Mlada krapinska mezzosopranistica Vanja Turner debitirat će na ovogodišnjem krapinskom Festivalu
Vanja glasom podsjeća na slavnu Ružu Pospiš Baldani
U retrospektivnoj večeri „Popevke zanavek“ ovogodišnjega Festivala kajkavskih popevki u Krapini debitirat će rođena Krapinčanka Vanja Turner, čiji je otac Adalbert, poznatiji kao Juci, solist Gradskoga kazališta „Komedija“ u Zagrebu. Nekoć je, kao član Kvarteta Gubec, i on pjevao na krapinskoj festivalskoj pozornici, od 2001. do 2004. godine. Kao solist nastupao je i na DORI i Zagrebfestu, a profesionalno glazbom se bavi od 1992. godine. Suradnju s kazalištem „Komedija“ počeo je ulogom u rock mjuziklu „Kosa“ i rock operi „Gubec beg“.
Narodna kaže kako „jabuka ne pada daleko od stabla“. Tako je i u Jucija i njegove kćeri genetika odigrala svoje. - Nikad neću zaboraviti kada me tata prvi put doveo na pozornicu „Komedije“ i rekao: “Zlato, jednoga dana ovo može biti i tvoj dom“. Od toga dana sam znala – prisjeća se Vanja koja je od malih nogu bila okružena glazbom. S tatom Jucijem se pjevalo, a s majkom Iris je svirala klavir. Vanja je u Krapini završila osnovnu glazbenu školu, smjer klavir, ali se kasnije opredijelila za učenje solo pjevanja,pa je zbog promjene glavnog predmeta prvo upisala pripremne razrede.
Pjevački početak u Pregradi
Uz opću gimnaziju u Krapini, završila je i Srednju glazbenu školu u Pregradi. -Pripremni razredi su mi brzo prošli, jer sam sve teorijske predmete lako rješavala, tako da sam se mogla fokusirati na pjevanje. U početku me bilo strah kako ću zvučati i kojom brzinom ću napredovati jer je solo pjevanje bio novitet za mene. Na tom putu pomogla mi je moja profesorica pjevanja, Olena Hryazyeva Ciglenjak, podrijetlom iz Ukrajine, koja bi me svaki sat dočekala s osmijehom na licu. Rad s profesoricom Olenom pamtit ću cijeli život zbog svega što me naučila o pjevanju, ali i zbog svih trenutaka smijeha i plača koje smo provele zajedno. Divna je pedagoginja, puna entuzijazma i pozitive, i dala mi je golem vjetar u leđa da nastavim dalje pjevačkim vodama. Vanja nije uspjela položiti prijamni ispit na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, ali uspjela je na Muzičkoj akademiji u Puli, u kojoj, kao stalna suradnica, solo pjevanje predaje poznata operna umjetnica , prof.art.Lidija Horvat Dunjko, koja je pročelnica Odsjeka za pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, tako da je Vanja u dobrim pedagoškim rukama.
Profesorica hvali studenticu
-Ne mogu vam opisati svoju sreću što imam priliku raditi s njom. Voli svoj posao i mi pjevači smo produkt te ljubavi i energije koju nam daruje. Obožavam trenutke kad mi na satu otpjeva frazu iz neke arije, a naježim se osjetivši koliko muzikalnosti i emocija može imati jedna osoba. Za svakog od nas uspije naći odgovarajući pristup i komunikaciju- kaže Vanja koja je završila dvije godine studija. Ni Vanjina profesorica ne štedi na pohvalama. -Vanja je predivna, jako talentirana i marljiva studentica. Prekrasnog glasa, kreativna, glumstvena i marljiva. Sigurna sam da će se razviti u traženu i respektabilnu umjetnicu. Užitak je biti dijelom razvojnog puta takve mlade perspektivne osobe- kaže prof. Horvat Dunjko.
A kakva je Vanja studentica, dovoljno kazuje što je ovogodišnja dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta Jurja Dobrile za najbolji uspjeh na Muzičkoj akademiji. K tome, potkraj ožujka u krapinskoj župnoj crkvi sv. Nikole , s kolegicom Sandrom Bohm, sudjelovala je u izvedbi Pergolesijeve „Stabat Mater“. S Komornim orkestrom zagrebačke Muzičke akademije otvarala je Zagrebačko glazbeno proljeće, izvodeći djela Monteverdija i Vivancosa. Sudjelovala je i u projektu pulske Akademije , sudjelujući ulogom Sorceresa u izvedbi opere „Didona i Eneja“. Afirmativno za mladu mezzosopranisticu na početku karijere! Dakako, postoji mogućnost da nastavi studij u Zagrebu. - Ne dolazi u obzir! Zaljubila sam se u Pulu. Imamo najnovije uređen studentski dom, odličnu kuhinju …i tko jednom dođe u Pulu vjerujem da želi tamo i ostati. Veseli se krapinskom festivalskom debiju, jer još je kao djevojčica sudjelovala na tzv. „malom kaju“, kao solistica i članica zbora. Organizator joj je namijenio popevku Vanje Lisaka „Imam ga rada“ iz festivalske 1977. godine.
- Pjevati u svojem gradu i pred svojim sugrađanima poseban je osjećaj, jer znaš da si tu doma – kaže simpatična sugovornica za čiji glas glazbeni znalci kažu da neodoljivo bojom podsjeća na glas slavne Ruže Pospiš Baldani, Radobojčanke po ocu. K tome, Vanja će sudjelovati i u glazbenome dijelu programa Recitala kajkavskoga pjesništva, uz glazbenu pratnju Tonija Eterovića. A tata Juci? Ljetos odmara. Odaziva se pozivima prijatelja koji organiziraju svoje koncerte. Tako ga ja tenor Tvrtko Stipić,solist Opere zagrebačkoga HNK, pozvao na svoj koncert u Novom Vinodolskom, gdje su tri basa, uz Jucija solist HNK Siniša Štork i mladi student Lobel Barun ,oduševili gledateljstvo. Veseli se novoj kazališnoj sezoni u matičnoj kući. Pjeva sa vojnim jazz orkestrom, a s Trpimirom Jerkovićem priprema album s uglazbljenim stihovima hrvatskih pjesnika.