Vapaj očajnog Ivana iz Zagorja, oca troje djece: 'Pustite moju suprugu iz zatvora'

Prije nekoliko dana objavljeno je da je Vrhovni sud poništio drugostupanjsku presudu iz 2021. godine prema kojoj je poznata hrvatska pjevačica Severina Vučković dijelila skrbništvo nad sinom s bivšim partnerom Milanom Popovićem. Sud je presudu poništio zbog, kako je naglasila Severina, proceduralne pogreške. 'Ja sam mama. Sramota me ove države da se ovakve stvari rade djetetu, da ja ne smijem o tome govoriti da ne bih nekoga uvrijedila', rekla je neki dan.

Svi pišemo o toj nepravdi, a sličan slučaj, da ne kažemo represija, ovih se dana odvija i u Zagorju, u malom mjestu Škarićevo u sastavu gradu Krapine u kojem su se tišina i svakodnevna rutina stapali u sivu masu. Tamo živi obitelj Plahutar čije su se sudbine ispreplele s mračnom sjenom financijskih teškoća. O njima i njihovom OPG-u pisali smo prošle godine u srpnju problematiziravši enormna poskupljenja i muke po bavljenju poljoprivredom. Zaključili su tada – računice nema.

Ivan i Ivana, roditelji troje prekrasne djece plave kose i toplih očiju, ne znaju kako će dalje jer im se prošlog ponedjeljka život promijenio iz temelja. Obitelj se našla na rubu financijskog ponora. Jedva su uspijevali podmiriti osnovne troškove, a najveći je problem postao nepodmireni alimentacijski dug.

Kriza

Tog, 29. siječnja ovoj se obitelji srušio svijet. Na njihovo dvorište stigla je policija i odvezla Ivanu, majku devetogodišnjeg Patrika, osmogodišnje Ane i petogodišnjeg Josipa. Optužena je za nepodmirenje alimentacije, a kazna je bila zatvor. Ivan je bio slomljen i suočen s nemogućim izborom - kako očuvati obitelj i podmiriti dug, a istovremeno zadržati svoju suprugu izvan zatvora?

- Supruga iz prvog braka ima dijete, oni su se rastali i njoj je sud u Zagrebu odredio da plaća alimentaciju od 1000 kuna. Mi smo tu alimentaciju plaćali na A4 papiru, on je to nama potpisivao. Sud za maloljetnike u Zagrebu na kojem je spor pokrenut od strane bivšeg supružnika rekao je da ne možemo tako plaćati već preko opće uplatnice. Mi smo zapeli u krizu. Imao sam firmu, žena nije bila zaposlena, skrbila je o djeci. Nismo imali novaca. Onda joj je sud odredio tri godine uvjetne kazne i kaznu od 48.000 kuna do 20. studenog prošle godine. Mi to nismo bili u mogućnosti. To je bilo kašnjenje alimentacije. To što smo mi njemu plaćali na ruke nije priznato. Sud je bio, Ivani su rekli da taj dug mora podmiriti. Na zadnje suđenje nije išla jer je bila bolesna, a nakon toga sutkinja se s drugim terminom nije javila. Onda su mi ženu osudili na osam mjeseci zatvora, pravomoćno. Prošli ponedjeljak su došli po nju i smjestili je u Remetinec - priča nam Ivan i dodaje kako je cijeli događaj veliki utisak ostavio na djecu.

Najmanji od njih sakrio se vidjevši policiju, a niz lice Patrika i Ane lili su potoci suza koji svakodnevno teku i danas, u što smo se sami uvjerili.

Ponor

- S prvim danom veljače sav je dug bio podmiren, sva alimentacija do dana današnjega svedena je na nulu. Nemamo ni centa duga. Ja sam uzeo sada odvjetnika koji mi je uzeo 500 eura da pokrene postupak. Ja ga danas pitam što je s tim, on mi je rekao da je prošli petak poslao poštom dokumente. Sad to moramo čekati, a to može trajati i dva mjeseca. Ne znam. Žena ima pravo, nakon što odsluži dvije trećine kazne, tražiti da je uvjetno otpuste. Ja ju mogu vidjeti dva puta mjesečno na jedan sat. Do jučer nisam znao što je s njom, nisam mogao dobiti nikakve informacije – priča nam shrvan Ivan i prisjeća se trenutka kada je policija stigla na njihovu adresu.

- Policija je došla u ponedjeljak po nju u tri sata popodne. Otrgali su joj djecu iz ruku. Imali su nalog za uhićenje koji je pol sata prije toga stigao u Krapinu. Ja nemam nikakve papire, sudac ima optužnicu. Još su mi rekli da do sedmog mjeseca moram malome plaćati alimentaciju, a ona nek bude u zatvoru. Ja ne znam kome se obratiti. Svako mi drugačije govori. S prvom danom ožujka ženu će mi preseliti u Požegu, kako ću ja do nje? Moj otac, majka i ja brinemo za troje naše maloljetne djece. Njima ništa ne fali, osim majke. Ja to ne mogu. Ja jednostavno ne znam. Alimentaciju smo plaćali ovako na ruke, na povjerenje. Ali što ti znači povjerenje?! Možda da smo prije reagirali, možda bi se alimentacija smanjila. 130 eura je puno za davati, a još imaš doma troje djece. Rekla je da joj ne bi bilo žao da to dijete od 17,5 godina pita za nju, ali četiri godine to dijete s Ivanom nije stupilo u kontakt. U zatvoru su mi rekli da će me nazvati samo ako žena napravi suicid ili ako se premjesti u bolnicu. Kažu da ih je previše tamo. Danas sam joj preko pošte morao poslati paket osobnih stvari. Jučer su mi odobrili sat vremena preko stakla. Ona plače, fale joj djeca. Četiri dana nije ništa jela. Možete misliti, vi ste doma, radite neki posao, dolazi policija i odvede vas. Pa gdje će se ona nakon zatvora zaposliti – pita se Ivan koji ne vidi izlaz iz situacije budući da je sav dug podmiren, a supruga mu je još uvijek iza rešetaka.

Krivnja i djeca

Najviše od svega, kaže, boji se da mu ne dođu socijalni radnici i ne oduzmu djecu.

- Ja se za njih mogu brinuti sve dok imam dvije ruke, ali majka je majka. Samo da se smanji kazna. Znam da smo krivi da nismo platili u roku, ali nismo imali odakle. Novce koje sam uplatio, posudio sam. Plaća mi je 800 eura, a znate kakva je situacija danas. Ja radim noćne smjene od 18 do 6 kako bih preko dana bio s djecom. Susjedi nam se smiju, svi kažu da smo si sami krivi. Čak sam rekao i da se njena kazna pripiše meni, da idem ja u zatvor samo da ona bude s djecom kojoj je teško objasniti što se događa. Nema dana kad ne plačemo – ispričao nam je Ivan koji moli za pomoć.

- Ja ne znam kome se obratiti. Nadam se da će ovaj članak pročitati netko tko mi može pomoći i uputiti me – rekao nam je na rastanku Ivan sa suzom u oku.