Bila je to mirna subota ujutro u Palovcu prije točno šest godina. U obiteljsku kuću Srnecovih pozvana je hitna, a zatim i policija. U zamrzivaču koji je stajao u hodniku pronađeno je mrtvo žensko tijelo. Kasnije će se utvrditi da je riječ o Jasmini Dominić, čiji je nestanak prijavljen 2005. godine, pišu 24 sata.

No nitko ju nije vidio od 2000., kad je imala 23 godine, i studirala u Zagrebu.

-  Zadnji sam je put čuo kad je rekla da ide na brod, na kojem je radila preko student-servisa. Rekla je da ide i u Pariz. Od tada nemamo nikakvih informacija o njoj - rekao je Martin Dominić otac Jelene Dominić 2011. godine za Večernji list.

Jasminino tijelo pronašla je njena nećakinja, Smiljanina kći, Katarina Dominić Srnec i njen dečko David Balent dok su čistili Končarevu škrinju dimenzija 112x60x82.

- Jasmina je bila jako dobra djevojka. Otišla je u školu u Zagreb i radila jedno vrijeme preko student servisa i onda je odjednom nestala. Čini mi se da je njezin nestanak službeno bio prijavljen 3 - 4 godine nakon što je nestala. Njezin otac koji je preminuo prije nekoliko godina, bio bi sve dao da je mogao saznati što joj se dogodilo. Njezina sestra je ostala trudna još kao maloljetna i rodila je izvanbračnu kćer koja se nedavno udala. Ljudi prepričavaju da je upravo njezin suprug pronašao Jasminin leš u zamrzivaču. Znam da su imali dva zamrzivača, jednog ispod stepenica koje vode u stan u potkrovlju, a drugi je bio u podrumu. Ne znam u kojem je pronađena, ni ništa drugo oko toga - rekao je jedan od susjeda pokojne Jasmine, pišu 24 sata.

Susjedi su tad izjavili da je oko 11 sati došla Hitna, a ubrzo i mrtvački auto, te su odmah povezali da se najvjerojatnije radi o Jasmini.  Potom su dvorište i kuću okupirali policajci i inspektori, te ljudi u „bijelom“ koji su započeli s očevidom i kriminalističkim istraživanjem. 

Osim Jasminine nećakinje, u obiteljskoj kući živjeli su njezina sestra sa suprugom i dvoje maloljetne djece, te Jasminina majka koja radi u inozemstvu.

Njezin odvjetnik Davorin Zlatarek došao je u policiju i savjetovao joj da ne daje nikakav iskaz. Od tada se branila šutnjom. 

Zbog stepenica škrinja se nije mogla otvoriti, na njoj su bile knjige i druge stvari, a poklopac je dodatno bio zalijepljen. Zbog toga su Katarina i David, a navodno im je pomogla i Smiljana, škrinju prvo morali izvući, a zatim i nožem prerezati gumu kako bi je uopće otvorili. Prema iskazima svjedoka, ali i datumima na vrećicama u zamrzivaču iz lipnja 2000., policija je zaključila da je Jasmina nestala tog ljeta.

U to vrijeme u kući su živjele još neudata Smiljana s najstarijom kćeri Katarinom i njezina sestra Jasmina. Majka Katarina povremeno je dolazila iz inozemstva gdje je radila, a tamo je boravio i njihov otac Martin Fredi Dominić kad nije radio na terenu. Kasnije je k njima doselio Ivan Srnec s kojim je Smiljana dobila dvoje djece. 

Tih je godina, ispričali su svjedoci, a potvrdilo policijsko izvješće, Martin imao problema s alkoholom te je 2003. pijan napao Smiljanu pred njezinim suprugom, bebom i tada 7-godišnjom Katarinom, zbog čega je 2004. i prekršajno osuđen. Osim toga, još se sredinom 1990-ih godina potukao u kafiću u Donjem Vidovcu s Josipom Horvatom i teško ga ozlijedio, a tukao se i s kolegama s posla dok su bili na terenu u Istri. Preminuo je od raka pluća 2013., a kraj njega je, godinama kasnije, pokopana i Jasmina.

Smiljana i Ivan dobili su još jednu kćer, a u vrijeme pronalaska tijela u kući su živjeli Smiljana i njezin suprug Ivan s njihovo dvoje malodobne djece, Katarina Dominić Srnec s dečkom Davidom Balentom, a iz inozemstva je i dalje dolazila Jasminina i Smiljanina majka Katarina Dominić.

Smiljana je za ubojstvo sestre dobila 15 godina zatvora što je 2021. godine potvrdio Vrhovni sud. Presuda je pisana na 50 stranica. Ona je jedina, tijekom čitave 2000. godine, živjela u kući u Palovcu i imala je pristup škrinji u koju je stavila tijelo. Potom je zalijepila poklopac da se tijelo ne otkrije. Njezin je otisak prsta pronađen na crnoj vreći koja je bila zavezana preko glave njezine sestre. To su, između ostaloga, kljucne činjenice i dokazi na temelju kojih je Smiljana osuđena. Prema mjestu gdje su pronašli tijelo Jasmine i stanju u kojem je bilo, vještak je rekao kako je žrtva usmrćena u kući u Palovcu u kojoj je čitavo vrijeme boravila osuđena. Na vreći koja je bila na glavi žrtve pronašli su Smiljanin otisak jagodice desnog palca. 

U svibnju 2020., na suđenju Smiljani Srnec u Varaždinu, prvi put su pokazali fotografije škrinje u koju je Smiljana stavila sestrino tijelo.  Na pločici na škrinji piše da je proizvedena u Jugoslaviji 1987., proizvođač je Končar. 

- Časni sude, nisam kriva, nisam je ubila! Pomagala mi je, voljela sam je i uvijek ću je voljeti - pričala je uplakana Smiljana na suđenju.

No sud joj nije povjerovao, a zaplakala je kad je čula presudu. Od tad, njene kćeri i muž su se odselili, a u kući je ostala samo majka. Kad je Srnec izašla iz zatvora zbog operacije kralježnice, mještani su se začudili zašto slobodno hoda Varaždinom. Njena kćer je za 24sata tad izjavila da ju ne zanima gdje joj je majka, no kratko ju je posjetila u kući na Novoj cesti u Palovcu. Tad je Srnec dobila prekid izdržavanja kazne zatvora na tri mjeseca kako bi obavila operaciju kralježnice, a potom i rehabilitaciju koju ne može obaviti unutar zatvorskog sustava. Smiljana se jednom tjedno morala javljati u probacijski ured te u policijsku postaju u Čakovcu. Tražila je od suda da joj produlji prekid odsluženja kazne, ali joj je to odbijeno.

Riječ je o zdravstvenim problemima koji je muče od 1996. Još tijekom sudskog postupka njezina je obrana tražila vještačenje te medicinske dokumentacije kako bi se utvrdilo je li Smiljana sama uopće mogla podići tijelo sestre Jasmine Dominić (23) i spremiti ga u zamrzivač gdje će ostati punih 19 godina. Većina njenih susjeda vjeruju da je kriva, no ima onih koji sumnjaju.

- Mislim da je to netko drugi napravio, ne ona. Imam konkretno dokaz, tu škrinju sam ja nosio kad je bila poplava. Neću vam reći tko je to napravio, ali imam svoje mišljenje - govori susjed Ivan Novak dodajući kako on nije svjedočio, ali je pisao sucu, što nije urodilo plodom.

Pojasnio je da je bio predsjednik kriznog štaba kad je potok Trnava poplavio dio Palovca, uključujući i Novu ulicu, 2001. i 2005. Međimurske novine svojevremeno su pisale kako su vatrogasci premještali tu škrinju i komentirali kako je jako teška. Iako je Županijski sud u Varaždinu tijekom postupka pokušao doći do tih svjedoka kako bi ih pozvao da svjedoče na sud, nisu u tome uspjeli. I njena bivša cimerica iz zatvora vjeruje da je Smiljana uz operaciju, izlazak iskoristila za skupljanje dokaza koji bi ju oslobodili. 

- Nikad ni s kim nije razgovarala o tome. Nitko od onih koji su razgovarali s njom ne smatra da je to učinila. S obzirom na to da ide na obnovu postupka i da je vani, vjerujem da bi mogla sakupiti dokaze. Do njih je teško doći kad ste unutra. Vjerujem da nekoga skriva. Ona je grlata, glasna i brzo govori, ali teško se razumije taj međimurski. Kad bi joj dolazili članovi obitelji u posjet, čuli smo da su se svađali oko neke imovine. Tko zna kakve se sve stvari tu kriju - rekla je za 24sata. 

Misli da se Smiljana nikad nije pokorila zatvorskom sustavu.

- Tamo imate jednu Chiaru Pašić i slične, koji znaju da im je to to i da se nemaju za što boriti. Pokušavaju se dobro ponašati pa možda dobiju neke uvjete. Smiljana se uvijek borila za sebe. Odvjetniku je ispričala mnoge negativne stvari vezane za zatvor i zatvorski sustav. Sigurna sam da je tim informacijama na neki način ucijenila pravosuđe. Kao što sam već rekla, bolje da je puste nego da se diže tužba protiv kaznionice. Požega se boji tužbe. Isto tako, Smiljana je uspjela organizirati sebi premještaj iz trokrevetne sobe, u kojoj je bila s dvije žene koje joj nisu odgovarale, u jednokrevetnu, gdje je bila sama - navodi žena.

Smiljana je svojedobno podnijela i ustavnu tužbu smatrajući da joj je bilo povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.

- Kao što Vam je poznato, moja je stranka osuđena na temelju nedokazanih indicija i iskaza tendencioznih svjedoka i već dulje od dvije godine čeka odluku Ustavnog suda i ukidanje presude. Zbog neadekvatne istrage i dalje ne znamo tko je ubio Jasminu Dominić - rekao je njen odvjetnik Krešimir Golubić.

Dodao je da je temelj ustavne tužbe odbijanje 35 dokaznih prijedloga obrane bez valjanog razloga i to što Vrhovni sud nije dao razloge zašto ne prihvaća argumente iz žalbe.

- Sud je nerazmjerno ograničio obrani mogućnost da stvarno iznosi i dokazuje tvrdnje u prilog svom predmetu čime ju je, u suštini, doveo u neravnopravni položaj u odnosu na suprotnu stranu u postupku. Primjerice, ako sud tvrdi da nitko drugi nije bio u kući osim žrtve i moje stranke, trebao je odgovoriti na pitanja tko je muškarac čiji DNA je pronađen na čarapama oko glave žrtve, čija je sijeda vlas na prstu žrtve te odakle tragovi majke ako sud kaže da ona nije boravila u kući – objasnio je Golubić.

No u siječnju 2024. godine, Ustavni sud je odbacio njenu tužbu, pa je i dalje u kaznionici u Požegi.