Lana Bolšec rođena je 27. kolovoza 2000. godine u Petrovoj bolnici u Zagrebu kao potpuno zdravo dijete, no zbog preranog rođenja neko je vrijeme provela u inkubatoru gdje je ostala bez kisika i bila oživljavana, a kao posljedica toga razvila se cerebralna paraliza. Vrtić i osnovnu školu polazila je u Centru za odgoj i obrazovanje Krapinske toplice, specijaliziranoj školi za djecu s teškoćama u razvoju. Isticala se kao jedna od najboljih učenica. Školovanje je završila 2016. godine kao redovan učenik s odličnim uspjehom. Hobiji su joj gledanje sinkroniziranih crtanih, a nada se opet uživati u omiljenom crtiću.

Iznimno pamćenje

Zbog iznimnog pamćenja po sjećanju je uspjela prepričati svaku od 146 epizoda omiljenog crtića Yu-Gi-Oh Zexal, a kako bi dokazala koliko joj znači doprla je i do epizoda koje nisu bile sinkronizirane i prikazivane. Nakon prestanka emitiranja crtića, Lana je izgubila volju za bilo što, jer samim time nije bilo ni njezinog prijatelja Astrala. Pokušavajući doći do epizoda napisala je knjigu uz pomoć osobne asistentice Ivana Ivančir u kojoj je prepričala sve tri sezone crtića, uključujući i zadnju sezonu koju su prevodile s engleskog. Knjiga ima 406 stranica. Majka Nada Bolšec prilikom druženja u Udruzi Sveta Ana, čiji je Lana član obratila se za pomoć predsjednici Mateji Posarić, odakle kreće nastavak priče.
- Mogu reći da me uvukla i uključila u potragu. Nakon 11 mjeseci traženja, telefoniranja, iscrpljivanja svih mogućih kontakata, ali i Laninih razočarenja na tom putu, svaki put kad nismo uspjeli, posložilo se sve. Svaki povratni kontakt mame Nade sa pitanjem da li smo uspjeli što saznati je meni bio izrazito težak, jer sam uvijek imala isti odgovor, ništa novo. Vodila me Lanina upornost, motivacija, želja i trud koji je uložila u knjigu, a na kraju i pismo koje mi je napisala prije niti mjesec dana – rekla je Mateja Posarić.

Ublažuje tugu

- Moglo bi se reći da sam od djetinjstva tražila nekog da mi pomogne da ne mislim na svoju bolest, i da ublažim tugu zbog toga što ne mogu hodati, i uživati u svemu što zdravi ljudi mogu. Školu sam završila među najboljim učenicima, no ni to me nije ispunjavalo, sve dok nisam otkrila crtić Yu Gi Oh Zexal. Tamo sam upoznala jednog duha po imenu Astral koji ima prekrasan glas, a njegov glas me toliko smiri da ne mislim niti na bol niti na tugu koja je godinama bila svakodnevno prisutna. Zbog svoje bolesti nikad nisam mogla držati žlicu, ali moj prijatelj Astral dao mi je snage da pokušam i da se sve više trudim u stvarima koje su mi izgledale nedostižne. Astral je uvijek govorio da trebaš slijediti instinkt i ustrajati u onome što želiš. Davao je puno dobrih savjeta svom prijatelju iz crtića, Yumi, i ja sam se osjećala kao da i meni daje te savjete te sam se sve više vezala za njega. Dugo sam uživala u tom crtiću i svijetu koji on nudi dok su ga prikazivali na RTL Kockici, a na isti dan kad su ga prestali prikazivati umro je moj najbolji prijatelj i osjećala sam se kao da su mi potonule sve lađe. Od tog dana ne mogu se riješiti tog osjećaja i jedina mi je nada da mi se vrati crtić i moj prijatelj Astral, te da me on svojim glasom odvede u zamišljeni svijet gdje se mogu uz njega boriti u dvobojima, putovati među svjetovima njegovim cepelinom i trčati zajedno s Yumom dok „osjeća strujanje“. Svi njihovi prijatelji kao da su i moji prijatelji i dok sam gledala taj crtić sve nevolje za mene su nestale. I dalje se trudim nastaviti uživati u svijetu drugih crtića i pokušavam naći nešto što bi me toliko ispunjavalo, ali jednostavno osjećam kao da mi nešto nedostaje. Ta praznina neće se popuniti dok mi se ne vrati prijatelj, i zato vam pišem ovo pismo da bih vam pokušala dočarati koliko mi taj crtić treba i znači – napisala je u pismu.

Mateja Posarić je našla direktan kontakt, koji je vodio drugom, epizode crtića i u konačnici treći kontakt – Marka Jelića, glumca koji je posudio glas Laninom omiljenom liku iz crtića. - Kroz sve te razgovore rodila se ideja da Marka odvedem u posjet Lani, što je on oduševljeno prihvatio. U subotu smo se pojavili na pragu obitelji Bolšec u Loboru, sa onim što je bila Lanina jedina želja – sve epizode crtića, majica sa likom Astrala i Marko koji je zaokružio cijelu priču izazvavši neopisivu sreću i suze radosnice kod svih prisutnih – napisala je Posarić.

- Naš je susret bio najčudnovatiji prvi kontakt ikada za mene. Nisam imao pojma što očekivati i kako se uopće postaviti prema tome, no kad smo se sreli sve je isti čas profunkcioniralo i nije moglo nikako drugačije. Srca su nam bila puna i čista.Lana je prekrasna djevojka, pametna, inteligentna i uporna ko nitko koga sam do sada upoznao. Znate kako kažu ako neće Muhamed brdu, brdo će Muhamedu. E pa Lani će doći i brdo i na njemu Muhamed. Ona ne zna za ne mogu ili ne može se. Ona je vječno dijete kako kaže Nietzsche. Zahvalila mi se tisuću puta na meni i nadam se da je razumjela kada sam joj rekao da je to što je ona dala meni nehotice, nešto što nisam mogao niti sanjati da ću dobiti. Taj osjećaj da bez obzira što često sumnjam, padam, povlačim se i nanovo borim, negdje meni, u mom glasu, netko negdje čuje moje srce kako kuca svojim ritmom. Promijenila me na način na koji sam mogao samo sanjati. Zato ti Lana hvala na tome sto jesi. Svijet bi se mogao ugledati na tebe. Ja sigurno hoću – rekao je glumac Marko Jelić i zahvalio produkciji Avid, obitelji Bolšec, Udruzi Sveta Ana te Mateji Posarić bez čijeg napora ovaj susret ne bi bio moguć.