Nedaleko od samog centra Krapinskih Toplica, točnije u Vrtnjakovcu, smjestilo se Izletište „Kod Đurđe“. Sve je počelo obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom kojim se obitelj Halapir bavi već dugi niz godina. Na njihovom OPG-u može se pronaći svega, od vina, voća, povrća, pataka, gusaka, ovaca, a sve u cilju da u svojem izletištu „Kod Đurđe“ ponude domaće specijalitete karakteristične za Zagorje. Kako kaže vlasnik Ivan Halapir, još kod sadnje vinograda, zasadili su više računajući da će u budućnosti moći prodati svoje vino na svom kućnom pragu. Tako je i krenulo, proizvodnja na OPG-u se povećavala i trebalo je osmisliti nešto gdje bi se ti proizvodi najbolje iskoristili.

- S obzirom na to da je moja supruga Đurđa vrsna kuharica, odlučili smo otvoriti prostor gdje ćemo nuditi gostima Krapinskih Toplica pravu domaću zagorsku hranu. Prostor u kojem se nalazi izletište rodna kuća je moje žene, nekada davno tu se nalazila trgovina, mi smo sve to prenamijenili i 2018. godine ovdje smo otvorili izletište, odnosno mali obiteljski restoran. Sve smo osnovali svojim trudom, nismo koristili nikakva tuđa sredstva, malo pomalo stvorili smo prostor kakav je danas. Želimo da se ovdje naši gosti osjećaju kao kod kuće, čemu pridonosi naš ambijent i detalji u sklopu njega. Poseban je gušt gostima pojesti ručak pod našim brajdama ili pak unutar restorana koji svojim uređenjem podsjeća na pravu zagorsku kuću – kazao je Ivan. Odlučili su da s jelovnikom neće ići u širinu, cilj im je nuditi samo tradicionalne specijalitete. – Mi smo zamislili posao na takav način da nećemo nuditi meni sa stotinjak jela, nego smo odlučili nuditi pravu zagorsku hranu. Nudimo pet, šest jela koje se nude u à la cartu, toga se držimo i ta jela stalno imamo u ponudi. Najjači posao je vikendom jer tada radimo posebne ponude i povećava se broj glavnih jela još za sedam ili nekad i za deset jela – rekao je Ivan.

Posebnost ovog obiteljskog restorana je da se sva hrana sprema po tradicionalnoj recepturi i od domaćih namirnica. Oko 80% namirnica za pripremu jela stiže upravo iz OPG-a Halapir, a ostatak otkupljuju od lokalnih OPG-ova kako bi zadržali tu posebnu domaću notu te pomogli drugim obiteljskim gospodarstvima da prodaju svoje namirnice. Upravo iz tog razloga u svom prostoru nude npr. med ili likere drugih proizvođača. Kako kažu vlasnici, njihovi gosti nikad ne odlaze praznih želuca i rijetki su oni koji se ne vraćaju ponovo. Poznato je da su porcije hrane posebno obilate i naravno ukusne. Zbog turističkog i zdravstvenog potencijala Krapinskih Toplica, dolaze im gosti iz svih krajeva Lijepe naše i šire. U ponudi se može pronaći purica s mlincima, pečena guska ili patka, janjetina, a sve je to uzgojeno na farmi obitelji Halapir. Tu je i nezaobilazna bučnica, zagorski štrukli, specijalitet kuće kuhani štrukli sa zapečenim prezlama na maslacu s dodatkom grožđica. Isto tako u ponudi je i Đurđina kreacija zvana „Kotlet iz trsja“ što uvijek iznova posebno oduševi goste. Na meniju se nalaze i koštalci, za što vlasnici kažu da su gotovo sigurni da se ne nudi nigdje u Zagorju, a to su pljeskavice od smjese za zagorske domaće kobase. Gostima je to nešto potpuno novo i veoma ukusno. Domaći džemovi i palačinke, kompot, sok od bazge, marelice i maline, pite od jabuka, orehnjače, makovnjače, krafne, buhtle i ostali starinski zagorski kolači dio je slatke ponude Izletišta „Kod Đurđe“.

 

- Kada smo počeli, slabije se znalo za nas, dolazili su uglavnom domaći gosti, ali kako je posao rastao, tako su nas otkrili mnogi, obitelji iz Zagreba koje redovno dolaze tu na ručkove i gosti s cijele obale dolaze nam ovdje, sve od Dubrovnika pa do Pule. Nama gosti dolaze iz daleka samo na naše pileće pohance. Na tome možemo zahvaliti našoj bolnici u Krapinskim Toplicama gdje dolazi veliki broj ljudi, što zbog liječenja i što zbog kupališta. Obično u Krapinskim Toplicama gosti pitaju gdje se u blizini može pojesti nešto tradicionalno zagorski i tada ih upute k nama – istaknuo je vlasnik i dodao kako u budućnosti razmišljaju o otvaranju smještajnih kapaciteta u sklopu restorana. – Fali smještaja, ne samo kod nas, već i na cijelom području Krapinskih Toplica. Nas često ljudi zovu i pitaju da li imamo mogućnost smještaja, mi nažalost još sada nemamo, ali i to je u planu. U procesu smo apliciranja na Europske fondove i nadamo se da ćemo uskoro krenuti uskoro s projektom uređenja smještaja u sklopu izletišta „Kod Đurđe“. Tada bi na neki način zaokružili našu ponudu. Naše Zagorje ima mnogo toga za ponuditi gostima, tu su naše toplice, dvorci, naše svetište u Mariji Bistrici i mi se zato trudimo da upotpunimo tu ponudu i s naše strane. Dva puta smo već koristili potpore, dobili smo ih od strane Krapinsko – zagorske županije što nam je puno pomoglo u kupnji opreme za naš prostor. Zatim smo dobili drugo potporu koja je bila od strane Ministarstva turizma i s tom potporom smo krenuli u dogradnju našeg objekta jer zamisao nam je da se izgradi još jedna sala. Imamo i veliki objekt u sklopu vinograda, tamo se također nalazi prostor za čuvanje i preradu vina i jedna sala, ali imamo u planu i tamo urediti smještajne kapacitete – rekao je vlasnik.

Đurđa je kazala kako gosti često kao suvenir svojim kućama ponesu protvan bučnice, nekog kolača, orehnjaču ili makovnjaču ili domaće kobase. – Gosti često kupe i sa sobom ponesu bučnicu ili neki kolač kao suvenir, ponekad nose još smrznuto pa ispeku kod svoje kuće. Meni je želja da u sklopu ponude otvorimo i malu suvenirnicu koja će nuditi gostima i tradicionalne suvenire kao što su licitari, drvene igračke i medenjaci – kazala je Đurđa. - Naš primarni cilj je zadržati tradiciju našeg Zagorja i nuditi prozvode iz domaće proizvodnje. Teško je sve to održavati, uz posao u obiteljskom restoranu, poljoprivreda traži svoje. Treba se sve na vrijeme odraditi, treba uzgajati plodove, ubrati ih, tu je i briga i o životinjama. Obrađujemo 4 tisuće čokota vinove loze te oko 7 i pol hektara. Sijemo kukuruz i pšenicu, dio pšenice vozimo u mlin za brašno od kojeg radimo naš domaći kruh. U našem poslu je veoma važan entuzijazam kojeg mi imamo i na taj način i sve uspijevamo odraditi. Želimo poručiti ljudima da se čim više bave ovakvom vrstom proizvodnje jer svaka destinacija je bolja i bogatija ako ima prave tradicionalne ponude na tom području – poručuju Halapiri.

Unuci Ivana i Đurđe Halapir