“Prije nesreće bila sam vjernik, ali malo po malo počela sam se udaljavati od Boga. Prestala sam ići u crkvu i moliti se. Upala sam u loše društvo. Počela sam se drogirati, piti alkohol i ići na zabave. Bila sam ozbiljno bolesna neko vrijeme i prestala brinuti o sebi, učinila sam sve da se uništim”, komentira Irmina na portalu Trwajcie w milosci.

Poljakinja se počela zanimati za crnu magiju, prizivala je duhove i odlazila gatarama. “Sve je to otvorilo vrata zlom duhu. Bila sam zarobljena u teškim grijesima i imala sam suicidalne misli. Dva tjedna prije nesreće htjela sam počiniti samoubojstvo”, objašnjava ona.

7. studenoga 2015. prisustvovala je koncertu koji je, ni ne znajući, organizirala sotonistička sekta. “Na putu sam se frontalno sudarila s autom koji je dolazio iz suprotnog smjera. Glasno sam viknula Bogu: ‘Gospode Bože, ako me čuješ, ne daj da umrem, neka živim!’ Bog me čuo. Moj anđeo čuvar “bio je sa mnom i rekao mi: ‘Ne brini, sve će biti u redu'”, kaže.

“Dovezena sam u bolnicu u teškom stanju. Bila sam u komi, na odjelu intenzivne njege. Imala sam traumu više organa, akutno respiratorno zatajenje i mnogo vrlo kompliciranih prijeloma. Zaustavljene su mi sve vitalne funkcije. Nisam mogla disati ili pumpati krv. Ipak, vidjela sam sve što se događalo oko mene.”

“Nisam se mogla pomaknuti, doživjela sam nešto tipično za ljude koji su preživjeli kliničku smrt: napustila sam svoje tijelo i odozgo gledala kako me doktori operiraju. Rekla sam Bogu: ‘Kako je moguće da vidim mene i druge?’ Odjednom sam se našla u sivom i hladnom mjestu koje me je pratila sve to vrijeme.

“Osjećala sam se sama, osjećala sam prisustvo zlih duhova. Dolazili su u velikom broju, tukli su me i mučili. Bacali su me i htjeli povesti sa sobom. Ali, rekla sam im da se neću predati i da pripadam Bogu. Odgovorili su mi: ‘Ti si grešnik, Bog te ne voli!’

Zahvaljujući Djevici ta muka je prestala. “Demoni su me napadali i počela sam moliti molitvu ‘Pod Tvoju Zaštitu….’

Tada mi je došla Gospa. Marija je bila odjevena u bijele i plave haljine. Lice joj je bilo prekrasno. Bilo je toliko ljubavi u Njoj. Nikad nisam doživjela takvo š Obilje ljubavi, mira i unutarnje radosti, Gospa je otjerala sve demone, koji su odmah pobjegli uz strašne bogohule, doživjela sam veliki mir.

Budući da je bila klinički mrtva, Irmina nije imala osjećaj za vrijeme. “Nakon što su me napali demoni i zaštitila Gospa, našla sam se u potpunoj tami. Odjednom se usred tame pojavilo tajanstveno svjetlo. Nije bilo blještavo ili zasljepljujuće, ali je nosilo ljubav. Bila je to ogromna ljubav tako velika da se: “Ništa što sam prije iskusila ne može usporediti s tim.”

“U ovom tunelu svjetla vidjela sam lik kako mi se približava. Nije hodao, nego kao da teče. Pogledala sam u nevjerici kad sam vidjela osobu odjevenu u haljine i sandale. Pomislila sam: ‘To je Gospodin Isus!‘ Prvo nisam vjerovala. Ali sjećam se da su njegova dobrota i radost bili toliko preplavljujući. Isus mi je došao i rekao: ‘Vjeruj mi!’

‘Pogledaj me! Irmina, ti si dobra osoba. Svi su se na neki način izgubili. Ti si uvijek molila, čuo sam te.’ Onda sam briznula u plač, a On mi je rekao: ‘Daj Vjeruj mi, sve će biti u redu!’ Zatim sam se rukovala s njim i zajedno smo plutali kroz neku vrstu mračnog tunela. Izgledalo je kao okrugli krater vulkana iz kojeg teče vrelina i strašni krici, jauci i mržnja pokušavali su me odvući”, prisjeća se Irmina.

Međutim, demoni su pali u pakao i Irmina je zajedno s Isusom sigurno prešla na drugu stranu. “Tada sam ugledala zemlju zapanjujuće ljepote. Nikad u životu nisam vidjela ništa slično! Nemam riječi da opišem koliko je to bilo lijepo i divno! Nebo je bilo puno sreće, slobode i ljubavi. Rekla sam sebi: ‘Ostat ću ovdje. Tako je divno!'”

“Isus mi je dao da shvatim da postoji raj i čistilište gdje ljudi trpe posljedice svojih grijeha i sazrijevaju dok ne stignu u raj, te da postoji zastrašujuća stvarnost koja je vječni pakao. Dok sam bila u komi, liječnici su “nazvali moju obitelj i obavijestili ih da sam u kritičnom stanju i da se moraju oprostiti od mene jer umirem, da neću preživjeti do jutra.”

Ipak uskoro se probudila. Svećenik koji mi je dao bolesničko pomazanje dan nakon što sam se probudio rekao je da nikada neće zaboraviti ovaj trenutak. Kad me vidio, znao je da se nešto dogodilo. Moje blistavo lice i neobičan osmijeh kada sam govorio o Isusu činili su veliki dojam na njega, kad sam se probudila iz kome, počeo sam pričati svojima o svom susretu s Gospodinom i svemu što sam doživjela“, objašnjava.

Nakon buđenja liječnici su bili oprezni. “Nisam znala hoće li moje tijelo odmah obavljati vitalne funkcije, pa su mi prvo isključili aparate, a zatim me ekstubirali. Mogla sam funkcionirati sama! Doktori su bili iznenađeni. Bilo je to pravo čudo!