I dok gotovo svi danas živimo na brzoj hrani, a dobra se i zdrava, ali i vrlo jednostavna, starinska jela češće poslužuju u restoranima kao specijaliteti, a manje kuhaju u domaćinstvima, jedna je Zagorka upravo ta jela na kojima je odrasla odlučila sačuvati od zaborava i zabilježiti.

Knjiga s 50 recepata

Ljubica Radovečki iz Svetog Križa Začretja izdala je svoju prvu knjigu starinskih recepata, koju će predstaviti javnosti ove nedjelje, 9. veljače. Knjiga sadrži 50 recepata i 12 poglavlja, obzirom da je Ljubica recepte podijelila po mjesecima. – Kuhinja je prije ovisila od onoga kaj smo imali doma, kaj smo uzgojili. Tak se i kuhalo. Primjerice, u siječnju je još uvijek bilo zimske hrane, pa se pripremalo dimljeno meso, repa, meso s paca, bažulj s zeljem. Veljača prikladno donosi krafline za fašnik, a onda već ožujak uskrsni meni i specijalitete poput šunke u kruhu. S proljećem i toplijim vremenom već se dela vani, krave se vode na pašu, a onda ima i više mlijeka i sira, pa se dela suhi sir i razna druga jela od sira. U svibnju se već sijeno kosi, po ljetu rad na traniku, pa je trebalo za težake kuhati. Često su se kuhali čušpajzi. Ak je bilo mesa dobro, ak ne, mamek je makar koružnjaču napravila ili bučnicu. Prema jeseni su se mahune kuhale, na jesen je mama pekmez od šljiva kuhala – prošla je kroz svoje recepte 62 – godišnja Ljubica, rodom iz Sekirišća.

Kuhinja mame Milkice

Kuhati je, kaže, naučila uz svoju mamu Milkicu. – Odrasla sam u velikoj obitelji. Jedno vrijeme u kući nas je bilo 12: nas devetero braće, mama, tata i teta. Mama je kuhala tri puta na dan. Koristila je ono kaj smo imali i mogli uzgojiti doma. Radila je sama pekmeze, sijali smo i mak, hajdinu, brašno smo imali svoje koruzno i šenično, čučeke uzgajali i svinje, a na vrtu svakojakoga povrća. Danas to nije tak. Danas po sve idemo u dućan – kaže Ljubica, koja je pomagati mami u kuhinji počela već kao mala djevojčica. – Čim sam mogla, prvo sam pomagala prati posudu. A onda i kuhati – prisjeća se Ljubica.

Trebalo je pripremiti tri obroka svaki dan za tako veliku obitelji, ali i težake kad su krenuli radovi u polju, stoga je svaka pomoć mami Milki u kuhinji i te kako dobro došla. - Za doručak se jela kaša, krumpir z role s čvrčkima, sir i vrhnje ili župica. Za ručak čušpajzi, gulaši, sarma… Nije uvijek bilo mesa, malo bolja jela z mesom pripremala su se v nedjelju i za blagdane. Kad smo seli za stol, nitko nije rekel 'ja to neću jesti'. Kaj se delo na stol, to se jelo. A ne kak danas, kad svi biraju. Ak nekome neke ne paše, ide u frižider, tam uvijek ima salame ili neke gotove hrane – priča nam ova simpatična baka koja je knjigu odlučila izdati kako bi zabilježila sve one recepte kojih se sjeća iz djetinjstva, a koje još i danas rado priprema. – Zagorska kuhinja me impresionira, to su recepti na kojima sam odrasla. Malo tko to danas više kuha, svi uglavnom žive na brzoj hrani. Kuhanje prije svega treba voljeli, ali ja vjerujem i nadam se da ima još domaćica koje budu poželjele skuhati neko od ovih jela iz knjige, kao i onih koje prepoznaju sva ili mnoga od ovih jela, jer ih još i danas rado pripremaju svojim obiteljima – kaže Ljubica.

Koruzni kruh

Najviše se, dodaje, sjeća mirisa domaćeg koruznog kruha, koji se pekao jednom tjedno. – Subotom je mamek pekla kruh u krušnoj peći. Posebna sjećanja imam na to, na te okuse i mirise. Kruh se tad nije bacal, čuval se. Po kruh se nije išlo u dućan. Danas kruh koji kupite u dućanu drugi dan više nije dobar za jesti, tvrdi je. A ovaj koruzni kruh, kakvoga je mamek pekla, on je mogel stajati tjedan dana, ako ga nismo prije pojeli – prisjeća se Ljubica i prepričava nam recept.

Upravo je kruh u ta vremena bio glavna i osnovna namirnica prehrane svake obitelji. – Prije je i svaka hiža imala krušnu peć, pa su mame i bake mogle peći kruh. Ak si imel kruha doma, nisi bil gladan. Koruzna melja, malo ražene i šenične, davali su kruhu takvu kakvoću, kakve danas nema u ovima iz dućana. Bil je mekan i nije se pokvaril tjedan dana. Ak se i spljesnivel malo, to se ostrugalo i rezao se dalje. Ak bi opala šnitica na pod, digli smo ju, kušnuli, deli na stol i dalje jeli. Koruzni kruh bil je toliko hranjiv da je svakom mala šnitica bila dosta. A ak bi sfalelo, onda je mamek spekla i šenični kruh kroz tjedan – prisjeća se Ljubica.

Kruh doma danas mijese rijetki. Mnogima ne ide od ruke, nekima se ne da primiti posla. – Svaka čast pojedincima i pojedinkama koje vole doma ispeći kruh, jer lakše je ići u dućan. Treba volje za to, a treba to i voljeti. A danas tome smetaju pedikura i manikura i dugi nokti – dodaje, prisjetivši se i kako je iza toga posla uvijek ona morala oprati veliko korito. Nije joj to, kaže, uvijek bilo milo kao djevojčici, no sada ju uz te poslove vežu posebna i topla sjećanja.

Domaća zdrava hrana

Drugačije se, kaže Ljubica, prije sve radilo i kuhalo. – Bilo je više zajedništva, a svatko je i znao svoje zadatke. Znalo se i da je ručak u podne. Večera je uvijek bila zajednička, a najčešće se kuhala ruljena kašica, bažulj z lukom, čvrčki, špek, kaj smo već imeli. Moja braća čekala si pred vratima kad bi mama i baka dojile krave, da bi se odma napili toploga mlijeka! I bažulj z noklecima smo voljeli mi deca, a tek ajngemahtec! Danas deca vole samo pileće filee, ne daj Bože da vide čučekovu nogicu ili kaj slično. Najdraža im je brza hrana. No, nažalost, tak ih se navikne. Treba mladima usaditi i dati preporuke da je današnje vrijeme takvo da su ljudi previše bolesni, a to kaj v dućanu kupimo, sve je to kemija. Ovo kaj doma skuhamo, ak još imamo i svoj vrt i domaće, koliko toliko je zdrava hrana. Ono kaj se nekad jelo bilo je najzdravije, juhe lagane, čušpajzi, bez puno mesa, bez puno začina, malo soli, bibera i možda vegete. Svi začini koji se danas stavljaju u hranu jesu fini, ali nisu zdravi. Ja i danas najradije kuham juhe. A od deserata… Štruklja sam spekla na kilometre, sirne, jabučne, pa i od višnji i hajdine, kakve je moj tata Slavko voljel, pa onda gibanice, buhtline… - nabraja Ljubica.

Recepti s koljena na koljeno

Ova vrijedna Svetokrišćanka udala se s 19 godina, iz Sekirišća u Kozjak. – To znanje i recepte, koje me naučila mama, donijela sam u novi dom kao snaha. Morala sam se i tu prilagoditi i kuhati za cijelu obitelj. Svekrva je voljela kuhati, no kad sam ja došla polako je prepustila kuhanje meni. Pekla sam kolače, kremšnite, suhe kolače, kuglofe, gibanice… A i tu su se recepti već razlikovali. Već u drugom selu sam vidjela da se neke stvari pripremaju drugačije. Ako gledamo naše Zagorje, svaki kraj ima neke svoje recepte i dosta se razlikuju. Već je razlika od sela do sela, pa i svaka obitelj je imala svoj način kuhanja. Po tome je naše Zagorje bogato – kaže Ljubica, koja ima dvije kćeri, Irenu i Martinu te sina Marka, kao i četiri unuke: Viktoriju, Evu, Anu i Miu. Kćer i sin bave se ugostiteljstvom te su preuzeti obiteljski biznis 'Klet Kozjak', koja, uz ostalo, nudi razna domaća tradicijska jela po starinskim receptima. Ljubica još uvijek pomaže djeci u restoranu kako god stigne, a ponajviše kad treba zamijesiti koruzni kruh. No, najsretnija je što je ljubav prema kuhanju prenijela na djecu, a onda i na unuke. – Obje kćeri i sin rade u 'Kleti Kozjak'. I najstarija unuka sada je treći razred hotelijersko – turističke škole. Moje unučice jako vole mijesiti i peći kolače, puno toga znaju odmalena same pripremiti i napraviti i na to nas najponosnija. Sretna sam kad znam da ne budu nekud došle i rekle da su bile gladne, jer si znaju same pripremiti i skuhati, a polako shvaćaju i to da su domaće stvari najbolje, pa vole pojesti starinska jela na žlicu – ponosna je Ljubica.

Babičini kolači

Naša je sugovornica već 13 godina sudionica 'Babičinih kolača', na kojima je lani odnijela drugo mjesto. – Prve godine bila je moja mama, a poslije, kad sam postala baka, sudjelovala sam ja. I tako sam prošle godine osvojila drugo mjesto – priča nam Ljubica. Žiri su osvojili njezini paketići, koji iza sebe imaju posebnu priču. – Mi smo velika obitelj i više puta godišnje se sastajemo na Sentijevom brijegu kod mame Milkice, tako i za Božić. Nje nažalost više nema, no mi smo nastavili tu tradiciju, pa se cijela familija za Božić nađe pri njezinoj hiži. Svaki donese ono kaj ima doma i svi skupa jedemo. Šogorica Vesna jedne je godine donijela paketiće i svima su se dopali – kaže Ljubica.

Kako je već godinama sudionica 'Babičinih kolača', treba svake godine osmisliti nešto novo što će predstaviti, pa je tako lani dobila ideju da napravi paketiće, koji su na kraju bili pun pogodak. – Zagorje je poznato po štrukljima, gibanicama, strepama i zlijevkama, ali moramo biti inovativni. Moji su paketići od crnog brašna i meda. Tijesto koje se zamijesi odmara preko noći, a onda se razvalja, reže na kvadratiće i puni filom od oraha i naranče, slaže poput paketića, na koje se stavlja badem – ispričala nam je, dodavši kako je manifestacija 'Babičini kolači' jedan lijepi način da se starinski recepti čuvaju i predstave drugima, ali i da babice razmijene recepte.

'Mamekovi recepti'

Ljubica će svoju knjigu 'Mamekovi recepti' predstaviti 9. veljače u pastoralnom centru u Svetom Križu Začretju. Recepte koje je vrijedno skupljala podijelit će s drugima ujedno i na godišnjicu smrti mame Milke, koja ju je svemu tome naučila. – Ideja je došla od strane Marija Kroga, koji je ujedno izdavač, prije godinu dana. Tad sam krenula pisati sve recepte, kako bi nastala ova knjiga za koju se nadam da će poslužiti mnogima – kaže Ljubica. Obzirom na veliko iskustvo od malih nogu, a koje je stjecala uz svoju majku te brojne recepte koje i dan danas voli pripremati i prenosi na mlađe generacije, šteta bi bilo ne imati jedan ovakav zapis i sačuvati barem dio starinskih zagorskih recepata od zaborava. Upravo to je Ljubica napravila, pospremila ih u knjigu koja će, osim čuvanja tradicije na kojoj su odrasli naši stari, biti poticaj novim generacijama da nauče recepte i okušaju se u njima.

Mamekov koruzni kruh

Sastojci:

3000 g kukuruznog brašna

1000 g pšeničnog brašna

500 g raženog brašna

4 žlice soli

3000 ml vode

2 kockice svježeg kvasca (84 g)

1 žlica šećera

50 g raženog brašna

50 ml vode

100 g raženog brašna

300 ml vode

10 listova kupusa

Prosijati kukuruzno, raženo i pšenično brašno, izmiješati i posoliti, preliti kipućom vodom i izmiješati. Prekriti krpom i ostaviti da se ohladi. Kvasac izmiješati s brašnom, šećerom i vodom, pustiti da se digne, dodati ohlađenom brašnu i zamijesiti tijesto. Oblikovati kruščić, posipati brašnom i napraviti križ na srediti, pustiti oko pola sata da se diže. Prije pečenja kruh premazati s premazom od brašna i vode. Kruh se peče oko dva sata.