čini, ali nije izabran niti da čini na način da se svima jednako reže. Ja još uvijek i s 20 centimetara, ako naravno nije glava u pitanju, imam 170, a netko će uvjetno rečeno biti prerezan na pola. 'Košnja' nije rješenje. Slažem se s predsjednikom Josipovićem da stol donosi najviše i najbolja rješenja. I nakon referenduma i nakon štrajka se mora sjesti i razgovarati. Ja često citiram podatak kojeg se sjećam iz sedamdesetih. Kad je u Izraelu nakon izraelsko-arapskog rata došlo do opće krize i inflacije, sposoban premijer pozvao je radnike, sindikate, poslodavce i državnu upravu i rekao 'sljedeće dvije godine remen stežemo i nema iskakanja'. Nije baš popularna fraza, ali to je na dvije godine, ne unedogled. Idemo reći 'kolektivni ugovori ovakvi kakvi jesu dvije godine ne mogu funkcionirati', ali s 31.12.2011. te vatrogasne mjere prestaju važiti. U međuvremenu ćemo sve posložiti kako država treba funkcionirati. No, mi uvijek ljude iznenađujemo, kao npr. s TV pretplatom. Prvo je skinemo, a kad se suočimo s posljedicama toga onda idemo razgovarati i odgoditi odluku. Sistem pokušaja i pogreški je preskup za ovakvo krizno vrijeme.

ZL: Za kraj i dvije-tri riječi o unutarstranačkim događanjima. Izbori u zagrebačkoj organizaciji SDP donijeli su nova lica i novog mladog predsjednika. I zagorski SDP na čelu ima novog, mladog čovjeka. Kako komentirate promjene u stranci. Nadire li vojska mladih ljudi?

Hanžek: Situacija se apsolutno morala mijenjati zato jer generacijski ako uzmemo period od '90. do danas, to je 20 godina u kojima oni koji su bili dvadesetgodišnjaci kad smo krenuli u višestranačje su danas četrdesetgodišnjaci, znači najzreliji ljudi, ali istovremeno i oni koji su kasnije kretali u politički rad kroz Forum mladih i uključivali se u SDP i imali 16-17 godina, danas su to ljudi od preko 30 godina. I normalno je da ta generacija nastupa. Ona ima određeno iskustvo, možda ne operativno u rukovođenju, ali ima političko iskustvo. Ima potrebnu dozu revolucionarnosti. Kad me ti mladi pitaju za savjete, ja im velim 'samo me slušajte, ali me ne morate posluhnuti, jer ak' me posluhnete, onda budete mladi ljudi sa starom politikom'. Vele da je normalno da si do 35. revolucionaran, od 35. do 50. liberalan, a od 50. konzervativan. Tako je i to. Treba prenijeti iskustvo, ali ne da te kopiraju. Ima nekih pojava koje se meni ne sviđaju, a to je da neke metode unutarstranačke političke borbe nisu uobičajene ili nisu imanentne našoj stranci i tu je bilo i na Glavnom odboru kritika mlađima da nisu baš sva sredstva u političkoj borbi dopuštena. Mislim da je dobro da smo se suočili. Sve stranke imaju takvih pojava, ali stvar je u tome koliko imaš snage i hrabrosti suočiti se s tim i pogledati otvoreno u oči. Ja sam s tim nekim mladima imao žestokih razgovora baš jer ambicioznost je dobra i poželjna. Puno puta je u SDP-u falilo ambicioznosti, međutim ona nije prisutna u svim SDP-ovim organizacijama. Zagreb je koncentracija Hrvatske po snazi, veličini, utjecaju i biti predsjednik jedne stranke u gradu Zagrebu, posebice kao što je SDP nije isto u političkoj perspektivi kao i biti predsjednik SDP-a u Zaboku. Jasno da su tu žešće borbe i da je tu politički obračun žešći nego smo mi u malim sredinama navikli gdje smo neću reći kulturniji, ali imamo malo civiliziranije borbene aktivnosti. Ovdje se radi o velikom ulogu i oštrijim sukobima. Mislim da nije loše i dobro je da se to i kod nas dogodilo jer puno puta nam je falilo energije za žešću borbu za političke stavove SDP-a na političkom tržištu Hrvatske. Puno puta smo bili premekani. Smjena generacija je neminovna i dolazi. Bit će tu i otpadanja dobrog dijela mladih koji će shvatiti da politika nije sve, ali isto tako normalno je da generacije koje su iznijele bitku za SDP odlaze. Polako se povlače u mir, a mi koji smo na funkcijama moramo biti i dalje aktivni. Ništa neočekivano. Neke su stvari izašle na površinu koje nam nisu po volji, no s njima će se SDP suočiti i znati eliminirati kao negativnu pojavu.

Za Zagorski list piše: Sebastijan Fuštin