Sreće, čini se, nema za sve one vozače koji se svakoga dana, ili skoro toliko, voze županijskom cestom 2196, poznatijom kao stara zagorska magistrala. Naime, svoj red na obnovu ta crna prometnica koja povezuje Zagreb i Zagorje, neće dočekati ni ove godine iako je bila u Vladinu planu za rekonstrukciju u razdoblju od 2005. do 2008. Od toga se do daljnjega, definitivno odustalo, a u Županijskoj upravi za ceste Zagreb, pod čijom je nadležnošću najveći dio te prometnice, doznali smo da je razlog ono što smo i pretpostavili, a što je uvijek razlog ovakvim vijestima: (opet) nema novca.

Još do prije tri mjeseca, u ŽUC-u Zagreb uvjeravali su kako odgode više neće biti. Obećavali su da rekonstrukcija „stare zagorske“ kreće početkom ove godine. No, umjesto nje, doznajemo, ove su godine odlučili rekonstruirati županijsku cestu 1042, „staru karlovačku“. Činjenica je da su obje prometnice u lošem stanju i da su obje bile u planu za rekonstrukciju do kraja 2008, ali su u ŽUC-u, zbog pomanjkanja novca, karlovačkoj odlučili dati prednost. Ta je cesta također u vrlo lošem stanju, a istodobno je i među najprometnijima.

Pri odluci je vjerojatno presudila činjenica da prolazi kroz iznimno gusto naseljeno područje, naseljenije nego uz „staru zagorsku“, pa je, istini za volju, odluka možda i razumljiva. Ali, to nipošto ne opravdava odgodu modernizacije zagorske magistrale.

Rok uporabe odavno prošao

Stara zagorska sagrađena je kasnih 50-ih godina i otada na njoj ništa nije rađeno! Izuzetak je kratak zagorski dio te prometnice koji spada pod Krapinsko-zagorsku županiju. Riječ je o dionici na području oko Velikog Trgovišća do Zaboka, duljine oko 4 kilometra, koju je nedavno obnovila Županijska uprava za ceste Krapinsko-zagorske županije, u čijem je nadzoru taj dio.

A u kakvom je stanju ´zagrebački´ dio i te kako se vidi, a i osjeti, pod kotačima. Najlošiji dio stare zagorske magistrale jest dionica od Zaprešića do Jakovlja, i to prvi dio te prometnice nakon što se siđe sa zagrebačke obilaznice pa do Bistre. Asfalt je grbav jer desni dio kolnika kao da se ondje urušio. Vožnja po takvom kolniku čini se kao nimalo ugodna plovidba čamcem, pa mnogi vozači, da bi to izbjegli, prelaze na lijevu stranu ceste, opasno se približavajući kolničkoj traci i vozilima iz suprotnoga smjera. Na tom je dijelu cesta uz to i prilično zavojita što ´plovidbu´ istrošenim asfaltom čini još opasnijom.

Nešto je ravniji i za putovanje ugodniji dio od Jakovlja do Velikoga Trgovišća, ali po asfaltu očito rađenomu prema nekim nekad davno važećim JUS-ovim normama i standardima, koje današnja moderna cestogradnja ne poznaje. Kvaliteta asfaltnoga sloja, naime, takva je da se na kiši pretvara u klizalište. Možda je u doba kada je cesta sagrađena, to udovoljavalo ondašnjim zahtjevima gradnje – drugih rješenja, uostalom, vjerojatno nije ni bilo – no danas se takva kvaliteta ceste može ocijeniti visokorizičnom. Jer suvremena vozila kojima se danas vozimo, nipošto nisu predviđena za ceste poput stare zagorske magistrale. Ta se cesta gradila u doba zaprežnih kola… Zbog svega toga već je odavno morala biti rekonstruirana, osobito zna li se da je vijek trajanja svake prometnice u pravilu 30 godina. A ova je već prešla 50-tu - bez rekonstrukcije!

Nesreće i vozačka neodgovornost

Treba li nas onda čuditi stradavanje ljudi u prometnim nesrećama koje se na ovoj prometnici svako malo događaju? Svijeće, križevi i cvijeće na nekoliko mjesta uz cestu, o tome najbolje svjedoče.

Najkritičnijom dionicom, na kojoj su nesreće najčešće, može se smatrati ona od 15. do 17. kilometra ceste. No, to nije pravilo. U jednoj od posljednjih teških nesreća, kod Bistre, nešto prije četiri mjeseca, poginule su tri žene. Tek koji dan poslije, u frontalnom sudaru poginula je još jedna osoba. Policijski zapisnici zabilježili su oko 450 nesreća u posljednjih osam godina. Poginulo je oko 35 osoba, više od 300 ih je bilo ozlijeđeno. Samo prošle godine, u sedamdesetak nesreća, osmero poginulih i 50-ero ozlijeđenih. „Kada se pogleda broj nesreća, može se zaključiti da one, zapravo, i nisu toliko česte. Ali, problem je što, kada se dogode, one su vrlo teške i gotovo u pravilu netko u njima pogine“, primjećuju u Odjelu za sigurnost cestovnoga prometa Policijske uprave zagrebačke.

No, zanimljivo, u Županijskoj upravi za ceste Zagreb, smatraju da dotrajalost prometnice nikako nije uzrok prometnih nesreća. Velik broj vozila na cesti smanjenih mogućnosti, i prije svega neodgovornost vozača, po njima su jedini krivci za nesreće.

S njima će se zacijelo složiti većina prometnih stručnjaka, koji su napustili „klasičnu teoriju“ prema kojoj čimbenike prometnih nesreća valja podjednako tražili u vozaču, vozilu i prometnici. ´Formula´ podijeljene odgovornosti pala je u vodu i sada vrijedi teorija da je u 98 posto nesreća krivnja na vozačima. Skloni smo vjerovati kako je taj postotak u slučaju stare zagorske magistrale ipak manji s obzirom na njezinu dotrajalost, koja bi morala biti uzeta u obzir, ali nas, na žalost, činjenice demantiraju.

„Švercaju“ li se kamioni?

Jer doista, poražavajuće je da se mnogi vozači unatoč lošoj cesti, starom zagorskom voze suludo! Ograničenja brzine malo tko poštuje, pa znak „60“ kod Zaprešića ili Jakovlja, rijetko kada vozače motivira da se voze manje od 90 km/h. No, još više zabrinjava igra ruskog ruleta s pretjecanjima preko pune crte i ulijetanjima „u škare“. I prema policijskim izvješćima velika brzina, gubitak nadzora nad vozilom, prijelaz na drugu stranu ceste i pretjecanje, glavni su uzroci prometnih nesreća.

Da mnogi pamet ostavljaju negdje drugdje kad se voze starom zagorskom, lako se uvjeriti. Jednom konkretnom slučaju i sami smo nedavno svjedočili, u nadzoru prometa s patrolom prometne policije nedaleko Jakovlja. Jaka kiša i magla vozača krapinske registracije nisu zasmetali u pretjecanju kolone vozila preko pune crte i u zavoju. Slučaj je zabilježila i televizijska kamera, a vozač je svoju bahatost platio 1000 kuna, zaradivši i tri kaznena boda. Sada više ne juri jer je ostao i bez vozačke dozvole. I uza sve to imao je sreće: mnogi su tako jurili, i odjurili u sigurnu smrt. Pitanje je samo je li se opametio.

Divljaštvo na cesti ničim se ne može opravdati, ali jedna ´kontroverza´ možda može objasniti što vozače tjera u pretjecanje. Na staroj zagorskoj vrijedi formalna zabrana za kamione u tranzitu, koja ih tjera na autocestu. Samo „lokalni“ prijevoznici i oni s posebnim dozvolama smiju se koristiti starom cestom. No, pogled na broj kamiona, onih najtežih i s prikolicama, čije registarske oznake upućuju na porijeklo daleko od Krapine i Zagreba, bude sumnju u to da se zabrane svi doista i pridržavaju.

Upravo velik broj kamiona, a među njima zasigurno i oni koji se „švercaju“, tjeraju vozače tankih živaca u nepromišljene poteze. A gdje je policija? Da više kontrolira i kamione i nepromišljene vozače možda bi problem doista i bio samo – u lošoj cesti. ´Plavci´ nevoljko priznaju da na staroj zagorskoj nisu baš toliko često koliko bi trebali biti. No, medijski pritisci u posljednje vrijeme čini se da su i njih probudili.

Što donosi rekonstrukcija?

Zbog svega rečenoga, temeljita rekonstrukcija vidi se kao jedino rješenje koje bi moglo popraviti daleko narušenu sigurnost prometa na staroj zagorskoj magistrali. Kada će doći na red, u Županijskoj upravi za ceste Zagreb, nisu nam znali reći. No, vjeruju da će „2009. ući u plan projektiranja“. To bi, laički, značilo da bi 2009. mogao biti dovršen projekt za obnovu.

A tu pada u vodu svaki optimizam. Naime, planovi održavanja cesta donose se za razdoblje od četiri godine. Ove godine završava četverogodišnji plan za razdoblje 2005. – 2008. To znači da obnova zagorske magistrale dolazi na red u razdoblju od 2009. do 2012. Bude li projekt dovršen 2009., rekonstrukcija bi najranije mogla uslijediti 2010., a najkasnije 2012. Ima li se to na umu, nije jasno zbog čega su se još krajem prošle godine obećavali radovi u ovoj, ako se znalo da još ni projekt nije dovršen?!

Možda proširenja

Bilo kako bilo, jedino što se zna jest da će, onda kada dođe na red, cesta biti osuvremenjena prema, kako to danas vole reći, betterment programu. Kolnička konstrukcija u cijelosti će biti obnovljena i presvučena novim slojem asfalta. Gornji sloj trebao bi činiti mikroasfalt koji stvara veći otpor pod kotačima i tako sklizanje svodi na najmanju moguću mjeru.

U Županijskoj upravi za ceste Zagreb najavljuju mogućnost da se na nekim dijelovima možda izgrade i proširenja s trećim trakom. To bi trebalo smanjiti osjećaj brodskoga efekta na grbavoj cesti. Stručnjaci su upozoravali na potrebu da se, uza sve, izravnaju i neki zavoji. U ŽUC-u Zagreb, u trenutku dok još nema projekta, nisu znali reći hoće li se to i dogoditi, ali smatraju kako, uz temeljitu rekonstrukciju ceste, ispravljanje zavoja ne bi bilo nužno.

Osim tehničke sanacije, cesta bi mogla dobiti i novu, ´inteligentnu´ signalizaciju, no za to zasad nema nikakvih konkretnih potvrda. U svakom slučaju, sve to trebalo bi biti jamstvo da se stara zagorska cesta više neće smatrati cestom smrti, kako je žitelji uz nju često nazivaju. No, tko će dati stvarno jamstvo da će se to uistinu tako skoro i dogoditi?

Plaćati ili riskirati

Kako bi se ubrzala rekonstrukcija stare zagorske, Županijska uprava za ceste Zagreb u više je navrata predlagala da se ta prometnica, kao i stara karlovačka, prekategorizira u državnu prometnicu. Viši rang značio bi veći prioritet i više novca, a time i bržu sanaciju. No, prekategorizacija će se možda razmatrati ubuduće. A dok čeka svoj red za rekonstrukciju, stara zagorska magistrala još uvijek privlači više vozača nego kvalitetnija i sigurnija alternativa, autocesta Zagreb – Macelj. Brojevi govore o više od 10 tisuća vozila na dan na staroj zagorskoj, što je podjednako broju vozila koja idu autocestom.

No, pritom valja znati da autocestom uglavnom idu vozila u tranzitu ili pak slučajni putnici – namjernici, koji možda i ne znaju za jeftiniju alternativu, dok se većina onih koji svakodnevno iz Klanjca, Tuhlja, Zaboka ili Oroslavja putuju u Zagreb na posao i natrag, u pravilu voze upravo starom zagorskom. Razlog – čista računica. Cijena cestarine od Zagreba (Zaprešić) do Zaboka (Mokrice) je 10 kuna za prvu skupinu vozila, osobne automobile. Putovanje autocestom možda jest sigurnije, ali put ipak ne skraćuje za više od pet minuta u jednom smjeru. Isplati li se za dva puta po pet minuta vremenske uštede platiti dva puta po 10 kuna, tj. za 10 minuta eventualno kraće putovanje, na dan izdvojiti 20 kuna, procijenite sami.

Pod pretpostavkom da netko putuje u Zagreb i natrag barem 20 dana u mjesecu, vožnja autocestom stajala bi ga 400 kuna, što nije zanemarivo. No, to ne bi bio i jedini trošak jer vožnja autocestom uvjetuje veću potrošnju goriva, tako da oni koji se voze starom zagorskom magistralom, istodobno štede i na gorivu.

Novogodišnje poskupljenje cestarina na autocesti Zagreb–Macelj nekim je vozačima bio dodatan motiv da se vrate na staru zagorsku. Ako su je dosad, zbog kritično srozane sigurnosti izbjegavali te se radije vozili autocestom, sada to opet ne žele. Kuna poskupljenja od Mokrica do Zaprešića možda i nije neki novac - a na sigurnost se ne štedi, zar ne, ali zbog čega bi se, ipak, plaćao bezobrazluk?

Za Zagorski list piše: Tomislav Pupačić