Ove nedjelje prosvjed u Zagorju: 'Dosta nam je vožnje po razrovanim cestama'
Zagorcima je prekipjelo. Ceste uništene prilikom radova na Aglomeraciji Zabok - Zlatar već odavno stoje razrovane, ljeti se diže i diše prašina, kroz jesen, zimu i proljeće stvaraju se kaljuže, a čitavo vrijeme vozila se uništavaju prolazeći razrovanim cestama.
Loše je u mnogim dijelovima Zagorja, a u posebno groznom stanju je cesta kroz Tugonicu kod Marije Bistrice. Stoga su mještani organizirali prosvjed koji će se održati ove nedjelje, 2. travnja u 10 sati, kod Stanice Klemari u Tugonici te javno pozvali sve nezadovoljne građane da im se pridruže.
Razlog prosvjeda najbolje su opisali sami mještani na društvenim mrežama, pa njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
„DOSTA NAM JE VOŽNJE PO RAZROVANIM CESTAMA I UNIŠTAVANJA NAŠIH AUTOMOBILA! Protiv koga prosvjedujemo? Više niti ne znamo pravu adresu, jer kome god se obratimo nitko nije kriv. Prosvjedujemo protiv svih koji su zakuhali najgori projekt u povijesti RH! Protiv investitora, izvođača i svih u lancu koji ne žele ili ne znaju ovo riješiti. Nismo nestrpljivi mještani, koji su protiv radova, ali više od godinu dana vožnje po razrovanim cestama je previše, odavno previše i puno previše. Zahtijevamo da se po hitnom postupku asfaltiraju dionice koje su razrovane, kako na glavnoj (državnoj) cesti, tako i po svim selima. Svjesni smo stanja na tržištu i poskupljenja, svjesni smo da nismo građevinski stručnjaci, ali ne možemo shvatiti da se uporno otvaraju nove i nove dionice kopanja, a postojeće stoje, neke više od godinu dana da se na završavaju asfaltiranjem. Toliko je pijeska (šodra) već uzalud potrošeno, jer ga voda odnese u kanale i potoke, da se s tim novcem stvarno nešto i moglo asfaltirati. Pozivamo odgovorne da dođu na miran prosvjed i daju odgovore na jednostavna pitanja. Kada ćemo opet moći živjeti normalno? Bez prašine, bez uništavanja vozila i bez straha za vlastitu sigurnost. Pozivamo sve mještane, ali i prolaznike razrovanim cestama da nam daju podršku. Jer ovako više ne može!“
.
.
