[JEDAN VADI, DRUGI SADI] Usred zime sadi krumpir i iskapa ga na proljeće

Na Ivićevom bregu u Brezakovcu u općini Zagorska Sela, šepuri se kuća br. 72, u kojoj "stoluje" umirovljenica Nada Zgorelec (72). U njenom vrtu i njivi tik do kuće, uz povrće dominira lički krumpir. Krumpir se nakon otkrića Amerike, s Anda u Peruu proširio diljem svijeta, pa tako za vrijeme Marije Terezije, dospijeva i u naše krajeve. Jedan od najpoznatijih i zaštićenih je lički krumpir.

Krumpir ličan

- U našem Zagorju sadi se nekoliko vrsta krumpira. Ja sam se odlučila pokušati s ličkim krumpirom i uspjela sam dobiti kvalitetne i ukusne gomolje – pojašnjava Nada i pomalo pjesničkom manirom kaže da 'jedan vadi, drugog sadi'. Drugim riječima, usred zime gomolje s mladim klicama posadila je na dobro pognojenoj zemlji. Ovaj krumpir može odoljeti niskim temperaturama. Budući je veljača bila dosta topla, njen mladi krumpir je ovih dana dozreo za iskopavanje. - Bila sam zadovoljna urodom, pa sam na isto mjesto posadila novi, također lički krumpir. Tako godišnje imam dva iskopavanja mog "ličana", kako mu iz zahvalnosti tepam - rekla je Nada Zgorelec, koja tradicionalna zagorska jela, ima u malom prstu. To je pokazala i na natjecanju "Babičini kolači", u Petrovskom, gdje je bila okićena pobjedničkom lentom. S pomisli na ovaj događaj, baki Nadi iskrao se osmjeh.

Svinje, kokoši, vrt

No, još brže nestao, kada je počela pričati o svojoj obiteljskoj tragediji. - Prije dvije godine sa svojim voljenim Dragutinom, proslavila sam zlatni pir, a lani, prije devet mjeseci teško je obolio i umro. Ja bolujem od atroze hrskavice u koljenu, tako da teško hodam. Ne mogu više ni čučnuti, što je bitno za sadnju povrća. Sada sam sama. Oba moja sina s obiteljima žive i rade, jedan u Zagrebu, a drugi u Dubrovniku. Moram se sama brinuti o velikoj kući i gospodarskoj zgradi, okućnici, kao i obradi vrta i njive. Uz to hranim svinje, a imam i kokoši. Unatoč svemu nastojim sve održati - žali se gospođa Nada, onda u šali kaže kako bez nade nema budućnosti. Pohvalila se i svojom mačkom Dorom, smeđe, crne i bijele dlake, starom 5 godina. - Dok sam bila u bolnici na operaciji koljena, ona me je svaki dan na istom mjestu nedaleko od kuće tužna čekala. A kad sam došla, bila je izvan sebe od radosti. Dora mi je kao prijateljica, koja me u stopu prati i mazi se, kako to mačke već znaju - živnula je Nada Zgorelec s mladim ličkim krumpirom u rukama.