Obrti u nasljeđu svakako su jedna od tradicija Zagorja i lijepo je čuti i vidjeti da upravo takvi obrti, koje nasljeđuju generacije u obiteljima, čine velik dio gospodarstva i obrtništva Krapinsko – zagorske županije. Ipak, mnogo je i onih obrta koji izumiru – uglavnom zbog neisplativosti ili zbog manjka interesa nasljednika da se nastave baviti onime čime su se bavili njihovi očevi, majke, djedovi, bake.

Ljubav prema zanatu

Dobro uhodan posao ipak je jedna od prednosti nasljeđivanja obiteljskog biznisa, a spoj toga s ljubavlju prema zanatu i željom za očuvanjem tradicije u obitelji, idealan su spoj. Upravo takve se kockice već desetljećima slažu u obiteljskom poslu obitelji Vrančić iz Zaboka, koja tradiciju izrade i prodaje zlatnog nakita ima od devedesetih godina prošlog stoljeća.

Malo je reći da je 16 – godišnji Pavo Vrančić ponos svojih roditelja, jer je odlučio nastaviti djedov posao zlatara i za to se školuje. Zlatarsku radionicu 'Vrančić' 1990. godine utemeljio je Boris Vrančić, koji je majstorski zanat izučio kod starog zagrebačkog majstora Stjepana Popeka, krajem 60 – ih godina. Bio je među prvim zlatarima u Hrvatskoj koji je dobio diplomu majstora zlatarstva, koju 2001. godine dobiva i njegov sin, Hrvoj.

U radioni Zlatarne Vrančić i danas se zlato obrađuje starim strojevima, na tradicionalan način. – Krećemo od granula legiranja čistog zlata, koje se topi u pločice ili žicu, ovisno o tome za koju vrstu nakita nam treba. Materijal se zatim tanji na određenu debljinu, ručno reže u komadiće, pomoću raznih alata za medaljone i druge vrste nakita. Nakon pripreme, slijedi lotanje, odnosno spajanje segmenata, a potom čišćenje kiselinom, šmirdlanje i poliranje – ispričao nam je ukratko Hrvoj Vrančić.

Iako to ovako kroz njegove riječi sve zvuči vrlo brzo i jednostavno, za taj posao treba zaista biti majstor zanata. I sam kaže kako na početku nije imao pojma, ali onda je, uz oca, naučio. – Pomagao sam ocu i uvijek volio raditi s rukama. Bio sam uporan, dok nisam sve savladao i usavršio i danas uživam u tome što radim – kaže Hrvoj, kojem je još veći poticaj spoznaja da će ovaj obrt, koji je on naslijedio od svog oca, naslijediti njegov sin.

Tradicija u obitelji

Pavo je tek upisao Elektrostrojarsku obrtničku školu u Zagrebu, gdje obitelj Vrančić i živi, s namjerom da nastavi očev i djedov posao u Zaboku. – To je tradicija u obitelji i zanima me to. Vješt sam s rukama i mislim da ću uživati u tom poslu – kaže Pavo, koji praksu odrađuje kod oca. – Prvi sam razred tek, imam predmete koji i nisu toliko vezani uz zlatarstvo, ali i tehničko crtanje za koje vjerujem da će mi pomoći kod 3D modeliranja za laser – kaže još. U razredu je svega šestero zlatara. Interes za ovim zanimanjem izuzetno je mali, a u tu školu krenu tek oni koji nastavljaju obiteljski biznis. – Nekako sam se na to odlučio najviše zbog dede, bilo bi mi žao da propadne ova tradicija u obitelji. No, radim uz oca već dosta toga. Na početku mi se činilo dosta teško, ali što više radim to je lakše i sve me više zanima. Moram odraditi školu prvo, a onda slijede ideje kako još poboljšati posao i uvesti neke nove zamisli – kaže Pavo.

Biti majstor u ovom zvanju danas je rijetkost. Barem polovica, ako ne i više zlatarni, preprodaju nakit. Manje je onih koji ga znaju napraviti sami. – Ručni rad je najteži, pogotovo ako spaja sve specijalnosti, od oblikovanja, lotanja, graviranja, ugradnje kamena… Imam svo to znanje da sam završim komad nakita i kad napravim nešto za nekoga po narudžbi, želji, njihovoj zamisli, drago mi je vidjeti da ljudi to nose – kaže Hrvoj Vrančić.

Brend tradicijskog nakita

Majstorstvo i izvrsnost rada prepoznale su i Hrvatska gospodarska i Hrvatska obrtnička komora koje su im dodijelile status obrta s tradicijom i iznimno cijenjenu etiketu 'Izvorno hrvatsko' za kolekciju nakita s otoka Paga. Uz to, tu je i nakit s licitarima, brend po kojem je Zlatarna Vrančić prepoznata.

– Interes za taj tradicijski nakit je velik, jer ima priču iza sebe. Također, kupci k nama dolaze ciljano ne samo po tradicijski nakit, već i po nakit koji izrađujemo po njihovim zamislima, i upravo to je naša vrijednost: što imamo ruke koje mogu ostvariti sve zamisli. I ne samo to, nego i popraviti nakit – kaže Mirta Vrančić, dodavši kako na taj način čuvaju tuđe uspomene, obzirom da zlato vrlo često ima sentimentalnu vrijednost, stoga mnogi traže popravke.

Uz cijeli asortiman tradicijskog nakita, kojem polako dodaju i kolekciju nakita s otoka Krka, u Zlatarni Vrančić možete kupiti ili po narudžbi dati izraditi narukvice, lančiće, ogrlice, privjeske, naušnice te, naravno, prstenje. – Ljudi i dalje vole kupovati zlato, za svakakve prigode, jer zlato uvijek ima vrijednost. Pratimo svjetske trendove u izradi, no ipak se najviše povodimo željama klijenata. Moderno je ponovo žuto zlato, a žene vole imati neki komad nakita koji je vrijedan, koji ima svoju priču, koji ne nose svaki dan, nego za posebne prilike – otkriva nam Mirta.

Vješte ruke i kreativnost

Uz tradicijska majstorska znanja koje je Boris Vrančić prenio na sina Hrvoja, umijeće obrade plemenitih metala sada se prenosi na treću generaciju te se s ljubavlju nadograđuje inovativnošću i kreativnošću. Upravo to će zasigurno i mladi Pavo donijeti u radionicu ocu Hrvoju, kad još malo stasa u zanatu, pa će, vjerujemo, i neke nove ideje, uz već poznati brend tradicijskog nakita i prepoznatu kvalitetu, ponuditi radionica Zlatarne Vrančić.

 Iako je i zlatarstvo jedan od zanata koji izumiru, ovoj je obitelji cilj tradiciju uz koju su rasli održati na davno postavljenim temeljima. Vješte ruke, puno kreativnosti i 'pinkica' mašte sasvim su dovoljni da nekome uljepšaju dan posebnim komadom nakita i sjajem zlata koji nas nekako oduvijek prati u svim posebnim i važnim životnim trenucima i obljetnicama, bilo da ga nosimo oko vrata ili su nam na prstu vječni znamen.