Nema Oroslavčanina koji ne poznaje Zdenku Knezić, gradsku pročelnicu koja bi sve stranke uvijek spremno dočekala u gradskoj upravi, trudeći se saslušati svaki i najmanji problem, a onda ga i pokušati riješiti. I sama priznaje, nije joj to baš uvijek uspijevalo, jer u 44 godine rada, naslušala se svakakvih različitih problema koji nisu uvijek bili u nadležnosti Grada i nisu uvijek imali rješenje koje bi Grad mogao ponuditi. Ipak, najveće bi joj zadovoljstvo pričinjalo upravo onda kada bi svojim sugrađanima pomogla na bilo koji način, pronašavši rješenje za njihov problem ili makar savjetom.

Prvo i jedino radno mjesto

S početkom ove godine, gospođa Zdenka otišla je u mirovinu. Nakon 44 godine rada u gradskoj upravi, najprije kao tajnica u mjesnoj zajednici, a potom kao pročelnica Grada Oroslavja, priznaje kako joj se nije nimalo lako rastati od svog prvog i jedinog radnog mjesta, poslova s kojima je živjela čitav svoj radni vijek, radnog kolektiva i ljudi s kojima se svakodnevno susretala. Zdenka je po struci inženjer građevine, pa se od prvog dana na ovom radnom mjestu bavila i poslovima svoje struke, uz pravne poslove i računovodstvo; radno iskustvo s kojim se malo tko može pohvaliti. – Danas je to rijetkost, raditi toliko godina na jednom radnom mjestu. Danas ljudi mijenjaju poslove, struke, traže se. No, ja nisam ni razmišljala o tome da bi radila nešto drugo, čak ni onda kad je bilo teško. Iza mene je jedno dugačko razdoblje, isprepleteno odnosima i navikama, poput paukove mreže, puno uspona i padova, vrijeme kada sam tražila sebe, potvrđivala se, davala drugima, ali i od drugih primala. Živjela sam s Oroslavjem, u kojem znam svaku grabu, svaku rupu na cesti, ljude sad malo manje, jer ima dosta onih koji su zadnjih godina doselili, no starosjedioce znam sve, kao i svaki njihov problemčić – ispričala nam je Zdenka.

'Pomoći nekom – to me ispunjavalo'

Nije baš uvijek, kaže, bilo jednostavno raditi s ljudima, no ona bi svaki problem doživljavala kao izazov, uz veliku ljubav prema poslu kojega je radila. - Mi smo u lokalnoj samoupravi prva štenga, ljudi se uvijek nama obraćaju i mi smo im uvijek krivi za sve, za ono kaj jesmo i kaj nismo, za stanje u državi i u svijetu. No, ja sam se uvijek trudila ne shvaćati to osobno i razumjeti ljude, trudila se raditi na dobrobiti zajednice. S ljudima mi je uvijek bilo lijepo raditi i ništa mi nije predstavljalo problem, čak niti poslije radnog vremena, ako bi nešto trebalo ići pogledati na terenu. Ljudi su to primijetili i cijenili i suradnja je sa svima uvijek bila korektna. To me ispunjavalo, kada sam nekome mogla pomoći – priča nam Zdenka te dodaje kako nije sve baš uvijek išlo glatko. – Sve ono što se može dogoditi u lokalnoj samoupravi se dogodilo u Oroslavju, čak i više od onoga što zakon odobrava. od toga da smo imali povjerenika Vlade šti nije čest slučaj, do specifične situacije kada smo imali dva gradonačelnika istovremeno, i tu se trebalo snaći, da bi sve funkcioniralo. Sjedila sam s dva gradonačelnika u uredu i sve okrenula na humor, rekla sam im da ovaj stariji nek bude dnevni gradonačelnik, a ovaj mlađi noćni, tako da Oroslavje ima gradonačelnika 24 sata – prisjetila se.

Sedam gradonačelnika

U te 44 godine, radni kolektiv se mijenjao. Oroslavje je mijenjalo sedam gradonačelnika, no Zdenka je uvijek bila tu, onda koja je od samih početaka sve znala. – Moj odnos sa svakim od njih bio je korektan i ne mogu po ničem izdvojiti nikog posebno. Naravno, svaki od njih bio je drugačiji i trebalo se prilagoditi. Bila sam pomoć i podrška svima kako bi se čim prije uveli u posao i oni su to cijenili. Jednako tako i sadašnja, nova vlast. Sadašnjeg gradonačelnika poznajem još kao dečeca, kad je svirao u našem KUD – u. On je čovjek od akcije, hoće i zna delati i nadam se i želim da ostvari sve da grad funkcionira kako treba – kaže Zdenka, koja još uvijek povremeno svrati u Grad, kako bi prenijela sve poslove i uputila one koji će doći iza nje. – Nakon toga ću prihvatiti da je završen jedan velik dio mog života. Posložila sam životne karte i kažem sebi da je dosta bilo, da je vrijeme da mladi nastave. Svaki rastanak je bolan, bez obzira kakav on bio, ali ga treba realno prihvatiti i iz toga izvući cilj za novo razdoblje – realna je Zdenka.

Na redu je odmor

A obzirom da, kako nam je rekla, od 1994. nije koristila godišnji odmor, vrijeme je sad konačno za jedan pravi. – Prvo ću vrijeme posvetiti isključivo sebi, za to do sada nisam imala vremena. Rado bih si, kad se pandemija malo smiri, priuštila neko putovanje, što mi je životna želja, jer sam uvijek voljela upoznavati nove stvari, ljude, događanja, iskustva. Imam i hobije, pjevam u zboru čija sam predsjednica, dvorište, voćnjak, vrt, tu su i unuci, djeca, kojima ću posvetiti svoje vrijeme, a možda i neki novi hobi. Sve u svoje vrijeme, samo nek je zdravlja – zaključila je Zdenka. A otkrila nam je na kraju i kako je svakodnevno bilježila sve ono što bi se događalo na poslu, stoga razmišlja o tome da napiše knjigu, sa svim crticama, zanimljivostima, događanjima i ljudima s kojima se susretala tijekom svog bogatog radnog iskustva.

Gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić:

'Iako smo zajedno radeći proveli samo šest mjeseci, zahvaljujem gospođi Zdenki na susretljivosti, trudu i svemu čime je doprinijela da me se čim prije i što lakše uvede u posao gradonačelnika. Želim joj da uživa u mirovini te da nastavi voditi naš KUD. Malo je vremena provela na godišnjem svih ovih godina, pa joj želim da to nadoknadi, a za posel ćemo se dalje pobrinuti mi.'