Selo Mikulčići, bolje reći kvart u Grtovcu u općini Budinščina, sasvim je različito od svih koje smo u radnom i životnom vijeku vidjeli. Ovdje su svi rodbinski vezani, svatko sa svakim je dobar, imaju zajedničko zemljište i kuću do kuće u koje se ulazi bez najave i s obaveznim smijehom i radošću domaćina. Na jednom takvom zemljištu koje je vlasništvo svih Mikulčića, a dijelom i Općine jer je nekad cesta prolazila tim dijelom koja je vodila od dvorca u Selnici prema Marofu, nalazi se hrast star oko 500 godina, a ispod njega stara trošna kovačnica za koju postoji dokument da je tu već postojala 1915. godine. Danas je oronula i s rupom u zidu koju je nesmotrenošću napravio jedan automobil zabivši se u nju i obećavši da će je popraviti što se nikad nije dogodilo, u kovačnici je još čak i radna kuta posljednjeg majstora, mnogo alata, mjesto za kovanje, mijeh, stalak za nakovanj pa čak i računi iz 195 neke godine.

Mihael želi sačuvati starine

Staru kovačnicu ispod hrasta starog 500 godina našli smo kad smo dobili fotografije Mihaela Mikulčića koji je dao orezati hrast opsega devet metara. Sve to nalazi se baš do doma gospodina Mihaela, no dok je on živ sve će to tako i ostati, a sudeći po zainteresiranosti njegovog malog sina Jurice, ostat će još sigurno na životu i za dječakove generacije. 'Neću ja biti ta generacija koja će rušiti, rekao nam je Mihael koji je angažirao licenciranu tvrtku Vrt – grad za pregled i uvid u ovako rijetko stablo. 'Temeljem Licence Ministarstva kulture za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju nepokretnih kulturnih dobara ispostavljamo Vam stručno mišljenje: Temeljem izvida izvršenog 15.02.2021. godine na lokaciji obitelj Mikulčić, Grtovec, ustanovili smo da zapadno od stambenog objekta,uz jarak te kovačnicu, raste stablo hrasta vrlo razgranate krošnje. Fiziološka dob stabla hrasta procjenjuje se na 450-500 godina te time predstavlja vrijedan i rijedak primjerak takve vrste i dimenzija. U zoni korijenovog vrata nalazi se veća duplja, no po svjedočenju takva postoji već duži period te su stijenke samog debla odebljane kako bi prirodno premostile postojeću šupljinu. Krošnja je vrlo razgranate i simetrična ali uz mnogobrojne veće suhe grane.Također vidljivi su lomovi od osnovnih grana za koje smatramo da ih je potrebno stručno orezati. Isto tako krošnju je potrebno prikratiti te simetrično oblikovati kako bi se dalje pravilno razvijala. Sve nametnike imele potrebno je ukloniti ne ulazeći rezom u primarnu granu. Praćenje vitalnosti potrebno je vršiti u kontinuitetu kako bi se ovo vrijedno stablo očuvalo te mu se produžila fiziološka starost za mnoge daljnje naraštaje'.

Sada je orezano 40 posto krošnje

Zbog toga Mihael je angažirao tu tvrtku za orezivanje, platio to oko deset tisuća kuna, no kako je zemljište svačije pa i općinsko, dobio je obećanje Općine Budinšćina da će mu pomoći podmiriti troškove. Kad je riječ o zemlji i ovom prekrasnom naselju riječ, nije se još nitko odvažio potražiti dokument, no oduvijek se govorilo da je taj proplanak na kojem žive svi Mikulčići, Bela IV darovao obitelji Mikulčić kad su bježali pred Turcima. Mihael se ne želi upuštati u priče, ali starinu čuva. Štoviše, preostalu zajedničku zemlju je očistio od raslinja kako bi tu bilo igralište, a prije nego je došla velika dizalica, traktor i sve potrebno za orezivanje ovako velikog stable, nasipao je teren šljunkom kako strojevi ne bi propali. Inače, od kad zna se sebe Mihael pamti rupu u hrastu, a stablo je inače zdravo, jedino su na jednom bili nametnici ispod kore pa je kora maknuta i taj dio lijepo je zarastao. 'Sada je skinuto 40 posto krošnje. Sjećam se, kad sam još bio mali procijenili su da je star 480 godina, rekao nam je Mihael Mikulčić i odgovorio na pitanje zašto to rad. 'Među mlađima sam ovdje, stanujem najbliže hrastu i kovačnici i stalo mi je da se starina očuva, kaže.

Kovačnicu je sagradio suprug najstarije mještanke

Više nitko od Mikulčića ne bavi se kovanjem, ali još uvijek vitalna, iako će u lipnju navršiti 90 godina, gospođa Anka Mikulčić ispričala nam je da je ovu kovačnicu izgradio njezin suprug Slavko. 'Inače je kovačnica postojala i prije i to puno veća, ali je bila izgrađena od cjelovitog hrasta. Otac mog supruga, Stjepan, bio je također kovač i to je bila njegova kovačnica. A moj suprug je umro prije 47 godina I od tada nitko više nije radio u njoj, ispričala nam je gospođa Anka brinući se smeta li Mihaelu. 'Meni je teško jer Mihaelu smeta, pa ak ti smeta sinek ti to sruši, a moj sin Radovan bu pomgel. Vrijedno su pokrali, mijeh su miši pojeli, rekla je Mihaelu kojem to ne pada na pamet. Ova bistro i simpatična gospođa sjeća se da su se tu kovala zaprežna kola, izrađivali plugovi i brane. A iako nitko ne zna tko je posadio hrast veza između hrasta i kovačnice je u tome što su se konji s kojima bi se dolazilo, vezali za hrast. Razgovorljiva i bistra pokazala nam je i sliku pokojnog supruga.'Slikaj ga, nije bil grdi čovjek, lijepi je bil, rekla nam je simpatična baka i prabaka za koju se vidi da uživa u životu, a brinula se jedino za frizuru jer nas nije očekivala i baš je spavala kad smo došli, no to je nije omelo da nas ne primi s radošću.