'Moja obećana zemlja je u Plaviću gdje mislim pokrenuti vlastitu poljoprivrednu proizvodnju'

ZL: Juraj, što Vas je to vezalo za zemlju i agronomiju?

Horvat: Rođen sam 4. studenoga 1996. godine u Zaboku. Dječji vrtić sam polazio u Pregradi. Osnovnu školu završio sam u OŠ Đure Prejca Desinić, a opću gimnaziju u Srednoj školi Pregrada. Od rođenja živimo u Plaviću gdje je živjela moja baka na obiteljskom gospodarstvu s ukupno 13 hektara zemlje. Obrađivali smo zemlju koliko je bilo moguće obzirom da su mama Dubravka i tata Branko bili zaposleni. Imamo i vinograd u Sloveniji kojeg i danas obrađujemo, a to je posao koji je najzahtjevniji u ljetnim mjesecima. No, kad u jesen ubereš grozd sa trsa koji si sam posadio i njegovao sretan si i znaš koliko vrijedi. Zbog moje ljubavi prema poljoprivredi baka je svoje imanje prepustila meni.

ZL: Kako vidite i planirate li svoju budućnosti?

Horvat: Od malena smo, tri godine stariji brat Filip i ja, pomagali uglavnom mami u obrađivanju zemlje, a tati u vinogradu. Kako imamo gotovo svu potrebnu mehanizaciju, zemlja za obradu nije teška i gotovo je ravna uz rijeku Sutlu. Spremali smo sijeno, sijali kukuruz, jer do nekoliko godina unatrag imali smo i stoku, a našlo se vremena i za igru. Malo pomalo kako sam odrastao razmišljao sam kamo i što dalje. Upisao sam Agrnomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje sam na rang listi smjer kojeg sam želio, Poljoprivredna tehnika, bio prvi. Život na selu oduvijek mi je bio zanimljiv i mislim da se od zemlje može pristojno živjeti samo treba posložiti stvari. Već na prvoj godini studija zaključio sam da sam pogodio. Prvu godinu završio sam s odličnim uspjehom, a drugu i treću čak s prosjekom 5,0. U jesen sam upisao diplomski sveučilišni studij koji ide svojim tokom još uvijek odlično. Nadam se da će tako i ostati do završetka studija, a onda slijedi novo poglavlje života što i kako raditi. Nastojat ću svoje održavati i širiti, jer smatram da stečenim znanjem i radom mogu u tome uspjeti. Naravno da razmišljam o pokretanju vlastite poljoprivredne proizvodnje budući da sam naslijedio sasvim dovoljno obradivih površina koje su i više nego dobar vjetar u leđa za ozbiljniju proizvodnju i bavljenje poljoprivredom.

ZL: U potrazi za poslom i boljom zaradom, iseljavanje mladih se nastavlja. Kako Vi gledate na ovakav egzodus?

Horvat: Pitanje odlaska mladih izvan Hrvatske vrlo je složeno. Odlaskom mladih smanjuje se broj radno sposobnog stanovništva što se najviše osjeća u sektoru poljoprivrede. Sve dok je poljoprivreda nužnost, a ne izbor, negativni trendovi će se nastavljati. Također, treba napomenuti da se u zadnje dvije godine osjećaju pozitivni pomaci u poljoprivredi što djelomično potječe iz programa ruralnog razvoja. Smatram da Vlada RH treba poduzeti još više mjera za razvoj i unapređenje naše poljoprivrede. Potrebno je smanjiti uvoz na najmanju moguću mjeru, kako bi se našim poljoprivrednim proizvođačima omogućila prednost na domaćem tržištu. Nažalost, postoji podosta primjera gdje naši proizvođači ne mogu prodati vlastiti proizvod, jer se više cijeni uvozno nego domaće. Potrebno je osigurati i otkupnu cijenu kako bi mladi uvidjeli da se od poljoprivrede može kvalitetno živjeti. Smatram da bi se trebale organizirati javne tribine kako bi poljoprivrednici dobili temeljna znanja kako smanjiti troškove i povećati konkurentnost na tržištu. Moja obećana zemlja je u Plaviću uz Sutlu i ne razmišljam o odlasku "trbuhom za kruhom".

ZL: Dakle, ne pomišljate na odlazak u inozemstvo?

Horvat: Nakon završetka studija pokušati ću se zaposliti u struci, ali kako sam već ranije rekao, pokrenuti vlastitu proizvodnju. S agronomskim fakultetom postoji podosta mogućnosti za zaposlenje, ali treba biti spreman raditi u čizmama, jer poljoprivreda nije u uredu već na polju. Smatram da je premalo kvalitetno obrazovanih ljudi sa agronomskim fakultetom koji mogu doprinijeti razvoju poljoprivrede zbog čega se ova struka zapostavlja i premalo cijeni kod naših proizvođača. Također ne isključujem mogućnost doškolovanja nakon završetka studija, ukoliko se pruži mogućnost.