U mnogočemu tradicija našeg Zagorja oduševljava diljem svijeta, a nas Zagorce podsjeća na prošlost koju nosimo sačuvanu u spomenicima, pjesmama, plesovima, običajima. Osim uz poslove koji su se trebali obavljati, velik dio starinskih običaja vezan je uz 'hobije' kojima su se nekada bavile naše majke, bake, prabake, pa tako i ručni rad – vezenje, pletenje, heklanje, šivanje goblena. Iako je danas malo onih koji znaju koristiti te vještine, a još manje onih koji to žele, srećom postoje udruge koje od zaborava čuvaju tradiciju. Jedna od njih je i udruga Oroslavski vez, kroz koju 18 članica s ljubavlju još uvijek živi i njeguje običaj vezenja s kojim su se susretale kao djevojčice i djevojke.

Zagorska tradicija

Vezilje smo posjetili prošle srijede, na jednoj od njihovih radionica kojih je zbog pandemije korone sada manje. No, ove su nam dame ispričale kako su, unatoč tome što se ne sastaju više tako često, povezane posebnom ljubavlju prema ručnom radu. – Nekad smo imale radionice svakog tjedna u prostorima Osnovne škole, no sve je to stalo radi korone. Grad nam je ustupio ovu prostoriju na korištenje, al ipak se ne sastajemo tako često, znate, ipak smo mi starije žene i bojimo se korone – ispričala nam je predsjednica udruge Darinka Pušek, dodavši kako ih to ne sprječava da vezu kod kuće.

Udruga Oroslavski vez nastala je 2006. godine, prema ideji i inicijativi prve predsjednice Štefanije Horvatić, koja je i sada počasna članica, a iako trenutno živi u domu za starije, još uvijek se bavi ručnim radom. Te je godine nekolicina Oroslavčanki odlučila zagorsku tradiciju koja se prenosi s koljena na koljeno sačuvati u brojnim radovima koji su otada nastali. Udruga je tako prošle godine proslavila 15 godina rada, za što je i primila nagradu Grada Oroslavja. Žene su nam otkrile i kako su tu nagradu velikodušno poklonile jednoj majci iz okolice čija je kuća stradala u potresu, kao i svom sugrađaninu čija je kuća stradala u požaru. – Koliko god malo imamo, radije pomognemo nekome – dodala je Darinka.

Prave umjetnine

Ove vrijedne Oroslavčanke njeguju tradicijski vez na domaćem i bijelom pamučnom platnu. – Motive nalazimo na starim ručnicima i stolnjacima koje imamo u nasljeđu, a u zadnje vrijeme koristimo se i Internetom – ispričala nam je predsjednica udruge. Njihovi nadstolnjaci, mileji, torbe, jastučnice, obišli su velik dio svijeta. – Na manifestacijama i sajmovima koje posjećujemo, ne samo u našoj županiji, nego i u Zagrebu, na moru, svoje smo radove prodale brojnim turistima iz Njemačke, Amerike, Slovenije… U suradnji sa Starim selom Kumrovec radile smo prezentacije ručnog rada u Kumrovcu, gdje su se mnogim posjetiteljima iz drugih zemalja dopali naši radovi pa su ih ponijeli sa sobom – kaže Darinka.

Upitali smo ju i koliko su danas ovakvi tradicijski ručni radovi cijenjeni. – Lijepi je osjećaj znati da su naši radovi otišli po cijelom svijetu i da su se svidjeli ljudima iz drugih krajeva. Turisti rado izdvoje za ovako nešto. Domaći malo manje, no ima i tu kod nas žena koje cijene ručni rad i rado kupuju. Zapravo, sve kaj prodamo to je uglavnom ispod cijene, nije moguće postići neku veliku cijenu, jer ljudi danas nemaju novaca. A mislim i da danas mladi ljudi ne žele to imati na svom stolu. No, kad budu stariji, više će to cijeniti – rekla je Darinka, dodavši kako je svaki ručni rad jedno malo umjetničko djelo u koje je svaka žena utkala mnogo sati rada, ali i ljubavi, volje, znanja i vještine.

Posebna ljubav prema vezenju

Nisu sve članice rođene Zagorke, ima i onih koje su se u Oroslavje udale, poput Branke koja nam je rekla kako je od prvoga dana zavoljela našu tradiciju, a samim time i vezenje. – Zahvaljujući Štefici Horvatić, s velikim sam veseljem i žarom krenula u aktivnosti udruge. To se pretvorilo u jednu posebnu ljubav, a naša su druženja nešto zbilja posebno – rekla nam je Branka. – Vezenje mi puno znači, tu se odmaram, punim dušu i baterije i čuvam tradiciju naših baka, to je veliko bogatstvo za naš kraj i naše unuke, da imaju uspomenu. Jedino se na takav način tradicija može održati – ispričala nam je Dragica, a nadovezala se i Danica istaknuvši kako s ponosom svoje radove poklanja svojim najdražima te joj posebno zadovoljstvo pričinjava kada vidi svoj stolnjak na nečijem stolu.

Druženja kao posebno zadovoljstvo

Najstarija članica, 86 – godišnja Slavica Perošić vesti je naučila u učiteljskoj školi u Čakovcu, a rekla nam je i kako je, kad je došla u udrugu znala raditi samo s križićima, dok nije naučila pečki vez. – Učlanila sam se u udrugu zahvaljujući članici Jaki. Kad sam vidjela te divne žene koje s toliko ljubavi vezu i stvaraju vezom razne cvjetne vrtove svih boja, željela sam i ja naučiti. Osim vezenja, naučile su me heklati. Najprije su moji radovi bili pomalo neuredni, dok nisam poslušala savjete i naučila – ispričala nam je Slavica, dodavši kako joj druženje s članicama predstavlja jedno veliko zadovoljstvo, baš kao i izložbe na kojima predstavljaju svoje radove.

– Vesele nas iste stvari, a to su ručni radovi, kojima punimo škrinje kako bi naši unuci jednog dana vidjeli čime su se njihove bake bavile i kada više nisu bile radno sposobne – rekla je još Slavica. Članice su na podršci zahvalile i Gradu Oroslavju te bivšim gradonačelnicima Ivanu Tuđi i Emilu Gredičaku, kao i sadašnjem Viktoru Šimuniću.

S koljena na koljeno

I dok njima pričinjava veliko zadovoljstvo, sjetu za nekadašnjim vremenima, uspomene na bake, a ujedno i lijepi način za opuštanje, danas mladi, složile su se sve članice, nemaju vremena za bavljenje ručnim radom.

Nekada su bake i mame učile svoje kćerke i unuke kako se veze, danas je to zamijenio Internet, a i ubrzani način života mladih obitelji. – Rado bismo kad bi barem jedan mali dio žena naučio cijeniti i raditi ovakve ručne radove, da se ne zaboravi naša tradicija. Mi ćemo rado naučiti svakoga tko želi, slobodno nas može nazvati na broj 0989881451 i priključiti nam se. A osobito nam je namjera učiti vezenju djevojčice u školi i vrtiću, nakon što se 'riješimo' korone – zaključila je predsjednica udruge.