Za zlatarskoga dr. Dolittlea ili „superveterinara dr. Pola“, 39 - godišnjeg Gorana Domitrana, uskrsni blagdani nisu bili najsretniji. Nakon pet godina obožavanoga zajedništva, u roku deset dana, napustila su ga dva ljubimca, par plavih ara papiga, koje su inače najveće papige svijeta i dožive do stote. Uginuli su od zarazne bolesti! Pet godina je otprilike imala Nala, a njezinom dragom, mužjaku Jamesu, dob je nepoznata. K tome bio je invalid – bez stopala jedne noge. Zato ga je dr. Goran i prigrlio. I što je vrijedno divljenja, istrenirao ih je da slobodno lete. Susjedstvo se naviklo na njihove glasne krikove u letu, gledajući ih zadivljeno.

Krikovi ara papiga

- Zbog invalidnosti mužjak je bio šikaniran i teže ga je bilo prodati pa sam ga ja preuzeo i tek potom mu nabavio ženku. Prateći YouTube savladao sam vještinu treniranja za njihovo slobodno letenje. Moglo ih se dozvati kao, primjerice, pse. Are, kad upoznaju teren, ne udaljavaju se daleko od svojega staništa. Kad ga ne poznaju, odlete dalje. Tada je potrebno s njima održavati glasovni kontakt da se ne izgube. Ako me ne vide, moraju me čuti! - kaže Goran, zaposlen kao doktor veterine u zlatarskoj veterinarskoj ambulanti i svojim sugrađanima omiljen kao „odabrani liječnik“ njihovih ljubimaca.

Ptice u paru

Pojašnjava kako se psi, za razliku od ptica, imaju potrebe družiti s čovjekom, dok pticama valja nametnuti svoje prijateljstvo. U Gorana sve su ptice u parovima. - Nijednoj nisam zamjena za partnera. To je bitno naglasiti jer ako ih se nema u paru dolazi do patoloških vezivanja s ljudima. Ptica pokušava čovjekom sebi nadomjestiti partnera, što je nemoguće. Stoga dolazi do patologije u ponašanju. Psihički se takve ptice razbole. Meni je bio cilj imati ih u parovima i da žive što slobodnije. Are bi preko dana bile slobodne, zadržavajući se na drvenoj prečki. Kroz toplo razdoblje, kad je temperatura iznad 10 stupnjeva, prenoćile bi u svojem vanjskom kavezu s kućicom. U zimskim mjesecima bile su u kući, u jednoj sobi. Ponosio sam se njima i stoga mi je njihovo uginuće veća tragedija - tužno nam je rekao Goran.

Kućno životinjsko carstvo

Goranovu kućnome životinjskom carstvu pripadaju i četiri psa, dvije mačke, tri pirhure papigice, vodena kornjača, četiri indijske trkaće patke, zlatni feniks pijetao s dvije svoje koke, dvije domaće miješane kokoši, vodena kornjača i nije isključeno, dok ćete čitati ovaj zapis o zanimljivu veterinaru, da njegovo carstvo bude bogatije za još kojeg stanovnika. Kad u predvečerje Goran šeće zlatarskim ulicama istodobno sa četiri svoja psa i dvoje dražesne dječice, s trećim djetetom u dječjim kolicima, mnogi se za njim znatiželjno okrenu, ne bez divljenja, jer Goran to sve čini s toliko ponosa i jednostavnosti i pri tom ta neobična družba djeluje vrlo disciplinirano. - Lakše je šetati pse nego djecu, jer psi su poslušniji i znaju se ponašati - kaže sretan otac koji je odmalena znao da će veterina biti njegov životni poziv.

Silvijin Grof

Što se njegovih psećih prijatelja tiče, riječ je o hrtovima koje također obožava jer su „brzi, slobodni, neovisni i ulaze u ravnopravan prijateljski odnos s čovjekom“. - Aslan je po pasmini ruski hrt. Četiri su mu godine. Šila ima devet godina i pripada pasmini whippet (mali engleski hrt), njezina kćer Blue stara je dvije godine, a prije desetak dana nabavio sam i Zeldu koja ima 12 tjedana – upoznaje nas dr. Domitran sa svojim poslušnim ljubimcima. A mace, jedna je trobojna domaća, a osmomjesečni Grof, ljubimac Goranove supruge Silvije, je maine coon mačka. To je jedna od najvećih pasmina mačke, poznata po svojoj inteligenciji i razigranosti, kao i po specifičnom fizičkom izgledu. K tome je jedna od najstarijih prirodnih vrsta u Sjevernoj Americi, a često je zovu i "nježni div". Za vrijeme našeg razgovora Grof je blaženo spavao i nije se dao ometati.

Sa zlatarskeg sejma

Travnatim dvorištem dominiraju, brze i uspravne poput pingvina, indijske trkaće patke koje je Goran kupio „v tork na zlatarskem sejmu“. Starije su od godinu dana i brinu da vrt bude očišćen od puževa. Uz njih, kočoperi se patuljasti zlatni pijetao kojeg je Goran, zajedno s kokama, nabavio kod uzgajivača u okolici Ivanca. Dakako, to je skup hobi. Primjerice, ara papige hranile su se mješavinom sjemenki za velike papige. K tome, dobivale su voće i povrće, a nerijetko bih ih Goran počastio i s malo tjestenine i riže. U cijeloj priči najljepše je što su sve Goranove životinje integrirane s cijelom obitelji, dok je njegov posao hranjenje, čišćenje i četkanje pasa.

Stil života

Pet i pol godišnja kćer Vida, dvije godine mlađi Filip i Eva koja ima godinu i pol, navikunuti su rasti sa životinjama, znajući kako prema njima ne smiju biti pregrubi, niti ih čupkati, udariti. Njihov tata zaposlen je u veterinarskoj ambulanti u Zlataru, koja organizacijski pripada Veterinarskoj stanici Zlatar Bistrica, a brigu za zdravlje domaćih životinja i kućnih ljubimaca dijeli s dr. Jelenom Kajić - Šantek i dr. Darkom Bobincem. Zanimalo nas je kako kolege gledaju na njegov hobi, koji ga ograničava i u korištenju godišnjega odmora, jer teško je nekome drugome prepustiti brigu o kućnim ljubimcima. – Sa smiješkom. Možda misle da sam malo trknut tip. Mnogo ljudi vole životinje, a ja bih bio limitiran da ih nemam. To je moj stil života – kaže jedan od desetak zaposlenih veterinara u Veterinarskoj stanici Zlatar Bistrica koja skrbi i o skloništu za napuštene životinje Luč u Selnici.

Savjet za kraj

Goran je odgovoran za liječenje tamo smještenih pasa i mačaka i njihovu sterilizaciju. Priprema se proširenje skloništa, jer je povećana potreba za smještaj većeg broja pasa. Sa zahvalnošću spominje kako je tamošnja „dobra vila“ Mirjana Zajec. Upozorava nas na opasnost od krpelja, i za ljude i životinje, jer zima je bila blaga tako da su krpelji bili aktivni i tijekom prosinca i siječnja. Za kraj, Goran je našim čitateljima dao i par stručnih i korisnih savjeta. - Svaki čovjek, prije nego što nabavi kućnoga ljubimca, neka dobro promisli. Posebice ako su u kući mala djeca. Životinje reagiraju sukladno nagonu, katkad su i agresivnije. Treba paziti kako se djeca ophode s njima. K tome, svaka životinja ima svoj životni vijek. Katkad su i bolesne. Povraćaju, primjerice, po novom namještaju. Za sve treba ljubavi! Meni su srcu prirasle ptice, a o njima vlasnici, pa i stručnjaci, još ne znaju dovoljno - poručio je dr. Domitran.