ŽVA Fiola već više od 24 godine nastupaju u istom sastavu: Mihaela Gradečak, Sabina Frgec, Ksenija Sović, Nataša Vlahović, Anita Lešković i Nataša Barlović. Povodom velike obljetnice i planova za 2025. godinu, razgovarali smo s jednom od članica zaduženom za komunikaciju s medijima, Sabinom Frgec.

ZL: ŽVA Fiola postoji već 24 godine, a sve te godine djelujete u istom sastavu. Što vas drži na okupu? Koliko je važna sloga među članicama za dobro funkcioniranje ansambla?

Frgec: Okupila nas je prvenstveno ljubav prema glazbi i glazbenom stvaralaštvu, što nas je i  održalo na okupu sve ove godine. Da je bilo izazova, bilo je. U pitanju je šest različitih karaktera, šest različitih načina života, rasporeda i treba to sve uskladiti. Nije nimalo jednostavno, jer kako nas je svega šest odmah se osjeti ako koje nema. Rješenje je u razumijevanju, kompromisu i imanju zajedničkog cilja, a to je da se družimo te da našim slušateljima prenesemo emociju i poruku kroz glazbu. Ne bih željela da zvuči pomalo pretenciozno u odnosu na muške ansamble, ali nama ženama je puno izazovnije i teže uskladiti privatno, poslovno sa slobodnim vremenom, a u ovih 25 godina uvijek je jedna od nas kratko izbivala zbog majčinstva. Evo, nas šestero ima sveukupno devetnaestero djece te nas veseli što se neki od njih aktivno bave glazbom i na neki način su društveno angažirani u zajednici u kojoj žive.

ZL: Kakvim se danas sjećate početaka ansambla?

Fagec: Sada bih se usudila reći da smo bile poprilično hrabre, na neki način i avangardne, jer  onda kada smo mi počinjale nije baš bilo puno malih vokalnih ansambala.  Naš prvi nastup bio je  na Festivalu pjevača amatera  Oro nota u svibnju 2000. i odmah smo osvojile 1. nagradu publike. Izvele smo tada Gibbonijevu pjesmu 'Projdi vilo' u klapskoj obradi. Uslijedili su nastupi u Omišu i Kaštel Kambelovcu gdje smo također osvojile nagrade. Zagorke u Dalmaciji gdje je klapsko pjevanje gotovo dvostoljetna tradicija! Možete samo zamisliti koliko smo jednim dijelom bile iznenađene, a istovremeno jako ponosne što smo na najbolji mogući način predstavile ne samo sebe, već i našu županiju. Na Omiškom festivalu, u večeri izvornih dalmatinskih napjeva, nastupile smo u zagorskim nošnjama naših baka što je bila želja organizatora. Kako smo malo prebirale po fotografijama i uspomenama vidjele smo da smo dosta nastupale, osvajale brojna priznanja, pohvale (što publike što stručne prosudbene komisije, glazbenih kritičara). Nastupale smo i na humanitarnim koncertima, događanjima te surađivale s brojnim udrugama, sastavima, izvođačima  i autorima.

ZL: Na što ste najviše ponosne tijekom ove 24 godine djelovanja?

Frgec: Teško je izdvojiti samo jednu stvar. Mislim da možemo biti ponosne na minuli rad, što smo zapravo bile predvodnice malih vokalnih ansambala koji njeguju a cappella izričaj, ali posebno na ono najvažnije, da smo ostale vjerne sebi, iskrene i autentične kako nas je opisala, nažalost danas pokojna, poznata muzikologinja i glazbena kritičarka Bosiljka Perić Kempf. Nije nevažna niti činjenica da smo 4 puta nastupile na Festivalu orgulja Heferer na kojem većinom nastupaju akademski školovani glazbenici, stoga nam je to još veća čast, jer se glazbom bavimo amaterski i nemamo formalno glazbeno obrazovanje. Tu je i Povelja Općine Gornja Stubica za 20 godina kontinuiranog glazbenog stvaralaštva, a 2023. upriličen je i prijem kod župana Kolara, čime je dano dodatno priznanje našem radu, ali, usudila bih se reći, i svim ostalim malim vokalnim ansamblima koji djeluju na području naše Županije i nesebično pridonose glazbeno- kulturnim sadržajima i događanjima.

ZL: Kakvu sve glazbu izvodite i gdje sve nastupate? Što pjevate onako najradije, za vlastiti gušt?

Frgec: Repertoar nam je poprilično šarolik, od crkvenih korala, srednjovjekovnih skladbi, Mozarta, kajkavskih popevki pa do obrada popularnih pop skladbi za vokalne sastave. Nismo se usko specijalizirale, odnosno odredile za određeni žanr i možda je u tome naša prednost ili kako je Pero Gotovac opisao naš prvi nosač zvuka 'prava mala bombonijera skladbi i izvedbi'. Čuti i vidjeti nas može se na obilježavanju društveno- kulturnih događanja diljem Županije, ali i izvan nje te na raznim manifestacijama iz kulture kao i festivalima. Što najradije pjevamo? Kako vrijeme odmiče, sve su nam draže takozvane starogradske pjesme ili svevremenske ljubavne balade poput 'Moja posljednja i prva ljubavi'. Primijetile smo da je ta Terezina pjesma jako dobro prihvaćena i među mlađom publikom.

ZL: Pjesma 'Vužgi jenu luč' najviše je osvojila srca Zagoraca i postala je jedna od najpoznatijih novijih zagorskih skladbi. Što biste rekle, koja je njezina posebnost?

Frgec: Da, u pravu ste. To je pjesma koja i nakon 17 godina izaziva pozitivne reakcije publike, pjesma s kojom nas ona jednostavno poistovjećuje. Prilikom gostovanja na jednoj radio postaji, voditelj je to pojasnio ovim riječima: 'U ovoj su se pjesmi jednostavno spojili tekst, glazba, izvedba i nastala je magija'. Mislim da je ovo možda najbolji opis zašto ova pjesma živi i dalje.

ZL: Koliko je važno prenijeti emociju na publiku, zajedno s interpretacijom pjesama i kako to uspijevate?

Frgec: Izuzetno važno. Publika mora osjetiti emociju, poruku koju šaljete glazbom i tekstom. Na našem nedavnom koncertu u Kajkavijani publika je jednostavno pjevala s nama, što naše autorske pjesme, što poznate, svevremenske skladbe u našoj obradi. Kako uspijevamo? Kada stanete pred ljude i počnete pjevati zaboravite na stvarnost oko sebe i prepuštate se glazbi, muziciranju i trenutnom doživljaju. Glazba nas oplemenjuje ili, da citiram Krležu, 'glazba je lirska paučina između mozga i srca'.

ZL: Izdale ste nekoliko nosača zvukova?

Frgec: Do sada smo izdale četiri nosača zvuka. V kesni čas, 2001., Veselje ti navješćujem 2002., Vužgi jenu luč, 2011. te  posljednji U srcu Majke Marije 2022. Sudjelovale smo i na snimanju „ Cithare Octocorde“ ( radi se o koralnim napjevima iz 18.stoljeća).

ZL: Nastupate li i dalje po festivalima?

Frgec: Festivale smo nekako zanemarile što zbog nedostatka vremena, ali i financija. Djelujemo kao udruga u kulturi i vrlo smo ograničene resursima, no unazad 4 godine uspjele smo 2 puta nastupiti na „Krijesnici“ ( izdavale smo i nosač zvuka istovremeno)  i to na poziv gđe Tanje Gregurović. Zadnje smo nastupile 2023. na Krijesnici s pjesmom 'Naj zapreti ljubljene oči' autora Rajka i Zdenke Suhodolčan. U ovih naših 24 godine nastupale smo i na Krapinskom festivalu, na festivalu 'Pjesma i tambura', Omiškom festivalu, na Festivalu klapa u Kaštel Kambelovcu, kao i na festivalima duhovne glazbe.

ZL: Kakva je bila godina iza nas? Na čemu se radilo?

Frgec: Kada se malo osvrnemo unazad imale smo ( a naš pojam) dosta nastupa, što samostalnih što gostujućih. Tako smo bile gošće na slavljeničkom koncertu Savskih valova iz Zaprešića (ove godine obilježili su 25 godina rada), a u suradnji s Kajkavijanom iz Donje Stubice održale smo samostalni koncert u sklopu projekta „Kultura na recept.“ Nikako ne znači da su ostali nastupi manje važni, jer svima smo se jednako veselile i rado se odazvale. Koliko su nam prilike to  dopuštale, naravno, pri čemu prvenstveno mislim na vrijeme i privatno-poslovne rasporede  članica.  Ove godine, nažalost, nismo sudjelovale niti na jednom festivalu, jer smo sve raspoložive resurse odlučile usmjeriti na iduću, slavljeničku godinu.

ZL: Iduće godine slavite čak 25 godina rada. Kakvi su planovi za tu veliku obljetnicu, ali i generalno za naredno razdoblje?

Frgec: Jako smo ponosne na tu činjenicu, jer nije lako održati se sve te godine i još k tome u istom sastavu. Jako je puno izazova tu, kao što sam već spomenula ranije. Kako je u pitanju 25 godina djelovanja obilježile bismo ga slavljeničkim koncertom krajem lipnja u sklopu 'Ljeta u dvorcu Oršić', a detalje ćemo dogovoriti najkasnije do sredine siječnja kako bismo sa što manje stresa (ako je to uopće moguće) radile na realizaciji. U planu je izdavanje i kratke monografije kako bismo slikama, ali i tekstom trajno zabilježile naš rad i stvaralaštvo u ovih proteklih 25 godina uz 4 izdana nosača zvuka. Ove godine voljele bismo nastupiti na Krapinskom festivalu i Krijesnici, što opet puno ovisi o vremenu kojeg ćemo imati na raspolaganju.  I na samome kraju, iskoristila bih ovu priliku da u ime svih članica Fiole, zahvalim Zagorskom listu na medijskom praćenju svih ovih godina te da svim čitateljicama i čitateljima, zaželim mirnu, zdravu i uspješnu novu 2025. godinu.