Kajfežova udovica Lada prodaje dvorac MiIjanu
Autor
Ljiljana Pavlina
Nakon nedavne izjave Lade Szabo Kajfež, udovice dr. Franje Kajfeža, znanog kao izumitelja apaurina, znanstvenika, politi
.jpg&width=0&height=600&vAlign=top&hAlign=center&quality=60)
Darovni ugovor
Tragom dojave čitatelja, koji ne želi javni spomen svog imena jer je nekoć kao politički funkcioner (na lokalnoj razini, op.a.) na sva usta hvalio Franju kao dobrotvora, da bi ovaj kasnije sve prigrabio sebi, prevarivši Općinu , došli smo u posjed darovnog ugovora, sastavljenog 19.rujna 1979. godine, kojim se dr. Franjo Kajfež doista obvezao da će dvorac adaptirati, a časom svoje smrti darovati Općini Klanjec.
Ugovor, kojeg se sadržajem i kićenim socrealističkim stilom ne bi posramila ni Sjeverna Koreja, obvezuje darodavca (Kajfeža) da će isključivo svojim sredstvima restaurirati dvorac u skladu sa zahtjevima Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Zagreb te ostalih odgovarajućih organa, da će dvorcu dati aktivni sadržaj i to kao izložbeni prostor i bio-medicinski istraživački centar te da će čitav dvorac sa u njemu nalazećim predmetima, pokloniti poslije svoje smrti Općini Klanjec.
Motiv kojim se rukovodio darežljivi znanstvenik, bio je, kako piše na početku darovnog ugovora, bila je njegova želja da to napravi za svoju zemlju i svoj uži zavičaj, zbog čega je odlučio sve sa časom svoje smrti ostaviti na korištenje društvenoj zajednici. Kako stoji u ugovoru, darodavac će pokloniti Općini 9/10 dvorca jer toliko posjeduje, dok je 1/10 društveno vlasništvo.
Odrekao se prava opoziva
Zanimljivo, ta 1/10 je i danas u društvenom vlasništvu, što je vidljivo i iz izvornika Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Klanjcu, kojeg smo dobili na uvid, dok je pokojnik 9/10 umjesto Općini, oporučno u jednakim omjerima ostavio svojoj posljednjoj ženi Ladi i njihovim kćerkama Alani i Francesci, te jednako toliko jednoj od bivših žena, a nešto manje još dvjema, od ukupno pet koliko ih je imao.
Obitelj Kajfež
Ugovor je, naime, kako doznajemo od jednog Kajfežovog bliskog suradnika, revidiran ubrzo nakon promjene sustava i stvaranja neovisne Hrvatske, čime je, čini se, postala nevažeća i klauzula darovnog ugovora iz ´79., prema kojoj se, citiramo, darodavac odriče prava opozivanja i pobijanja ovog ugovora iz bilo kojeg razloga.
No, kako se čini, takav ugovor nije mogao biti opozvan niti u bilo kojem drugom slučaju osim u slučaju promjene društvenog uređenja, s čime te davne ´79. očito nitko nije računao.
Odužio se majci čistačici
- Dr. Kajfež je dvorac kupio od obitelji Jager, 1978., njih petoro. Da bi u socijalizmu mogao uopće biti vlasnikom i adaptirati takav objekt, morao je potpisati taj darovni ugovor. S promjenom političkih i društvenih okolnosti, Skupština općine Klanjec je 1990. donijela odluku o revidiranju tog ugovora. Dr. Kajfež je dvorac kupio i restaurirao vlastitim novcem. Dizao je kredite, radio je na uređenju dvorca kako su stizali tantijemi za njegove patente...
Ona 1/10 koja je još u društvenom vlasništvu nije sporna. Radi se o tome da je u ono vrijeme pojedinac mogao imati određeni maksimum u svom vlasništvu, i kad se to podijelilo na 5 članova obitelji Jager, ostala je ta desetina. Ona će se, dođe li do denacionalizacije, vratiti ili obitelji Jager ili će pripasti državi- objasnio je blizak prijatelj pokojnika, koji je želio ostati anoniman jer nema pravo bez dozvole obitelji davati takve informacije, ali ih ipak daje da ne bi pala ljaga na njegovog pokojnog prijatelja .
Kako je istaknuo, Kajfež je želio kupiti zapravo dvorac Martijanec kod Ludbrega odakle je rodom, ali je kupio Miljanu, naprosto zato jer je to bio jedini dvorac koji je bio u privatnom vlasništvu, a sve je to napravio da bi se odužio svojoj majci koja je bila čistačica i podigla ga na noge teško radeći, strašnom siromaštvu usprkos.
Općina dužna reagirati
- S obzirom da su gđa. Lada i ostali knjižni vlasnici upisani u zemljišne knjige redovnim putem, nama nikakvih pravnih zapreka da oni dvorac prodaju. No, Općina je dužna zatražiti pravno tumačenje stručnjaka, i to hitno, dok se nekretnina ne proda. Zakon je obvezuje da to učini jer se ona mora s pažnjom dobrog domaćina odnositi i raspolagati sa svojom imovinom. Dakle, mora utvrditi činjenično stanje, htjela ili ne htjela. Prema ovom darovnom ugovoru kojeg ste otkrili, Općina se može smatrati pravnim sljednikom i može zatražiti prijedlog zabilježbe spora i dići tužbu. Nasljednici upisani u zemljišne knjige se, međutim, s time uopće ne trebaju zamarati jer ne radi se očito o vlasništvu već o pravu na prijenos imovine.
Što se tiče, pak, godine, kad je darovni ugovor potpisan, ona je mogla biti i bilo koja druga, i koja ranije, to ne mijenja ništa.- pravno je tumačenje odvjetnika Borisa Makarovića iz Zagreba, koji zaključuje da nasljednici nemaju nikakvog razloga da odustanu od svoje nakane o prodaji, ali da je moguć i drugačiji ishod, što ovisi o volji i potezima onoga ili onih koji tvrde suprotno.
Općina ne zna što bi
Raspadom nekadašnje općine Klanjec, dvorac Miljana dolazi pod ingerenciju općine Zagorska Sela. Upoznat s neočekivanom, pravno obvezujućom pozadinom priče o dvorcu, za koju je znao (znao je za darovni ugovor, op. a.) ali ju je spremio u podsvijest i ropotarnicu bivšeg jugo-sustava, načelnik općine Zagorska Sela, Željko Kodrnja je doista odlučio odmah zatražiti savjet stručnjaka.
Kako je riječ o izuzetno delikatnom pitanju, o svemu će morati upoznati i svoje suradnike, nakon čega će morati razgovarati i s knjižnim vlasnicima. – Isuse, kaj sad- bio je zgranut načelnik našim otkrićem darovnog ugovora i tumačenjem pravnika, držeći ga prije toga običnim nevažećim komadom papira iz starog sustava.
