Da nema straha za budućnost stolarskoga obrta u Zagorju, dokazuje 17 – godišnja Jelena Tisanić iz Svetog Križa Začretja, koja je frizersku profesiju zamijenila stolarskom. Ova maturantica Srednje škole Oroslavje nakon prvog razreda frizerske škole shvatila je da se u tom poslu ne pronalazi te je fen, škare i češalj zamijenila pravim ''muškim'' alatima, premjestivši se u razred k stolarima.

Susret s predrasudama

Šalu na stranu, jer Jelena se ne bi složila s time da sada radi s alatima koji su rezervirani zamo za muške. U njezinoj glavi ne postoji podjela na muška i ženska zanimanja, ona je to na vrijeme shvatila i hrabro izrazila svoju želju da želi biti stolarka. – Da, išla sam za frizerku, ali sam skužila da se nemrem ljudima uvlačiti i ženama govoriti kak imaju lijepu frizuricu, a izgledaju k'o strašilo. Skužila sam da bi kao stolarka mogla bolje izraziti svoju kreativnost i da mi to bolje leži. Imam takvu narav da brzo planem, pa se uz takav posao mogu i bolje smiriti. Škola mi je omogućila da se nakon prvog razreda premjestim u razred stolara i polažem razliku – ispričala nam je ova osebujna djevojka, priznavši kako nije baš odmah naišla na odobravanje dečkiju k kojima je došla u razred i poremetila im njihovu mušku ''klapu''. – Jedni su me zezali ''kaj bu žena za stolara, nema ona tu kaj iskati''. A drugi su me prihvatili odmah. Na početku je bilo teško prilagoditi se, jer ponekad ta struka zahtijeva mušku ruku, ali s vremenom je bilo sve lakše i bolje sam se snalazila. Sad smo si super, dečki mi pomažu ako trebam pomoć – kaže Jelena.

Vrijedno obavlja sve zadatke

Jelenin razredni kolega Lovro Pavetiček iz Bedekovčine, priznao nam je kako je na početku bilo čudno imati curu u razredu, no na kraju su se prilagodili jedni drugima, a Lovro i Jelena zajedno su lani pohađali praksu. – Ona može obaviti sve zadatke kao i bilo koji dečko. Ima radnih zadataka koji su fizički teži, kad treba nešto podići, ali u vezi bilo kakvog posla, ona može sve – pohvalio ju je Lovro, dodavši kako zapravo puno djece misli da je stolar podcijenjeno zanimanje. – Prolazio sam s 4 i mogao sam odabrati bilo kaj drugo, ali odabrao sam stolariju i tome se počeo baviti. To mora biti pri srcu i moraš se u tome naći – kaže Lovro. A same pohvale za Jelenu ima i njezin profesor Vinko Cukovečki. Kaže kako je Jelena sve zadatke stolarske struke prihvatila bez problema. – Na praksi kod obrtnika je hvale da je vrijedna i da radi sve što treba. U današnje vrijeme CNC tehnologija ušla je i u područje obrade drva, kao i sve druge struke, tako da ni stolar više nije kako ga ljudi zamišljaju, sa pilom ili sjekirom u ruci, sve se radi na vrlo soficticirani način tako da nije potrebna neka posebna fizička snaga – rekao je prof. Cukovečki.

Dizajn namještaja

Jelena praksu trenutno odrađuje u Stolariji Horvat u Poznanovcu i tamo bi, da joj se pruži prilika, vrlo rado ostala raditi. – Moji kolege su iskusni stariji stolari i radna atmosfera je vrlo dobra, mogu s njima razgovarati o bilo čemu, zezamo se, a uz njih učim puno novih stvari oko izrade kreveta, ormara i slično. Sedam ih je, pa se s njima osjećam k'o Snjeguljica i sedam patuljaka – našalila se Jelena. Ispričala nam je kako je na početku radila isključivo kao pomoćna radnica i uskakala gdje je trebalo, a nakon farbanja počela je i sama sastavljati dijelove, iako još uvijek radi na lakšim zadacima. – Možda mnogi misle žene ne mogu raditi taj posel. Ali mogu. Ja sam živi dokaz da mogu - kaže Jelena, koja se, iako još nije u glavi definirala svoju zanatsku budućnost, vidi u nekom dizajnu namještaja, gdje će moći izraziti svoju kreativnost.

Nema problema za zaposlenje

Kako je sada maturantica, pred njom je završni rad u kojem će trebati izraditi krevet za jednu osobu. Po završetku školovanja čeka je traženje posla, no njezin profesor smatra kako to ne bi trebao biti nikjakav problem, obzirom na današnje tržište rada u ovakvim strukama. Poslodavci su trenutno u situaciji da traže radnike kojima trebaju dati dobre plaće odzirom da radne snage nema. – Zanimanje stolar se traži, niču i novi obrti i firme koje se bave proizvodnjom namještaja, tako da tu ima perspektive, zbog čega se zadnjih godina mijenja situacija i u našoj školi, što se tiče upisa stolara. Dok će ih ove godine maturirati samo četvero, u drugom razredu imamo 10 stolara, a u prvom 8. Deficitarno je to zanimanje, za koje učenici dobivaju stipendije Ministarstva poduzetništva, ali i svojih općina, pa čak i neki obrtnici svojim naučnicima daju stipendije. Počelo se uviđati da je to zanimanje s kojim se da zaraditi. Kao i u svakoj drugoj struci, treba biti majstor prije svega, a onda slijedi i nagrada za taj posao – kaže prof. Cukovečki.

Prva stolarka

I Jelena misli da će lakše pronaći posao kao stolarka, nego kao frizerka, stoga, kaže, niti najmanje nije požalila što je promijenila struku, iako se, kaže, mama nije odmah složila s time, dok ju je tata podržao. – Preporučujem curama da ih ne bude strah i sram ići za stolarku, ako to žele. Ne treba razmišljati o tome kaj budu ljudi rekli. Lijepo je raditi s drvom i izražavati tako svoju kreativnost i restresirati se – poručila je Jelena, koja je svojim zalaganjem kao buduća stolarka pobila sve predrasude o podjelama na muška i ženska zanimanja. Prva je stolarka u SŠ Oroslavje i možemo reći da je zapravo imala sreće što je na vrijeme shvatila što joj leži i što bi htjela raditi, mnogi to ne znaju niti nakon završetka srednje škole ili kod odabira daljnjeg školovanja. Stoga je ona pravi primjer svima da se treba školovati upravo za ono što ti leži, a ne ono što okolina nalaže.