Posljednji ispraćaj Krunoslava Pavline bit će u utorak na gradskom groblju u Oroslavju

Ovim putem obavještavamo sve prijatelje i poznanike našeg kolege i prijatelja Krunoslava Pavline da će njegov posljednji ispraćaj biti održan u utorak, 20. prosinca, na gradskom groblju u Oroslavju s početkom u 15:30 sati.

Podsjetimo, dugogodišnji fotoreporter Zagorskog lista i portala Zagorje.com iznenada je preminuo 65. godini života u subotu, 10.prosinca, radeći svoj novinarski posao u Domu kulture u Oroslavju.

Svoje ovotjedno tiskano izdanje Zagorski list je posvetio upravo oproštaju sa svojim dugogodišnjim fotoreporterom i novinarom, u kojem su se Krunini kolege od njega oprostili dirljivim tekstom.

Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:

"Na terenu! A gdje drugdje? Radeći ono što je volio. Za što je živio. Za što je disao od zore do kasnih večernjih sati svakog dana. Radeći svoj fotoreporterski, a ujedno i novinarski posao. Tako nas je napustio naš Kruno u subotu, 10. prosinca 2022. godine, navečer, nešto prije 20 sati i to upravo u Domu kulture u Oroslavju, gradu kojeg je neizmjerno volio. Nije Kruno nikad htio puno komplicirati, pa eto, tako nas je i napustio. U trenu, iznenada! Ni Hitna pomoć koja je brzo stigla i svojski se i dugo trudila reanimirati ga, nije uspjela spriječiti njegov prerani, puno prerani odlazak.

Nije nam poznato tko je i kada našim krajevima proširio netočan prijevod stare latinske izreke 'De mortuis nil nisi bene' pa je tako postalo uvriježeno govoriti 'O mrtvima sve najbolje'. To bi, dakle, značilo da, kad netko umre, o njemu treba govoriti sve najbolje. No, to nije točan prijevod i stoga je i poruka izreke pogrešno shvaćena. Točan i doslovan prijevod je 'O mrtvima ništa osim dobro'. Dakle, u slobodnom prijevodu, o onima koji nas zauvijek napuste, ne treba govoriti loše stvari. Te loše stvari mudro je, kaže mudra izreka, prešutjeti, a govoriti i isticati treba samo one dobre strane, samo ono što je kod te osobe bilo dobro.

Svi koji su ga barem malo poznavali, a pogotovo njegovi najbliži, njegova obitelj, rodbina i prijatelji, pa tako i mi kolege koji smo mu također bili poput obitelji, znamo da je gore spomenuti 'mudri savjet starih Rimljana', kad je Kruno u pitanju, potpuno beskoristan. O Kruni, naime, jednostavno nemamo što prešutjeti. Ako o Kruni smijemo govoriti i pisati samo dobro, onda o Kruni smijemo govoriti i pisati apsoluto sve. Jer izgubili smo osobu, čovjeka, muškarca, fotoreportera, profesionalca, kolegu i prijatelja u potpunosti ispunjenog isključivo dobrotom, koji nikad nikome ni pod kojim uvjetima nije, niti bi, namjerno napravio išta nažao. Izgubili smo osobu čija je dječačka energija i zanesenost fotoreporterskim i novinarskim zadacima inspirirala i trostruko, da, trostruko mlađe od njega. Čovjeka čiji je topli i vedar duh i najteže novinarske zadatke, najmučnije odlaske na terene, redovito znao činiti ugodnijima te ih ispuniti onim svojim inteligentnim, fakinskim humorom, mješavinom duha Zagorja i duha zagrebačkog Trnskog, u kojem je proveo djetinjstvo i mladost.

U svakom poslu, pa tako i u našem, postoji neka vrsta 'konkurencije'. Postoje ljudi iz različitih medija koji se međusobno natječu tko će brže i kvalitetnije prenijeti što detaljniju, što točniju i provjereniju informaciju. Tko će imati što bolju fotografiju. No, bez obzira na to, sigurni smo da ne postoji novinarka ili novinar u Hrvatskom zagorju, u bilo kojem mediju, koji je upoznao Krunu, a da ga nije zavolio već na prvom terenu, na prvom susretu. Krunu nitko nije doživljavao kao konkurenciju ili rivala, nego kao legendu koja će i njima pomoći, uvijek i bez pogovora, da izvrše svoj novinarski zadatak. Poput mladih ročnika postrojavao je ne samo istaknute zagorske političare, ravnatelje, direktore, već i najistaknutije nacionalne pojedince, kako bi ih mogao fotografirati onako kako on misli da treba. I svi ostali kolege, bez obzira iz kojeg medija bili, fotografirali su ih tako kako ih je Kruno 'složio'. Kruno nikad nikuda nije kasnio, uvijek bi stizao čak i ranije, osim u iznimnim slučajevima kad bi s jedne konferencije za medije jurio na drugu, koja se održavala u drugom dijelu Zagorja. Ako bi Kruno kasnio, Krunu se čekalo. Nije se jednom dogodilo da 'zaustavi svijet' samo da dobije fotografiju kakvu želi. To je bio Kruno: iskusni i poduzetni profesionalac, ali neizmjerno velikog i toplog srca.

Gubitkom Krunoslava Pavline, Zagorski list, u kojem je bio fotoreporter od njegovog samog osnivanja 2003. godine, nije izgubio samo vrhunskog djelatnika koji je gotovo dva desetljeća odrađivao ovaj težak i naporan posao i vikendima, i noću, i na plus 40 i na minus 20. Zagorski list nije izgubio samo fotoreportera koji je iza sebe ostavio na desetke tisuća fotografija Zagorja, Zagorki, Zagoraca i ogromnog broja ljudi iz cijelog svijeta koji su u Zagorje dolazili. Zagorski list nije izgubio samo fotoreportera koji je poput najboljih hrvatskih novinara s terena donosio i ekskluzivne priče, o kojima se u Zagorju tjednima potom govorilo. Kruninim odlaskom, Zagorski list izgubio je i dio svog identiteta na terenu. Jer za mnoge Zagorke i Zagorce, za mnoge zagorske gradove, općine, sela, udruge, KUD-ove, klubove, kulturnjake, političare, policajce, bolnice, škole, vrtiće, ma sve moguće institucije... Za mnoge od njih Kruno jest bio Zagorski list!

„Čekaj, a Zagorski list nas nije došel popratit?“ – mnogo puta su na nekom događaju znali pitati ako bi se na njemu umjesto Krune pojavio netko od naših mlađih kolega. I to je pitanje najbolji pokazatelj onoga što je Zagorju i Zagorskom listu značio naš Kruno.

A nama? Nama je bio sve. I kolega, i prijatelj, i član obitelji. Ponekad kao brat, ponekad kao tata, a ponekad i kao sin. Većina vas na poslu ima barem jednog kolegu na kojeg se može osloniti i kad vam je privatno teško. Kad ste u nekim problemima, kad ste tužni, ljuti, nervozni, razočarani, prestrašeni, zabrinuti... Kruno je bio više od tog i takvog kolege. Kruno je bio onaj koji sam vidi u kakvom ste stanju, koji sam shvati da vam treba pomoći i koji vam samoinicijativno krene pomagati dok vi još niste ni svjesni da vam je pomoć uopće potrebna. Takav je bio Kruno. I takvog ćemo ga pamtiti. Jer on je bio i ostao uvijek isti. Mi više ne. Bez Krune ostajemo zauvijek promijenjeni. I Zagorski list, i mi. Dragi i voljeni naš Kruno, prazne stranice novina nekako ćemo već ispuniti, ali praznina koju si svojim odlaskom ostavio u svakom od nas, ostat će zauvijek!"