Zemlja je to koja je proglašena najsigurnijom na svijetu u kojoj se temperatura spušta duboko ispod nule, velik dio godine pokrivena je snijegom i ledom, domovina je Djeda Božićnjaka, u njoj možete doživjeti polarnu svjetlost, a ne smijemo spomenuti niti da je to zemlja koja je proglašena najsigurnijom na svijetu.  Riječ je o Finskoj u kojoj je stalnu adresu našla i jedna Zagorka, 28-godišnja Ana Krmek iz Zaboka koja je s nama podijelila svoja iskustva o životu o toj zemlji.

 Djevojka je to koju nikad nije vezalo mjesto pa ju je životni put odveo baš tamo.  – Nakon treće godine na FOI-ju otišla sam na diplomski studij u Maribor na fakultet FERI. Tamo sam vidjela kako postoji fenomenalna studentska razmjena ERASMUS s brojnim zemljama pa tako i Finskom. Bez razmišljanja je odluka da otiđem na razmjenu pala na nju te sam predala papire za fakultet u Rovaniemu, gradu Djeda Božićnjaka – ispričala nam je Ana koja priznaje da joj se odonda život promijenio za tristo šezdeset stupnjeva. Te 2014. godine je pola godine je provela u tom gradu na razmjeni, nakon čega je diplomirala na mariborskom fakultetu i ponovno se, nakon godine dana vratila na Rovaniemi gdje je primljena kao asistent na faksu, a uz to je radila još dodatan posao – kao pomoćnica Djeda Božićnjaka.

foto: bljesak.info

Prilika mnogo

 – To je najzanimljivi posao u mojem CV-u. Prilika u Finskoj je zaista mnogo, a danas radim u glavnom gradu Helsinkiju kao marketinški koordinator u tvrtki za razvoj i usluge mobilnih igrica – ispričala nam je. Kada smo ju upitali koja je osnovna razlika između Finske i Hrvatske rekla je kako joj prvo na pamet na pada klima. – Najviše sam se borila s hladnoćom jer sam nekad zimi morala obući doslovce deset slojeva odjeće kako bi otišla u šetnju – rekla je, no kako je prilagodljive prirode, i na to se, kaže, vrlo brzo priviknula.

Život u Finskoj

Ono što izdvaja kao veliku promjenu su ljudi.  - Finci su dosta suzdržan narod, ali nikako hladan. Na prvu se čine hladni, no zapravo su jako topli ljudi. Oni u svoj život ne puštaju ljude olako, već prije nego postanes prijatelj s Fincem žele te bolje upoznati. Iako je mozda proces pronalaska prijatelja  nesto duži nego kod nas, jednom kad nađes prijatelja Finca, to je prijatelj za cijeli život. Ana izdvaja i jednakost među ljudima po kojoj je Finska također poznata. - Finska čvrsto drži broj jedan u svijetu u jednakosti među spolovima. To je nešto u što bi se sve države svijeta trebale ugledati – govori nam Ana. Ima još jedna stvar koja ju je osvojila kod Finaca. - Najbogatiji će nerijetko voziti lošije aute, jer im nije do toga da “budu viđeni” kao bogati. Profesori na faksu pak ne dolaze na predavanja u odijelu, već u majicama bendovima, ispirsanih noseva i dredloksima – govori nam i dodaje kako je divno kako Finci, za razliku od Hrvata imaju odnos povjerenja jedni prema drugima.

Aurora Borealis slikana sa zgrade

Ne sjedi se na dugim kavama

- Tramvajske, autobusne i metro kontrole su toliko rijetke jer nisu ni potrebne. Ljudi ovdje uglavnom imaju novaca, ali su ga zaradilli pošteno – priča Ana i pritom priznaje kako joj ne nedostaje hrvatski način života. - Ovdje se ne sjedi na dugim kavama. Finci uglavnom zadrže sve u sebi jer ne žele izazvati konflikt ili povrijediti drugu osobu što na kraju ispada bolja opcija – govori Ana. Što se tiče hrane, ona je, kaže, prosječna. Finci nude svakakvu vrstu hrane za one koje imaju nekakvu intoleranciju na nju ili su vegetarijanci što nije tako čest slučaj u hrvatskim pa i zagorskim restoranima.

Studentska menza u Sveučilištu u Laponiji

Prosječna plaća

Kakav je život u Finskoj govori mnogo o plaćama, priča Ana. – Prosječna plaća u Finskoj je oko 3300€ brutto, tj. 2300-2400€ neto. Dodatnih pola plaće od jednog mjeseca ide na godišnji, što bi značilo da radiš 11 mjeseci godisnje, a imaš plaćeno 12,5 plaća na godinu – priča nam.  Hrana je samo nekoliko centi skuplja nego kod nas. U velikoj većini je ista. Cijena odjeće je uglavnom potpuno ista – govori Ana i dodaje kako je skuplja cijena najma stana. U Helsinkiju je u prosjeku oko cijena 700€ za garsonijeru do 1000€ za dvosoban stan u prosjeku. U Rovaniemiju i manjim gradovima, najam je puno manji. Osnovne životne potrepštine  su jeftine, dok je sve što je luksuz skupo, pritom mislim na alkohol, kino ulaznice, kazališne predstave… Cijene piva u kafiću sežu do oko 6-10€, dok je kino ulaznica 15€.

Safari sobova u Finskoj

Uređen sustav

- Sustav je super uređen. Nakon samo pola godine života u Finskoj dobila sam mogućnost potpore ukoliko budem nezaposlena. U slučaju da ostanem bez posla, država mi financijski pomaže s oko 500 eura mjesečno plus dodatnom potporom za plaćanje najma stana, ukoliko je najam veći od prosječnog – govori nam i dodaje kako rijetki iskorištavaju takav sustav. Još je jedna bitna razlika između Finaca i Hrvata kako nam priča. - Finci su radišni i često mijenjaju karijere. Normalno je studirati u dvadesetima, isto kao u pedesetima i osamdesetima . Za primjer navodi svog dečka, Finca Janija koji je radio kao kuhar nekoliko godina, a tek je s 27 odlučio promijeniti karijeru i upisati fakultet.

Ana i njezin dečko Jani

Naprednija od Hrvatske

- Nakon srednje škole velika većina mladih radi nekoliko godina, uglavnom kao prodavači u dućanu, u restoranima ili kafićima što se jako respektira i važno je za daljnju karijeru. Finci par godina traže sebe i upisuju fakultet tek kad se afirmiraju kao osobe i steknu radno iskustvo – priča Ana i dodaje kako je Finska naprednija po mnogim stvarima od Hrvatske. Ono što joj posebno pada u oči je to što mladi odlaze od kuće odmah nakon srednje škole.  Mnogi Finci mi ne vjeruju kad kažem da je kod nas normalno ostati živjeti s roditeljima do tridesete pa i više. To da se ostaje u istoj kući i gradi kat više, je nešto što se ne događa u finskoj kulturi, priča Ana. Sve je to što je nabrojila razlog da se u Hrvatsku ne misli vratiti. - Moj plan je možda vratiti se kad budem u mirovini – priča Ana koja  priznaje da je jedna od onih Hrvata koja kad otiđe iz Hrvatske ne planira se više vraćati. – U Finskoj sam našla ljubav svojeg života, no u svoje Zagorje ću se uvijek rado vratiti u posjet svojoj obitelji – govori nam za kraj.