Različitih su godina i iz različitih krajeva naše županije, no zajedničko im je jedno – odlične su sportašice, svaka u svom sportu. Povodom Međunarodnog dana žena odlučili smo porazgovarati sa četiri vrhunske zagorske sportašice o tome ima li predrasuda o ženama u sportu kojim se bave, ali i kako usklađuju privatne, poslovne i sportske obaveze. Diana Franke bavi se borilačkim sportom, Nina Vukić trenira nogomet, Ružica Martinić diže utege, a Mihaela Oborovečki maherica je u streljaštvu. Sve akterice naše priče izabrale sportove koji se možda često smatraju i nazivaju muškima. No njihovi rezultati i priznanja koja osvajaju najbolji su pokazatelj da su žene itekako vrhunske sportašice ravnopravne muškarcima.

Mihaela Oborovečki reprezentativka Hrvatske u samostrelu

Mihaela Oborovečki ima 22 godine, bavi se streljaštvom, puca samostrelom i zračnim pištoljem članica je Hrvatske samostrelske reprezentacije, a iza sebe ima brojne pehare, medalje i nagrade. Treće mjesto s europskog i svjetskog prvenstva pojedinačno, drugo mjesto s europskog prvenstva pojedinačno, dva ekipna prva mjesta i jedno drugo samo su neki od odličnih rezultata ove mlade i perspektivne sportašice iz Velikog Trgovišća. Osim što se bavi sportom, studira engleski i španjolski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a trenira je i mlađih kategorija u Streljačkom društvu Veliko Trgovišće. – Streljaštvom se bavim već devet godina, a to je sport koji je svojevrsna obiteljska tradicija. S pucanjem je započeo tata, zatim brati i onda sam krenula i ja. To je sport u kojem zapravo ima mnogo žena koje postižu vrhunske rezultate – ispričala je Mihaela ističući kako nije teško uskladiti sportske obaveze s fakultetom i privatnim obavezama. U pripremnom je periodu malo lakše jer tada su i treninzi nešto rjeđi, no kada je blizu natjecanje trenira se 5 do 6 puta tjedno. Na pitanje jesu li se kolege s faksa začudili kada im je rekla da je reprezentativka Hrvatske u samostrelu i je li im bilo čudno što se žena bavi takvim sportom Mihaela je odgovorila da je, zapravo, svima to bilo fora.

– Mladi baš nisu upoznati sa samostrelom i često su znali reći da bi i oni rado pokušali pucati. Možda javnost i nije toliko upoznata tim sportom, no u njemu su muškarci i žene poprilično ravnopravni – priča 22 – godišnjakinja uz riječi kako samostrel ima osam kila, a nateg mu je 45 kilograma. Čini se mnogo za jednu djevojku, no Mihaela s tim nema problema. Najvažnija joj je, ističe, podrška obitelji bez koje smatra da ništa od postignutih rezultata ne bi bilo moguće ostvariti. Posljednje priznanje u nizu bila je titula najbolje sportašice Krapinsko – zagorske županije za 2018. godinu za koje Mihaela smatra da je veliko priznanje za njen rad i još jedan dodatan motiv da bude vrhunska sportašica.

Nina Vukić, kapetanica je seniorske ekipe ŽNK Pregrada

Da, i cure vole nogomet. I to ne samo da vole već i znaju igrati. Dokaz tome je sedamnaestogodišnja Nina Vukić iz Svetog Križa Začretja, kapetanice seniorske ekipe Ženskog nogometnog kluba Pregrada, koja igra na poziciji lijevog krila. Nema, kaže, konkretan odgovor zašto je izabrala nogomet. U djetinjstvu se bavila plesom i gimnastikom, koje je zamijenila nogometom, jer joj se najvažnija sporedna stvar na svijetu, shvatila je još kao klinka, puno više sviđa. Oduvijek je bila u sportu i igrala nogomet s prijateljima u školi, a imala je susjede s kojima je u djetinjstvu 'driblala'. Onda kada je čula da nogometašice treniraju u Zaboku, odlučila se priključiti. Trenira pune tri godine, a članica ŽNK Pregrada, jedinog ženskog nogometnog kluba u županiji, je već 2 godine.

- Mene nogomet opušta, pogotovo nakon nastave, učenja i stresnog tempa. Imam puno energije i odlučila se je na koristan način iskoristiti. Ja i učim poslije treninga. Znaju mi reći: 'Pa, kak nisi umorna'. Nisam, puno lakše učim i zapamtim, odmorenija sam – otkriva nogometašica Nina, koja prati Dinamo i hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Kaže da većinom prima pozitivne reakcije kada veli da je nogometašica i to od svojih vršnjaka, dok malo stariji ipak imaju predrasude. – Nije da vele to, ali vidi im se po reakciji, u očima – smije se mlada sportašica koja aktivno trenira, tri do četiri puta tjedno. S kilama nema problema. – Cure koje mi znaju reći da idu na dijetu, ja često velim: 'Odite se baviti nekim sportom' – kaže Nina koja planira studirati pedagogiju, a sa strane igrati nogomet, a možda u budućnosti završiti i za trenericu. Dodala je kako je zahvaljujući nogometu puno putovala i stekla puno novih prijateljica. Jednostavno voli biti aktivna, voli sport, a pogotovo nogomet i nema predrasuda.

Diana Franke, hrvatska i europska prvakinja u kickboxingu

Diana Franke (23) vrhunska je kickboxašica, a trenira u Kickboxing klubu 'Zmaj' iz Bedekovčine. Trenira od 2011. godine i kako kaže njezin trener Arpad Jakša, ubrzo je postala jedna od ikona njihove sportske udruge. Diana je od 2013. do danas osvojila dvanaest tituli državnih prvakinja pri tome dva puta i titulu K1 prvakinje - najtežoj kickboxing disciplini. Jednako tako je sedam puta bila osvajačica Europskog kupa, te je 2014.g. bila proglašena i najboljom kicklightašicom europskog kupa. Osvojila je te 2014. godine i dvije bronce na Svjetskom kupu u Italiji. Tu je i njezinih šest osvajanja „Croatia opena“, kao i sedam osvojenih, vrlo zahtjevnog, „Slovenia opena“. - S ovim sportom sam počela 2011. jer sam se željela baviti nekim sportom. Tad nije bilo nužno da to bude kickboxing. Nakon nekog vremena postizala sam dobre rezultate i našla sam se u tom kickboxingu i nastavila sam trenirati - objasnila nam je Diana i dodala kako je oduvijek bila živahna, a da su njezini bližnji uvijek znali da će se baviti s nekim borilačkim sportom.

- Oni koji me nisu poznavali rekli su da se bavim muškim sportom, ali ja s njima nisam dijelila mišljenje jer u kickboxingu treniraju i cure. No, bilo je komentara da sam muškobanjasta i da je to sport samo za dečke. Kad su počeli stizati dobri rezultati, svi su vidjeli da je to sport za mene i čestitali su mi te se su počeli drugačije ponašati prema meni - rekla je Diana priznajući da u ovom sportu ipak je većina muških. Kad smo s njom pričali, u Zaboku se održavao Međunarodni kup na kojem Diana nije imala konkurencije.

- Tako je zadnje dvije godine. Cure nisu nešto za ovaj sport, većinom se bave rukometom ili odbojkom. U kickboxingu je puno odricanja i potrebno je puno raditi na treninzima pa vjerojatno zato ne odabiru taj sport - govori Diana. Upravo je rad i odricanje ono što je Dianina svakodnevica. - Radim kod kod svog dečka doma koji ima farmu. Treninzi su navečer, a prvo obavljam sve poslove na farmi i jurim na trening. Zna mi biti naporno pogotovo ako svaki dan moram ići na trening kako bi se pripremila za natjecanje, ali uspijevam jer to volim i nije mi to nikakav problem - završava Diana.

Ružica Martinić – rekorderka u bench pressu

Malo tko nije čuo za Ružicu Martinić iz oroslavskog Powerlifting kluba, vodećeg u Hrvatskoj, ženu koja je sedam puta bila državna prvakinja, tri puta hrvatska rekorderka te je 2013. u Mađarskoj postavila svjetski rekord u bench pressu. Iako se ovim sportom počela baviti tek prije sedam godina, 50 – godišnja Ružica postigla je zavidne rezultate, a njezin osobni rekord trenutačno je 82,5 kilograma. Osim što svakodnevno trenira bench press, jednu od tri discipline u powerliftingu, Ružica je sasvim obična Oroslavčanka koja je, kako kaže, sebe pronašla u ovom sportu. U početku su mnogi komentirali kako to nije za jednu ženu, no Ružica je nastavila raditi ono što voli.

– Uvijek ima onih koji će reći ''kaj će žena u teretani''. I ja sam došla zapravo sasvim slučajno. Imala sam problema sa štitnjačom, simptome nesanice i nemira, a kako se suprug Srećko time već jako dugo bavio, otišla sam i ja u teretanu. Svidjelo mi se, bio mi je to ispušni ventil, pa sam počela trenirati sve jače – ispričala nam je Ružica. Već na početku digla je i više od svoje težine, a rezultati su se kasnije samo nizali. – Za natjecanja me priprema suprug. Nema štednje, nema popuštanja. Mnogi vele da Srele forsira, no on sam prepozna moje mogućnosti. To ili voliš ili ne voliš. Jasno da se forsira, ali uz moju volju i želju – kaže Ružica, dodavši kako u ovom sportu, osim treninga, veliku ulogu ima i psiha. - Čak više muškarci nego žene imaju tremu na natjecanjima, koja ih blokira da ostvare najbolje rezultate. Ja nemam tremu. Mene samo pere adrenalin i želja da napravim najbolje što mogu – dodala je. Ružica i Srećko imaju dvije kćeri, koje joj pomažu u poslu i rado zamijene na radnom mjestu u kiosku na Oro tržnici, ali i kad treba trenirati.

– Ako ne treniram par dana, u subotu ne izlazim dva i pol sata iz teretane. Skuham, operem i počistim dok me kćer zamijeni na kiosku, ili navečer iza posla. Dobro smo organizirani i potpora jedni drugima, moje kćeri su već velike pa si znaju i same pripremiti ručak – rekla je. – Mnoge se žene zanimaju za to, no onda kažu da nemaju vremena ili da ih je sram. To je sve u glavi. Žene trebaju naći barem sat vremena za sebe, da se bave sportom, to je dobro i za tijelo i duh. Žene, nikada nemojte za sebe reći da nešto ne mžete i ne dozvolite da vam bilo tko drugi kaže da žene nešto ne mogu. Žene kad žele sve mogu – poručila je ova super – žena koja u nedjelju putuje na državno natjecanje, a namjera joj je, kaže, i dalje postavljati rekorde.