Svi koju poznaju načelnicu Mača Mladenku Mikulec poznaju i njezin umjetnički talent. Mladenka je završila Agronomski fakultet i magistrica je krajobrazne arhitekture: mag. ing. prosp. arch. i načelnica općine Mače. - U svakome se kriju neki talenti, samo je razlika u tome da li ćemo ih smatrati vrijednima i koristiti kroz život ili ćemo misliti da je to "ništa posebno" te pustiti da nas život ponese u svom smjeru. Nema ničega ljepšeg nego raditi ono što volimo i voljeti ono što radimo – otkriva načelnica Mača te dodaje da se u njezinom životu upravo izmjenjuju upravo te dvije ljubavi prema poslu.

Puna kuća crteža i črčkarija
- Od malena je kuća bila prepuna mojih črčkarija. Školski zidove je često krasio moj crtež, a upravo je i fakultet koji sam odabrala "onaj na kojem se crta". Za Krajobraznu Arhitekturu nisam do tada ni čula ako da ne mogu reći da sam maštala o tom obrazovanju od malena. Krenula sam jer se crta. Upravo je u tome tajna: iz ljubavi prema crtanju zavoljela sam i fakultet i sve gorko-slatke brige koje su uslijedile. Za vrijeme studiranja našla sam honorarni posao; vodila likovne radionice u jednom Kulturnom centru. Veze sa kreativcima koje sam tamo upoznala su neraskidive. I dan danas, poslovno se ispreplićemo, surađujemo ili srećemo – priča n am za svoj umjetnički put Mladenka.

Meksiko i SAD
Tokom i nakon završenog studija dosta je putovala. Posjetila je puno zemalja, no najveći utisak na nju su ostavili Meksiko i SAD. Tokom tromjesečnog boravka u Americi razmišljala sam i o ostanku tamo. Standard života je potpuno drugačiji, a poslovne prilike nemjerljive. Odradila sam nekoliko projekata te naslikala stotinjak slika, a narudžbe su konstantno pristizale. Također, krajobrazna arhitektura je nešto u čemu sam vidjela veliki potencijal za ostvarenje karijere. 3 mjeseca bila su dovoljna da odvagnem pluseve i minuse života u dalekom svijetu, daleko od Hrvatske. Vezana sam uz svoju obitelj, i bilo mi je teško pomisliti da bih eventualno jednom godišnje mogla doći kući. Zaključila sam da se uspjeti može svugdje ako si dovoljno uporan, ako prepoznaš svoj talent te imaš jasnu viziju, a ponekad treba prihvatiti i prilike koje ti se slučajno nađu na putu – ispričala je načelnica.

'Ne postoji škola ni tečaj za načelnika'
Vratila se kući odlučna da i ispod svog rodnog komada neba, rekla je, može napredovati i učiniti nešto dobro. Nekoliko dana nakon mog povratka u Hrvatsku, krenula je kampanja za lokalne izbore. To je bila ona slučajnost, koju sam prihvatila kao znak da je baš to jedan od načina kako direktno djelovati u svojoj lokalnoj zajednici, napredovati i mijenjati sredinu u kojoj živiš – prisjetila se Mikulec. -Biti izabran na lokalnim izborima je jedan pomiješani osjećaj. Istovremenom je tu euforija, ponos ali i veliki strah. Ne postoji škola ni tečaj za načelnika, nisi siguran što te čeka i da li ćeš to moći. Dobro je biti samokritičan, biti svjestan da je ovo radno mjesto privremeno i da u svemu treba ostati čovjek. Jednom ću ponovno hodati svojim ulicama samo kao Mladenka i želim da tada svakoga mogu pogledati u oči i da znam da sam ovo doba kao načelnica napravila najviše koliko sam mogla za naše Mače – ističe naša sugovornica.

Noćni rad
Kaže kako vremena za kreativnosti ima puno manje nego nekoć, No vrlo rado naslika prijateljima pokoji zid ili sliku. Često ubaci i u općinska događanja ili objekte neku svoju notu. - Popodneva ili noćni sati najbolji su za rad na općinskim projektima. Prije 2 godine nekoliko noći nastajao je rad na zidu čuvaonice za djecu koja se nalazi u općinskoj zgradi. Školska garaža poslužila je za oslikavanje velike pisanice koja krasi naš park za svaki Uskrs. Nakon završene fasade na Domu Kulture, nedostajao je neki detalj- sada se na zidu nalazi grb i natpis našeg Doma. Ove godine prvašići su dobili oslikanu šalicu dobrodošlice, a netko ponese i oslikani suvenir sa motivom Mača. Sve uratke koji nastaju spontano, nemoguće je nabrojati, no uvijek rado poklonim svako svoje slobodno vrijeme. Sa udrugama redovito osmišljavam likovne i kreativne radionice čiji početak nestrpljivo čekamo nakon završetka postojećih epidemioloških mjera. Raduje me kada mogu svoje ideje i kreativnost realizirati i time izmamiti nekome osmjeh na lice – kaže načelnica/ umjetnica. Ono što joj također uvelike pomaže u radu jest obrazovanje koje je stekla na fakultetu. - Samim time prostor oko sebe doživljavam na drugačiji način, konstantno ga imam potrebu mijenjati na bolje i vrlo lako vizualiziram ideju intervencije u prostoru. Ljudi su smireniji i produktivniji u uređenom prostoru – kako u privatnom tako svakako i u javnom pa je potrebno konstantno promišljati o uređenju javnog postora – dodaje.

Za ljepši kutek naš
Ima još 'umjetničkih' projekata u planu. - Za ljepši kutek naš – mnogo je projekata na stolu, koncepata u razradi i ideja u začetcima. Onaj koji nas trenutno najviše veseli jest dječji vrtić čija bi građevina trebala biti gotova u proljeće. Svoja vrata za najmlađe otvoriti će na jesen. Sigurna sam da će i tamo neki zid biti moj prijatelj u noćnoj smjeni i da će vesela slika dočekati naše vrtićance – što, otkriva nam, jedva čeka.