Posljednjih se godina Krapinsko – zagorska županija profilirala kao regija koja proizvodi odlična bučina ulja, koja postižu najbolje rezultate na domaćim, ali i međunarodnim ocjenjivanjima. Stoga i ne čudi da su zagorski proizvođači i ove godine sa 62. svjetskog natjecanja Monde Selection u Bruxsellesu donijeli zlatne medalje.

Jedan od njih je i OPG Ivan Osrečak iz Gornje Stubice, kojega smo posjetili ne bi li saznali kako se proizvodi ponajbolje zagorsko bučino ulje, koje je osvojilo nepca na svjetskom natjecanju.

Dočekao nas je Veljko Osrečak, Ivanov otac, koji je ipak za sada najzaslužniji za to što OPG posluje i što proizvodi ovako kvalitetno ulje. – Supruga i ja smo najaktivniji na OPG – u. Ja sam doma pa ipak imam najviše vremena, tako da sam i najviše angažiran, a mladi pomognu koliko stignu – kaže Veljko.

OPG je registriran 2017. godine. I prije su, kaže, sadili buču, uz ostale kulture česte u Zagorju. No, onda je buča ipak prevagnula. To se pokazalo solidnim, osobito prijašnjih godina, iako su ovako vrijedne zlatne medalje počele stizati tek posljednjih godina.

Ovakve nagrade i priznanja, kaže Veljko, itekako su im od velikog značaja, kako bi znali koja je pozicija njihovog proizvoda na tržištu. Sudeći po zlatima, a osobito posljednjem sa svjetskog natjecanja u Bruxsellesu, vrlo su visoko. – Lijepo je kad vidiš da netko cijeni tvoj proizvod i da si postigao željenu kvalitetu. Tri godine za redom dobivali smo zlatne medalje na ocjenjivanju Aple – Adria u Varaždinu, a sada zlatnu medalju na svjetskom ocjenjivanju u Bruxellesu – kaže Veljko, dodavši kako zahvaljuje Krapinsko – zagorskoj županiji koja je organizirala slanje uzoraka na ovo svjetsko natjecanje.

Sa zlatnom medaljom, OPG Osrečak dobio je i markicu koju stavlja na svoja ulja, a koju smije koristiti naredne tri godine, koja je potvrda ove zlatne medalje.

O čemu ovisi kvaliteta? – Zapravo, o svemu. O podneblju, vrsti zemlje, načinu obrade. Kvaliteta ulja na natjecanjima se određuje putem analize masti i kiselina, kroz cijeli elaborat koji se napravi za određeni ulje. A na ovom svjetskom natjecanju, o tome su odlučivali i poznati svjetski kuhari, koji su ga degustirali – pojašnjava Veljko te dodaje kako iako mnogi misle da se ovime vrlo jednostavno baviti, zapravo je to mukotrpan posao.

-Puno ljudi zasadi buče, misleći da je to lagan posao. Nije. Ništa ne ide brzo, a ako nisi prisutan, zaraste korov, a to je onda loše na buče. Puno je posla oko toga. Treba pogoditi vrijeme sadnje za početak, da bi berba bila na vrijeme. Ako je sadnja prekasno, buča kad sazri nije dobra. Ako je sadnja prerano, suša uzima svoj danas. A da ne govorim o prirodnim nepogodama poput tuče, koja nam je jedne godine uništila čitav urod ovdje u Zagorju. To vam je tvornica pod vedrim nebom, vremenski uvjeti su ono o čemu najviše ovisimo – priča nam Veljko, koji buče sadi na tri hektra zemlje u Zagorju i još oko 6 i pol hektara na iznajmljenoj zemlji van županije.

Veliki problem zagorske poljoprivrede jesu male parcele zemljišta, što poljoprivrednicima otežava proizvodnju, slažu se mnogi. – Male parcele su veliki problem, jer onda moramo saditi i obrađivati na više strana. Ako nekog moliš da ti iznajmi zemlju, misli da budeš ne znam kaj zaradil na tome. Procedure su to, pa sam ja otišao malo dalje, van županije, gdje sam iznajmio zemlju. Problem je i kvaliteta zemlje. Najbolje su parcele na kojima ima dosta vlage, uz šume ili potoke. No, to su manje-više livade, koje se, prema novom zakonu od 2018. godine, više ne smiju orati – dodaje.

Veći dio posla odrađuje se strojno. – Zemlja se protiv korova tretira prije sadnje. Dok buče rastu, vrlo je važno da ih korov ne preraste. Kad se peteljka tikve počne sušiti, ona se odvaja od bučnjaka i barem 15 dana treba još odstajati na njivi, da bi se koštica odvojila od stjenke. Berbu nam obavlja kombajn. Potom se poberu koštice na kojima ostale sluz, nju je potrebno odmah maknuti, da koštica ne bi fermentirala. Nakon što sluz dobro isperemo, koštice idu na sušenje. Najbolje prirodno. Imam mreže s rešetkama na koje slažem koštice i sušim na suncu. Nakon toga slijedi čišćenje. Pomoću ventilatora ispušem ljusku s koštica koja je odgovorna za gorčinu ulja. Nakon toga koštice se skladište u papirnate vreće, a u uljaru ih odvozim po potrebi. Koštica se melje, potom peče i preša – pojašnjava nam proces. 

Osim hladnog i toplo prešanog ulja, u ponudi imaju brašno od bučinih koštica, zasoljene koštice te namaz od koštica u nekoliko okusa.

Jednako kao i priznanja i medalje od struke, ovog proizvođača vesele zadovoljni kupci. Svojim uljima opskrbljuje restorane po Zagrebu, prodaje i na kućnom pragu, ali najviše po sajmovima. – Sajmovi koje organizira Županija, poput 100% zagorsko, su jako dobri. Takvih bi događanja nama proizvođačima trebalo više. U Zagrebu i Rijeci uspijemo jako puno prodati i tu vidimo koliko kupci cijene naš proizvod. No, i ja kao proizvođač dužan sam kupcima prezentirati svoj proizvod, pojasniti kako se pravi i zbog čega je izvrstan, dati im na degustaciju i onda niti jedan kupac ne ode a da ne kupi ulje – kaže Veljko, dodavši kako su i vrsni kuhari sada počelo malo više ne samo koristiti, nego i prezentirati bučino ulje i njetove blagodati u kuhinji kod mnogih jela, što se do sada samo radilo s maslinovim uljem. – Do sada se samo prezentiralo maslinovo ulje. Ja ga poštivam i volim, no i bučino ulje jednako je dobro na svoj način – dodaje.

Doznajemo i kako se cijene bučinog ulja na tržištu kreću oko 20 eura po litri. Cijena je to koju kupcima nije teško platiti, ako za taj novac dobivaju kvalitetno i vrhunsko bučino ulje, baš onakvo kakvo se pravi na ovom OPG – u.