Baš kao da je neka posebna atrakcija, mnogi zastaju u Mokricama u Oroslavju uz dvorište obitelji Gredičak. U njemu se ponosno šepiri pernati ljepotan, dominantnog stasa, prekrasnog perja plave i zelene boje, mladi paun. I mi smo zastali, jer on zaista jest atrakcija; ukras dvorišta gazdarice Andrijane Gredičak i nismo mogli ne upitati ju da nam ispriča sve o ovom, ne baš tako uobičajenom stanovniku zagorskog dvorišta.

Posebna životinja

U vrijeme kada se koke i purice sve rjeđu viđaju šećući dvorištem, Andrijana ne samo da uzgaja kokoši, već i čige, guske i male pepeke, a posebno je ponosna na pauna i dvije paunice, koji njenom dvorištu daju posebnost. Paunove je, kaže, odlučila nabaviti prije oko deset godina. Dopali su joj se, pa iako nije znala gotovo ništa o njima, polako je otkrivala koliko su posebni. – Rasla sam i stasala u seoskom domaćinstvu pa mi je ljubav prema domaćim životinjama nekako ostala urođena, zbog toga uzgajamo toliko životinja, uglavnom raznih peradi. Imali smo već nekoliko paunova, no uginuli su. Sada imamo pauna i dvije paunice – ispričala nam je Andrijana, djelatnica Pučkom otvorenog učilišta u Oroslavju.

Naglasila je kako je paun zaista posebna životinja. Iako sličan kokoši, on ima posebne zahtjeve. – On vam je malo fensi. Profinjen gospodin. Naš paun, recimo, ne bude ušel u štalu navečer ako mu najprije ne upalimo svjetlo. Radije bude ostal vani cijelu noć. Paunica se recimo po zimi kad je zapal snijeg tolko uplašila da je direktno iz štale skočila na drvo lipe. Nije htjela po snijegu hodati. Išla sam po lojtru da ju uzmem, ali ona je odletjela u šumu. I kaj sam mogla. Lojtru na pleća i po nju. Jedva sam ju skinula s drveta – kaže Andrijana, koja je svoje paunove naučila spavanju u zatvorenom prostoru, iako im je po prirodi da spavaju na drveću. – Htjela sam da po noći imaju sklonište, jer smo blizu šume i bojim se jastreba, lisice ili kune – dodala je.

Ljubavni zov

Paun nije privržena ptica, priča dalje. – Približi se čovjeku, ali ne ide blizu, čak niti nama vlasnicima – kaže Andrijana, u što smo se i sami uvjerili, jer ga je pola sata 'molila' i lovila po dvorištu ne bismo li ga fotografirali izbliza. Nije to čudno za samodopadnog ljepotana, koji inače voli pažnju i blic fotoaparata, ali iz dovoljne udaljenosti. – On vam je jako samodopadan glumac. Često prolaznici, Zagrepčani, stanu uz ogradu i slikaju ga, a on to kuži i popne se na zdenac, prenemaže se i glumi. Jednako tako u vrijeme parenja želi impresionirati ženku i tada širi svoj prekrasni rep. Često znam djeci dati pero s njegova repa, koje sačuvam kada mu počne otpadati – ispričala nam je.

Prekrasni rep paunu počne otpadati pred zimu, a u travnju već ima novi rep, kada počinje parenje. I urlikanje, dodaje Andrijana. – Čuje ga se na drugi kraj sela, a možete si onda zamisliti kak je tu našim prvim susjedima. Ja im se lijepo zahvaljujem kaj su tak strpljivi. Znam da im nije svejedno. Kad počne parenje, tu je takvo urlikanje, posebni prodorni zvukovi zova ženke. Ženska snese do pet jaja i četiri tjedna sjedi na njima. I naša je sjedila, vrlo požrtvovno, no nismo još nikad imali mlade – ispričala je.

Gazda u dvorištu

I po parenju je, dakle, specifičan, baš kao i po svom izgledu, a naročito ponašanju. Paun je, naime, gazda u dvorištu. – Oni su dosta grubi prema drugim životinjama. Recimo, kad donesem hranu, ako jedu prve kokoši ili čige, čim dođe paunica, odmah se razbježe. Iz nekog razloga imaju respekt prema njima. A ne maltretiraju samo životinje, već i ljude ponekad. Paun bude satima hodal iza nekoga na koga si uzme 'pik'. Ako mu to, naravno, prolazi. Ako se netko dobro postavi prema njemu, odustane, no koga zna da može maltretirati, radi to satima. Ne znam zašto su takvi – zaključila je Andrijana.

Ove umišljene glumačke zvijezde barem kod hranjenja nisu zahtjevne, jer jedu uglavnom sve što i kokoši, od žitarica, zelenjave i kukaca, a preko zime dodaje im gazdarica i malo smjese za purane, kako bi dobivali potrebne vitamine i kako bi na proljeće ponovo svojim stasom, ali i stavom, impresionirali one koji se zateknu u blizini.