Mnogi ga znaju kao donedavnog gradonačelnika Oroslavja, no rijetki, osim njegovih Oroslavčana, znaju da je Ivan Tuđa profesor, povjesničar umjetnosti, kipar i slikar. Još je manje onih koji znaju da se upravo njegove instalacije i umjetničke slike nalaze na mnogim lokacijama po Oroslavju, pa čak i Zaboku, Jakovlju, a i izvan naše županije.

Umjetnički trag

Nakon deset godina na čelnom mjestu grada, Ivan Tuđa vratio se svome istinskome zvanju umjetnika. Kako kaže, sada ima dovoljno vremena za nova umjetnička djela. - Tijekom mandata, imao sam svega jednu izložbu, jer jednostavno nisam stigao. Slikao sam vrlo malo i sudjelovao u nekim likovnim kolonijama. Nije bilo vremena. Slikanje nije samo staviti platno pa budem slikao danas pet minuta, sutra dva sata, za dva dana ništa... Ako ne završiš na vrijeme, glina se zasuši, boja osuši... rad propadne – kaže Tuđa. No, unatoč tome, umjetnost nije zapostavio.

- Moj se umjetnički trag može osjetiti u Oroslavju, po uređenju parkova, restauraciji Satira i Flore, portala, klupa i skulpture Putti. Prije mene, time se nisu bavili, a ne vjerujem ni da će se ovi poslije, treba imati tu umjetničku ''žicu'' da bi se takve stvari primijetile i pokrenule – kaže 53 – godišnji Tuđa koji je, prije mandata gradonačelnika, radio u školi kao profesor. Trenutno je nezaposlen i traži posao. – Moje zanimanje nije tako često, a niti traženo. Kad se netko zaposli na radno mjesto profesora likovne umjetnosti, praktički je tu do penzije, pa taj posao baš i nije lako naći – podijelio je s nama.

Originalan rad

Umjetnost je njegov poziv, kaže, kojim se bavi već 40 godina. No, od toga se teško živi. – Tako je to sa svim umjetnostima, kod pjevanja, nogometa, sviranja klavira... samo neki mogu živjeti od toga. Jedan mi je kolega rekao da najprije zaradim za plaću, a onda se bavim umjetnošću. Zato trenutno tražim posao, kako bi umjetnost mogla ostati kao hobi i možda zarada sa strane – otkrio nam je, dodavši kako je najviše slika prodao devedesetih, kad ih je i najviše izrađivao. – Nedugo sam prodao dvije. Ali razumljivo, to je zadnje kaj si čovjek kupi. Kad investira u kuću velike novce, na kraju mu dođe slika na zid. Netko si ju može priuštiti, netko ne može – kaže. No, kako sada svaki dan napravi nešto novo i objavljuje na svom Facebook profilu, ima sve više upita za raznim slikama i portretima. – Portreti su me oduvijek privlačili, od dječačkih dana. Prvi portret, i to svoga oca, napravio sam u petom razredu. A i na prvoj godini akademije rade se samo portreti – dodao je i ispričao kako je kao kipar završio sasvim slučajno, nenadano, jer mu je jedan profesor savjetovao na prijeđe na kiparski odjel, obzirom da mu je dobro išlo modeliranje. Osim u slikarstvu, i u kiparstvu se pronašao. Njegove plošne skulpture i željezni kokoti originalan su rad kakvim se malo tko može pohvaliti. Ciklus metalnih skulptura prebacio je na platno, a od naslikanog kokota nastala je serija željeznih skulputura kokota.

Eksperimentiranje slikarstvom i kiparstvom

Interakcijom slikarstva i kiparstva nastali su mnogi apstraktni radovi na kojima je Tuđa mnogo eksperimentirao.

– Nikad nisam ''štancao'' svoja djela da su sva ista. Prateći umjetnička zbivanja i primijetivši mnoge izvore materijala u blizini, napravio sam mnoge skulpture koje sam kasnije i nadograđivao, pa su nastali ciklusi od drva i metala. Ne mogu se uspoređivati s bilo kojim velikim umjetnikom, no Picasso mi je na neki način uzor, neki čak i kažu da u mojim djelima podsvjesno ima kubizma. Teško je reći da si originalan. Možda netko tamo u Južnoj Americi ili Dalekom Istoku slika nešto kao i ja. Globalno smo zasipani informacijama što se događa u povijesti umjetnosti. Nekada je to bilo teže, iako su i tada postojala stilska razdoblja kada su jedni radili po uzoru na druge – kaže, dodavši kako za ovu godinu ima dogovorenih već pet izložbi. Portreti, čak i autoportreti, instalacije, skulpture, ali i ilustracije drvenim bojicama...

Tuđa nije fokusiran samo na jednu tehniku niti iste motive, no mnogi prepoznaju njegov potpis. Potpis umjetnika koji inspiraciju traži prateći umjetnike i uzore 20. stoljeća, ali i u svojoj obitelji, poznatim ličnostima te mnogim motivima vlastite mašte, Zagorja i Oroslavja.