Veliki sportski hit ove sezone su hokejaši zagrebačkog Medveščaka. Ledena dvorana Doma sportova prepuna je iz utakmice u utakmicu, a karte se ne mogu nabaviti 'ni pod razno'. Iako je većina igrača stigla iz Kanade i Amerike, zar ste sumnjali da bar jedan Zagorac nije uključen u cijelu ovu priču?!

Naime, najbolji mladi igrač EBEL lige u mjesecu veljači bio je Dominik Kanaet. Ovaj simpatični mladi 18 godišnji hokejaš zapravo je Zagorac. Mama Andrijana je rodom iz Andraševca iz obitelji Šipek.

Bio je to povod da s Dominikom porazgovaramo nakon treninga, a prije puta na treću utakmicu polufinala doigravanja u Salzburgu.

'Ne ide mi se u Kanadu, ovdje mi je dobro'

Možeš li nam opisati svoj hokejaški put? Kada si počeo, kako si završio u Slovačkoj i sada se u drugom dijelu sezone vratio u Medveščak?

Kanaet: S četiri godine sam počeo trenirati hokej. Jedan slovački trener rekao mi je da ako želim jednog dana biti profesionalac da ne mogu ostati u Hrvatkoj jer nema kvalitetnih treninga i trenera. Morao sam otići dalje u neku hokejašku zemlju. To sam napravio i od 11. godine do sad sam bio u Slovačkoj. Da tako mali ne budem sam, sa mnom je otišla i mama. Puno se žrtvovala za mene, ali sad je u Zagrebu cijela obitelj na okupu.

No, Medveščak je otišao na viši nivo, igra se kvalitetnija liga i mogao si se vratiti.

Kanaet: Da, ovo mi je prva prava seniorska sezona gdje igram u profesionalnom klubu. Do sada sam u Slovačkoj igrao u juniorima. Imao sam dobre rezultate tamo, pa su me pozvali u Medveščak i ja sam bio sretan zbog toga. Nadam se da ću i sljedeće sezone ostati ovdje, dobro mi je tu, publika je odlična, dečki u timu su OK. Meni je ovdje dobro.

Čuli smo da je bilo nekih ponuda i iz Kanade?

Kanaet: Da, dobio sam ponudu iz kanadske lige, ali to nije ona najviša. Nije mi se išlo tamo. Dobio sam ponude i iz Švedske i Finske, ali sve je to za juniore. Ovdje mogu igrati profesionalno, a i biti doma, pa sam se odlučio za Medveščak.

Tvoja mama je iz Hrvatskog zagorja, iz Andraševca. Sad kad je liga u punom jeku, vjerojatno nemaš vremena za posjete Zagorju.

Kanaet: U djetinjstvu sam često bio u Andraševcu kod bake. S dedom sam išao u klet. Ja sam ponosan na svoje korijene. Priznam da ne znam dobro zagorski, pa kad mama priča s bakom meni je to lijepo za čuti, a i malo smiješno jer ne razumijem neke riječi.

Baka je tvoj veliki navijač, dolazi na utakmice. Kad imaš podršku cijele obitelji puno je lakše.

Kanaet: Naravno da je puno lakše. Baka je jako sretna što sam se vratio u Zagreb i ona je jedan od mojih najvećih fanova, skupa s mojim roditeljima. Podupiru me, a baka me zove nakon svake utakmice i pita kako je bilo.

Po svemu sudeći i sljedeće sezone ćemo te gledati u dresu Medveščaka?

Kanaet: Vidjet ćemo kakve će biti ponude. Vjerojatno ću ostati jer ne vjerujem da će biti nešto bolje od Medveščaka. Ovo je odličan klub, u odličnoj ligi, nemam razloga otići. Ovdje radim s najboljim trenerom u životu. Bio je u NHL-u sedam sezona. Nikad nisam imao trenera koji je bio u najjačoj svjetskoj ligi. Puno me može naučiti i vjerujem da ću dosta napredovati.

Najbolji mladi igrač lige

Dobio si nagradu za najboljeg mladog igrača lige u veljači. Je li te to iznenadilo?

Kanaet: Ja sam jedan od najmlađih igrača u ligi i najmlađi igrač u Medveščaku. Nije me iznenadilo što sam nominiran, ali me malo iznenadilo što sam pobijedio. Bilo mi je drago, naravno, ali sad kad igramo u play offu, ne razmišljam o osobnim statistikama, već da čim dalje prođemo.

Kakav je hokej sport i možeš li dečkima preporučiti da se njime bave?

Kanaet: Naravno, ali teško je iz Zagorja svaki dan dolaziti u Zagreb na treninge. Bio bih sretan da postoji negdje led u Zagorju jer mislim da smo mi Zagorci talentirani. Preporučio bih hokej jer je odličan sport, a kad bi bilo leda ja bih to podupro kako bih mogao. Šteta što se sada ne može igrati u Zagorju.

Dosta ljudi iz Zagorja odlazi na hokejaške utakmice. Ova sezona je pri kraju, ali i u sljedećoj će vjerojatno biti prava jagma za kartama.

Kanet: Naravno, ja pozivam sve ljubitelje hokeja da dođu. Sad imate i jednog našeg, ja imam zagorske korijene i sretan sam zbog toga. S tatine strane su svi Zagrepčani, a s mamine Zagorci. Baka mi je i dalje u Andraševcu, kad mogu odem kod nje i uvijek sam sretan kad mogu biti tamo.

Na realizaciji ovog razgovora zahvaljujemo se kolegi novinaru Mići Dušanoviću, pomoćnom treneru Medveščaka Danijelu Kolombu te Mladenu Starešini.

Baka Štefica: 'Mama mu je nosila čokolino na treninge'

Baka Štefica Šipek s velikom pažnjom prati kakve rezultate njezin unuk Dominik postiže u hokeju. Ipak je on najstariji od petero unučadi koje ima.

- Kad su ga prvi puta stavili na led, niti jednom nije pao. Kao da se rodio na ledu. S četiri godine počeo je trenirati. Mama je još za njim nosila čokolino na treninge. Imao je ruskog, pa slovačkog trenera koji su u njemu vidjeli potencijal. Kako je Rusija bila daleko, odlučili su se otići u Slovačku – prisjeća se baka Štefica.

Deda Andrija znao ga je često vući na rolama, a ponekad je jedino mogao zatvoriti oči kad bi se Dominik spuštao niz brijeg. No, padova nije bilo. Role ili klizaljke, svejedno. Tu je bio doma. Baka je unuka pratila i na utakmicama u Slovačkoj, pa je kroz njegove igre zavoljela hokej. Danas je pravi znalac ove dinamične igre.

- Ako su pripreme bile negdje bliže u Sloveniji ili Mađarskoj otišli bi ga pogledati. Bilo mi je drago kad je upao u Hrvatsku reprezentaciju do 20 godina. Već je prikupio dosta pehara jer je često proglašen najboljim igračem na turnirima – ponosna je baka. A nakon utakmice uvijek pita kako je bilo. Strijepi nad svime. Kad su joj znali reći da je zaradio ozljedu, osjećala se grozno. - Ispočetka mi je bilo malo grdo, ali sad više ne. Pokazao mi je svu zaštitu koju ima. Ali to je njegov život, njegov posao i svi tako gledamo na to. Obitelj ga prati, a on živi za hokej – ističe baka.

Sad kad se Dominik vratio u Zagreb i igra u Medveščaku, baka će se lakše otputiti na utakmice. Bila je na utakmici doigravanja u Zagrebu, a potegnula je i do Graza.

- Ovo u Zagrebu se samo može doživjeti. To se ne da opisati. U Grazu nije bilo tako. Stvarno su svi poludjeli za hokejom. Možda odem na još koju utakmicu, ali problem je nabaviti karte. Sad mi je tu blizu, ali ga isto ne viđam često jer su stalno treninzi i utakmice. A i mi smo tu na selu, imamo obaveze. Iznenadila sam se kad su mi ljudi sad počeli čestitati na cesti. I u Grazu su me pozdravili navijači, a nedavno sam na benzinskoj srela jednog starog kolegu s posla i on mi je čestitao. Veli, nije znao da je Dominik moj unuk – sretna je baka Štefica koja skuplja sve članke iz novina o svom unuku, a sve statistike o nastupima, asistencijama i golovima vodi pak marljivo tata Boris.

Snimio: Krunoslav Pavlina